U nedjelju su u Njemačkoj su održani prijevremeni izbori na kojima su odabrani zastupnici za 21. saziv njemačkog saveznog parlamenta. Jasni pobjednici ovih izbora su kršćanski demokrati iz CDU-a i CSU-a sa 28,6% osvojenih glasova, iako je to drugi najlošiji rezultat u njihovoj povijesti, sa samo tri posto više nego na prošlim izborima.
No zato je ekstremnija desnica, sa 20,8% za AfD (Alternativa za Njemačku), udvostručila svoj rezultat. Stranka dosadašnjeg kancelara Olafa Scholza, socijaldemokratski SPD bio je u krizi i prije nego što je bivša vlada 6. studenoga prošle godine raspuštena, pa mnoge ni ne čudi njihovo povijesno slabo treće mjesto sa 16,5% glasova, skoro deset posto manje nego 2021.
Zeleni su od svih vladajućih stranaka, sa 11,6% glasova još “najbolje prošli”, što je “samo” 3,1% manje nego na prošlim izborima. Puno prijašnjih zelenih glasača se okrenulo stranci Die Linke (Ljevica), koja je svoje peto mjesto izborila tek u prošla dva mjeseca i čak poboljšala svoj rezultat na 8,8%, uspoređeno sa 4,9% kojih su dobili prije tri i pol godine.
Bivši ljevičari oko popularne Sahre Wagenknecht koji su osnovali “Savez Sahra Wagenknecht” nisu ušli u savezni parlament jer su ostali ispod izbornog praga od 5%, isto kao njihova bivša stranka u 2021., iako sa 4,97%, pa postoji mogućnost da se poslije prebrojavanja nešto promijeni.
Bivši vladajući liberalni FDP sigurno nije ušao u parlament jer je sa 4,3% također ostao ispod izbornog praga od 5%. Visoka izlaznost od 82,5% je najviša od ujedinjenja Njemačke, a već je 2021. sa 76,6% izlaznost bila veća nego je u Hrvatskoj ikada bila na parlamentarnim izborima.
Raspad semafora i prijevremeni izbori
Raspad koalicije sastavljene od Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), Zelenih i liberalne Slobodne demokratske stranke (FDP), poznate i kao „semafor-koalicije“, dogodio se 6. studenoga 2024., kada je kancelar Olaf Scholz (SPD) smijenio ministra financija Christiana Lindnera (FDP). Kao odgovor na to, FDP je napustio vladu. Od tada je bivši semafor funkcionirao bez žutog svijetla, kao manjinska vlada sastavljena od SPD-a i Zelenih te ministra prometa, Volkera Wissinga, koji je istupio iz FDP-a. Izgubivši parlamentarnu većinu, Scholz je 16. prosinca u Bundestagu pokrenuo pitanje povjerenja koje je izgubio, pa je savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier 27. prosinca raspustio Bundestag, čime je omogućio prijevremene parlamentarne izbore.
Zbog dugotrajne slabosti njemačkog gospodarstva (njemački bruto domaći proizvod pao je u 2024. za 0,2%, a 2023. čak za 0,3%, dok je lani kod nas narastao za 3,6%) vlada je u listopadu donijela tzv. inicijativu za rast. Međutim, ubrzo je postalo jasno da ona nije dovoljna.
Koalicijski partneri, svaki na svoju ruku predstavljaju vizije kako bi trebalo izgledati njemačko gospodarstvo. Sve tri vizije bile su drugačije. Kako i ne bi bile kada u istoj vladi imate socijaldemokrate, zelene i liberale. Dana 6. studenoga, Scholz, Lindner i Habeck održali su hitan sastanak kako bi pokušali riješiti dugotrajne nesuglasice unutar vlade. Nisu uspjeli. Unutar koalicije razgovaralo se o prijevremenim izborima na proljeće. No Scholz je prekršio džentlmenski dogovor i u, kako su to mediji nazvali, bijesnom obraćanju, objavio da će od predsjednika Steinmeiera zatražiti smjenu svog ministra Lindnera. Brzo je stigao Lindnerov odgovor, doslovno nekoliko minuta kasnije je održao vlastitu izjavu za medije, optužujući kancelara da je namjerno izazvao raskid koalicije i da je njegova odluka bila unaprijed planirana.
Izgubivši parlamentarnu većinu, Scholz je 16. prosinca u Bundestagu pokrenuo pitanje povjerenja koje je izgubio, pa je savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier 27. prosinca raspustio Bundestag, čime je omogućio prijevremene parlamentarne izbore, no ne bez parlamentarnog prepiranja o datumu izbora. Desna opozicija htjela je što prije na biračka mjesta, očekivajući dobre rezultate poslije pada vlada. Lijeva opozicija je priznala da nije očekivala raspad vlade i budući da je tada po anketama bila na tri do četiri posto, trebalo joj je više vremena da se pripremi. No, desni su dobili pa su izbori održani jučer umjesto na proljeće.
Na koji način glasaju Nijemci?
Ova predizborna kampanja u Njemačkoj je u mnogome bila jedinstvena, ne samo da je bila prva zimska kampanja od 1983., već i po broju relevantnih političkih opcija koje se natječu za mjesta u saveznom parlamentu. Od njih 29, ankete su osmero njih vidjele kao moguće parlamentarne stranke (realno sedmero jer CDU se ne kandidira u Bavarskoj), dok je 2013. primjerice ušlo samo četvero njih. Do 80-ih godina prošlog stoljeća i pojave zelene stranke u njemačkom parlamentu redovito su postojala samo tri zastupnička kluba (kršćansko demokratski, socijaldemokratski i liberalni). Na ovim izborima oko pet posto kretao se povijesni broj političkih opcija, njih sedam. Ovo je nastavak trenda izumiranja “narodnih stranaka” (Volksparteien), koje su sa svojim programima okupljali veliki broj glasača i članova.
Na izborima 2021. SPD i CDU sa CSU-om zajedno su prvi put na saveznim izborima osvojili manje od polovice važećih glasova, ukupno 49,8% (ovaj put 35%). Najjača stranka s 25,7 % glasova postao je prije četiri godine SPD, koji je ostvario porast od više od pet postotnih bodova u odnosu na savezne izbore 2017., a prema anketama, taj rast dogodio se tek u posljednja dva mjeseca prije izbora.
Kršćansko demokratska unija izgubila je više od četvrtine glasova i s osvojenih 24,2 % zabilježila najlošiji rezultat na saveznim izborima u svojoj povijesti. Zeleni su, s porastom od gotovo šest postotnih bodova, ostvarili svoj najbolji rezultat na saveznim izborima te osvojili dosad najveći broj od 16 direktnih mandata. FDP je blago povećao svoju podršku sa preko 11 posto. AfD je zabilježio gubitke u odnosu na svoj prvi ulazak u Bundestag, ali se ukupno učvrstio kao dvoznamenkasta politička snaga te osvojio 16 direktnih mandata u istočnim saveznim pokrajinama. Die Linke ostala je ispod izbornog praga od pet posto, ali je zahvaljujući trima direktnim mandatima, putem klauzule o osnovnim mandatima, ušla u parlament s ukupno 39 mandata.
Prema starom izbornom zakonu, Bundestag se birao takozvanim “mješovitim sustavom personalizirane proporcionalne zastupljenosti”, koji je kombinirao većinski i proporcionalni model glasanja. Birači su imali dva glasa – prvi za kandidata u svom izbornom okrugu (Erststimme), gdje je pobjednik bio onaj s najviše glasova, i drugi za stranačku listu (Zweitstimme), koji je određivao ukupnu zastupljenost stranaka u Bundestagu. Kako bi se osigurala proporcionalnost, uvedeni su dodatni mandati: Überhangmandate ( mandati viška/prekomjerni mandati) su nastajali kada bi stranka osvojila više direktnih mandata nego što bi joj pripadalo prema drugom glasu, dok su se Ausgleichsmandate (izjednačujući mandati/kompenzacijski mandati) dodavali kako bi se uspostavila ravnoteža. To je dovelo do stalnog rasta broja zastupnika, pa je Bundestag 2021. godine dosegao čak 736 članova.
Na ovim izborima primijenjen je novi izborni zakon koji donosi nekoliko ključnih promjena, kao što su smanjenje broja zastupnika, koji će biti ograničen na 630, za razliku od prethodnih izbora kada je broj varirao zbog dodatnih mandata. Birači i dalje imaju dva glasa: prvi za direktnog kandidata u svom izbornom okrugu i drugi za stranačku listu. Međutim, sastav Bundestaga sada će isključivo ovisiti o rezultatu drugih glasova (Zweitstimme), što znači da će stranačke liste imati veću težinu u određivanju zastupljenosti u parlamentu, dok će neki dobitnici svojih okruga ostati van parlamenta.
To znači mogući gubitak direktnih mandata, jer postoji mogućnost da kandidat koji osvoji najviše glasova u svom izbornom okrugu ne uđe u Bundestag ako njegova stranka ne osvoji dovoljno glasova na saveznoj razini. To je rezultat ukidanja dodatnih mandata, što može dovesti do situacije da neki izborni okruzi ostanu bez direktnog predstavnika u parlamentu. To se desilo 23 izbornih okruga. Bivša vlada nije ukinula izborni prag od 5%, no iznimka su i dalje stranke koje osvoje najmanje tri direktna mandata; one će biti zastupljene u skladu s ukupnim brojem osvojenih drugih glasove, čak i ako ne dosegnu prag od 5%.
To je 2021. spasilo stranku Die Linke, koja je unatoč slabom rezultatu od 4,9% ušla u Bundestag sa tri izravna mandata sa istoka zemlje (dva iz Berlina i jedan iz Leipziga koja su i u nedjelju obranjena). Ove promjene izbornog zakona imaju za cilj smanjenje veličine Bundestaga i jačanje proporcionalnosti i zastupljenosti stranaka, ali također mogu utjecati na način na koji birači koriste svoje glasove i na strategije stranaka tijekom kampanje.
Zato su bavarska regionalna stranka CSU (sestrinska stranka CDU-a) i lijeva Die Linke još na ljeto 2024. godine pred ustavnim sudom podnijeli tužbu. Dok CSU u Bavarskoj uvijek pouzdano osvaja više od 30 posto glasova (39,7% na ovim izborima), na posljednjim izborima udio glasova na razini savezne države bio je tek nešto iznad izbornog praga od pet posto. Iako CDU i CSU tvore zajednički klub zastupnika u Bundestagu, prag jednako vrijedi za obje stranke. Friedrich Merz, kontroverzni kandidat za kancelara CDU-a, koji je posebno među ženama i mladima bio nepopularan, već je dan poslije izbora najavio da će izmijeniti izborni zakon za kojeg tvrdi da je bio “usmjeren protiv CDU-a".
Inače, godine 1997. glasao je protiv zakona koji je kriminalizirao silovanje u braku, a o migrantima je lani tvrdio da “dobivaju nove zube” dok Nijemci čekaju termin kod zubara. Ukratko je suprotnost liberalne Angele Merkel, konzervativni čovjek sa sela koji je poslije političke karijere devedesetih radio za Blackrock i danas ima oko 13 milijuna eura na računu te privatni avion. Merz stoji simbolično za prelazak CDU-a od stranke centra na konzervativnu stranku koja se trudi pridobiti desne birače.
Kršćanski demokrati pobjednici s drugim najgorim rezultatom u svojoj povijesti
O sestrinskoj stranci HDZ-a i dobitniku ovih izbora sa 28,6% koji je i dalje ostao ispod zacrtanog cilja od 30% svog kontroverznog kandidata, pisao je Jerko Bakotin već prije dva tjedna u svom članku "Dobrovoljni taoci ekstremista" u Novostima, gdje je precizno analizirao politički presedan koji je izazvao buru u Njemačkoj – suradnju Kršćansko-demokratske unije (CDU) s ekstremno desnom Alternativom za Njemačku (AfD). CDU je tim potezom prekršio dugogodišnji politički tabu i otvorio vrata normalizaciji krajnje desnih politika u Njemačkoj, što je izazvalo masovne prosvjede i osude s raznih strana političkog spektra, primjerice u Münchenu, gdje je 8. veljače prosvjedovalo oko 250.000 ljudi. Ova odluka CDU-a je posebno zabrinjavajuća jer dolazi u trenutku kada AfD jača unatoč činjenici da su dijelovi te stranke pod nadzorom obavještajnih službi zbog sumnji na ekstremizam.
Bivša kancelarka Angela Merkel pridružila se kritikama, dok aktualni šef CDU-a Friedrich Merz svojim potezima pokazuje spremnost na približavanje radikalnoj desnici. Javnost je burno reagirala – deseci tisuća ljudi izašli su na ulice Berlina, Münchena i drugih gradova, jasno poručujući da ne žele gledati kako se Njemačka vraća retorici koja je desetljećima bila društveno i politički neprihvatljiva. Prosvjednici su bili složni u poruci: CDU je prešao crvenu liniju i povjerenje birača centra moglo bi biti trajno narušeno.
U brojnim državama raste utjecaj desnih populističkih stranaka, a CDU-ov potez mogao bi biti signal konzervativnim mainstream strankama da je suradnja s krajnjom desnicom politički isplativa. No, pitanje ostaje: hoće li se CDU vratiti umjerenoj politici ili će nastaviti riskantnim putem radikalizacije?
AfD ima dvostruko više razloga za slavlje
Kandidat Merz je najavio da će pregovarati o formiranju vlade sa socijaldemokratima, no upitno je hoće li nominalno lijevi SPD podržati toliko radikalni preokret u migracijskoj politici kao što ga žele CDU i AfD. Ekstremna desnica udvostručila je svoj rezultat – na istoku preko 30%. Stvarni pobjednik ovih izbora, svakako spreman za radikalni preokret u migracijskoj politici pod svaku cijenu, na drugom mjestu sa preko 20% je desničarska “Alternativa za Njemačku” (AfD), koja je svoje rezultate mogla udvostručiti.
Dok je na izborima 2021. završila na petom mjestu sa 10,4% glasova, ovaj put je sa 20,8% postala druga snaga u zemlji, a na istoku Njemačke sa 32% čak prva snaga. Također su prvi put dobili dva izravna mandata na zapadu Njemačke. AfD je već godinama kritiziran zbog svoje desničarske retorike i dovođenja u pitanje tko je “zapravo” Nijemac i tko nije, demagogiji prema izbjeglicama i sve gorem nacionalizmu za kojeg su se u međuvremenu i zainteresirale njemačke tajne službe, koje stranku smatraju “ekstremno desnom organizacijom” koja želi urušiti liberalno-demokratski poredak, što omogućava tajnim službama da promatraju stranku.
U siječnju 2024. godine, istraživački portal Correctiv otkrio je tajni sastanak održan u studenom 2023. u blizini Potsdama, na kojem su sudjelovali visokorangirani političari AfD-a, neonacisti i “poslovni ljudi”. Na tom sastanku, austrijski neonacistički aktivist Martin Sellner predstavio je takozvani "Masterplan za remigraciju", koji je uključivao prisilno protjerivanje milijuna ljudi iz Njemačke, uključujući i one s njemačkim državljanstvom. Ovo otkriće izazvalo je masovne prosvjede diljem zemlje i potaknulo rasprave o mogućoj zabrani AfD-a.
Nakon objave Correctivovog izvještaja, uslijedile su pravne reakcije. Neki sudionici sastanka podnijeli su tužbe protiv Correctiva, tvrdeći da su određeni navodi netočni. Iako su sudske odluke djelomično podržale te tvrdnje, ključni dijelovi izvještaja ostali su neosporeni. Na izbornu večer, šefica stranke Alice Weidel je poručila pobjednicima izbora da im je “ispružena ruka” za koalicijske pregovore, naglašavajući da je CDU u biti prepisao program AfD-a, zagovarajući strožu migracijsku politiku, rezove u socijalnoj državi i smanjenje poreza.
Najgori rezultat u povijesti njemačke socijaldemokracije sa Olafom Scholzom
Olaf Scholz je ove izbore izgubio i danas dao ostavku, preuzimajući odgovornost za ovaj debakl. No i dalje, SPD će vjerojatno ponovno biti dio vladajuće koalicije kao manjinski partner pod CDU-om. To bi značilo da socijaldemokrati u Njemačkoj vladaju bez prestanka od 1998. godine i da će za tri godine, ukoliko još bude koalicijski partner CDU-a, biti 30 godina od kada u koalicijskoj vladi nije sudjelovao SPD, kako uz dobre, tako uz loše izbore rezultate. O vjerodostojnosti koja se gubi kada se za očuvanje vlasti i zadovoljavanje poduzetničke klase prelazi preko svojih uvjerenja govore izborni rezultati kao i ankete koji su iz godine u godinu gori za socijaldemokrate.
Međutim, kroz povijesni duopol koji je dugo postojao, sličan onome HDZ-a i SDP-a u Hrvatskoj gdje ključne političke funkcije rotiraju između dvoje stranaka, uz dodatak liberala u Njemačkoj je to troje. U takvom okruženju SPD je izgradio jednu dovoljnu bazu i stranačku “mašineriju” da u suštini ne mora brinuti o svojoj poziciji. U vrlo nevjerojatnom slučaju da 2. ožujka izgubi pokrajinske izbore u Hamburgu, gdje je Olaf Scholz bio gradonačelnik, i završi na 20% umjesto na 30%, opet izazivajući ostavke i slične rituale, opet će sa 20% biti na određenom broju zastupnika koji će onda moći koalirati sa pobjednicima izbora, ponovno osiguravajući si političku moć.
Do kada će tako ići dalje odlučit će glasači SPD-a, koji su većinom penzioneri i zapadni Nijemci. Na istoku Njemačke SPD je bio četvrta stranka sa 11,6% glasova i kroz daljnje zaoštravanje sustavnih proturječnosti i na zapadu, poput daljnjeg rasta siromaštva i ratne opasnosti neizvjesno je hoće li stranka ovim putem moći nastaviti i na zapadu zemlje, gdje je sa 17,6% glasova bila treća snaga, 0,4% iza desnog AfD-a, ali 13,3% iza pobjedničkog CDU-a.
Zeleni još uvijek četvrta snaga u zemlji
Do veljače 2025. godine, njemačka stranka Zeleni suočila se s nizom izazova koji su značajno utjecali na njezin položaj na političkoj sceni. Nakon loših rezultata na pokrajinskim izborima u istočnim saveznim pokrajinama poput Tiringije i Brandenburga, gdje nisu uspjeli prijeći izborni prag, cjelokupno predsjedništvo stranke, uključujući supredsjednike Omida Nouripoura i Ricardu Lang, podnijelo je ostavke u rujnu 2024. godine. Također, cijeli deseteročlani savezni odbor političke organizacije Grüne Jugend (Zeleni mladi) najavio je svoj kolektivni odlazak iz matične stranke. Ovu odluku obrazložili su nezadovoljstvom smjerom stranke, navodeći da Zeleni više ne predstavljaju dovoljno lijevu opciju i da rade previše kompromisa unutar vladajuće koalicije. U svojoj izjavi istaknuli su potrebu za novom političkom snagom koja će se boriti za ekonomiju u službi ljudi i adresirati njihove stvarne probleme.
Nakon njihovog odlaska, na saveznom kongresu Grüne Jugend održanom u listopadu 2024., za nove supredsjednike izabrani su Jette Nietzard i Jakob Blasel. Oboje su u svojim govorima naglasili važnost intenzivnijeg djelovanja u područjima klimatske politike, socijalne pravde i humane azilne politike, te su kritizirali trenutne kompromise koje Zeleni čine unutar savezne vlade. Odlazak dosadašnjeg vodstva Grüne Jugend i osnivanje inicijative "Zeit für was Neues" (Vrijeme za nešto novo) ukazuje na rastuće napetosti unutar stranke Zelenih, posebno između mlađih članova i stranačkog establišmenta.
Ova situacija odražava dublje nesuglasice oko političkog smjera i strategije stranke u kontekstu aktualnih društvenih i političkih izazova u Njemačkoj. Unatoč unutarnjim previranjima, Zeleni su na stranačkoj konvenciji u studenom 2024. izabrali ministra gospodarstva Roberta Habecka za glavnog kandidata na prijevremenim parlamentarnim izborima. Habeck je priznao pogreške tijekom svog mandata, posebno u vezi s kontroverznim zakonom o grijanju, te istaknuo potrebu za obnovom povjerenja građana. No, sa lošijim rezultatom nego je bilo očekivano, dan poslije izbora, Habeck je najavio da se neće više kandidirati za funkcije unutar stranke. Zeleni se sada moraju pripremiti za opoziciju nakon što su velik broj svojih (posebno mladih i urbanih) glasača razočarali u zadnje tri i pol godine u kojima su vladali, od kojih su se mnogi na kraju odlučili za drugu lijevu opciju.
Die Linke – ljevica u usponu
Jedni od troje dobitnika ovih izbora su demokratski socijalisti. Rezultat sestrinske stranke hrvatske Radničke fronte, Die Linke, je vjerojatno najveće iznenađenje na ovim izborima. Dok su početkom godine prema anketama još bili između 3 i 4 posto, stranka sa novim vodstvom i tisućama novih članova ušla je u savezni parlament sa 8,8% glasova i 6 izravnih mandata, od kojih po prvi puta dva u zapadnoj Njemačkoj, točnije u zapadnom Berlinu. Posebno na istoku Njemačke, gdje je povijesno i vladala, stranka je dobila 13,4% glasova i postala treća snaga poslije AfD-a (32%) i CDU-a (18,7%).
No Die Linke nije samo bila uspješna na istoku Njemačke i u Berlinu, već i u konzervativnijim krajevima kao što je Bavarska, gdje je stranka dobila 5,7% glasova, dok je u istoj Bavarskoj još na europskim izborima 2024. dobila 1,4%. U nekim četvrtima glavnog bavarskog grada Münchena bila je čak četvrta najjača stranka, a u cijelom gradu peta sa 8,9% čak iznad saveznog prosjeka. Drugi primjer tog uspjeha u zapadnonjemačkim gradovima je Stuttgart gdje je stranka osvojila čak 10,9% glasova, samo 0,5% manje od ekstremno desnog AfD-a koji je, podsjetimo, bio drugi na saveznoj razini i prvi na istoku.
Kako su demokratski socijalisti pridobili glasove nezadovoljnih za Radnička prava objasnio je Michi iz uglavnom zeleno-liberalnog Stuttgarta. Član je stranke od 2018. godine, iako je razmišljao učlaniti se već nakon prve Trumpove pobjede 2016.: "Bila je to vrlo slična situacija kao sada: probudio sam se ujutro i pomislio – nikada ne bih vjerovao da desnica može ponovno postati tako snažna i shvatio da moram nešto poduzeti. Tada je bilo sasvim logično da se organiziram unutar Ljevice i tako doprinesem izgradnji strukture koja će se realno suprotstaviti desnici.
Mislim da je situacija danas vrlo slična, samo što tada nije bilo ovako velikog vala. Ono što me tada motiviralo da postanem član bio je osjećaj da je Ljevica jedina stranka koja želi raditi politiku na drugačiji način. To i danas ističemo u svakom razgovoru na kućnim pragovima – ne dolazimo ljudima nešto obećavati ili im reći ‘Glasajte za Ljevicu!’, već nam je iskreno stalo da kroz empatičan razgovor saznamo što ih pokreće i na temelju toga oblikujemo naše smjernice i zahtjeve u svakodnevnoj politici, kako na lokalnoj razini ovdje u Stuttgartu, tako i u saveznoj politici, gdje smo čak i naš izborni program temeljili na zahtjevima iz tih razgovora.
Ističe kako Die Linke ne prima velike donacije ni korporativne priloge, a članovi mogu biti sigurni da imaju pravo suodlučivanja i da nema skrivenih interesa koji bi to ometali.
I sam je iznenađen izbornim rezultatom. “Iskreno, prije dva mjeseca mislio sam da ćemo se u Bundestag vratiti samo preko tri izravna mandata, s rezultatom negdje između četiri i pet posto. Ali nikada nisam očekivao da ćemo pokrenuti ovakav val i da će ljudi u Ljevici ponovno vidjeti nadu. Da će se to dogoditi tako brzo i eksplozivno, nisam mogao ni zamisliti", kaže mi.
"Mnogi su odlučili pridružiti nam se jer se želimo suprotstaviti bogatima i moćnima i jer smo jedini vjerodostojan glas protiv ovog desnog zaokreta, koji ne uključuje samo AfD i CDU, već i Zelene i SPD", objašnjava Michi i dodaje da su za izborni skup unajmili dvoranu s 400 mjesta, u strahu da će biti poluprazna, a na skup je došlo 800 ljudi.
"Neki su morali sjediti na podu ili u prolazima. Ja sam osobno ostao bez mjesta. Atmosfera je bila nevjerojatna – osjećala se napetost u zraku, a kad smo na kraju podijelili kartice za sudjelovanje, dobili smo ogroman broj prijava od ljudi koji su rekli da žele pomoći u završnim tjednima kampanje i postati članovi", prisjeća se. Uvjeren je da su glasači prepoznali njihov način rada - nema brzih rješenja, nego puno rada.
Što se tiče budućnosti stranke, približava se brojci od 100.000 članova, dok je početkom prošle godine imala oko 60.000, pa je za očekivati da će i na izborima u Hamburgu ove nedjelje dobro proći. U Njemačkoj politici svakako ima mjesta za lijeve politike i organizaciju koja interese radne većina stavlja ispred interesa vladajuće, bogate manjine.
“Savez Sahra Wagenknecht” – najnovija stranka oko bivše ljevičarke
O političkim pomacima u Njemačkoj smo već pisali u studenome prošle godine, kada smo pisali o usponu stranke Bündnis Sahra Wagenknecht (BSW), koju predvodi bivša članica Die Linkea, Sahra Wagenknecht. Ova nova politička stranka privukla je pažnju javnosti, analitičara i glasača osobito zbog njezine kombinacije ekonomski lijevih i društveno konzervativnih stavova: BSW kritizira establišment, zagovara ekonomsku politiku koja štiti radnike i srednju klasu te ističe suverenističke i migracijske politike koje se razlikuju od onih tradicionalne ljevice. Takav pristup pridobio je podršku dijela birača razočaranih politikama Die Linkea, ali i šireg spektra nezadovoljnih građana.
Iako Wagenknecht i njezina stranka nailaze na oštre kritike, osobito s ljevice, brzi rast njihove popularnosti i preuzimanje političke odgovornosti na istoku pokazuje kako postoji značajan politički vakuum u Njemačkoj koji BSW uspješno popunjava. Budući da je novoosnovanoj stranci koja je posebno na istoku dobro prošla sa preko 9% osvojenih glasova samo falilo oko 13.000 glasova za ulazak u savezni parlament, ako na kraju ne bude prešla prag od 5%, šefica stranke već je najavila da će tražiti prebrojavanje. Budućnost će pokazati može li ova nova stranka dugoročno utjecati na njemačku političku scenu, barem na istoku, ili će ostati kratkotrajni fenomen.
FDP – Liberali lete van
Liberalna stranka Njemačke se tijekom kampanje prezentirala kao jedini budući koalicijski partner za CDU s kojim bi se mogla pokrenuti “Wirtschaftswende”, preokret gospodarstva, koji prema liberalima sa socijaldemokratima ili zelenima nije moguć. Šef stranke i poznati zagovornik dereguliranog kapitalizma, Christian Lindner, dao je ostavku nakon dvanaest godina na čelu liberalne stranke, koju je 2017. godine prvo ponovno doveo u parlament, pa u nedjelju opet izveo sa 4,3%.
Kako dalje?
Čini se kao da je svima jasno da slijedi koalicija CDU-a i SPD-a i da će obje stranke kompromitirati svoja obećanja do neke mjere, pa šefica AfD-a, s kojim (još) nitko ne želi surađivati, nije u krivu kada kaže da CDU svoja obećanja ne može ispuniti bez AfD-a i da će u posljedici do 2029. ili potencijalnih ponovnih prijevremenih izbora biti najjača politička snaga u Njemačkoj.
Uistinu, sve stranke osim Die Linke su se od zadnjih izbora pomakle u desno i preuzele zahtjeve (a neki i parole) ekstremne desnice. Ako konzervativci koaliraju sa socijaldemokratima oboje gube svoju vjerodostojnost i jačaju svoje političke protivnike i gube glasove, u slučaju CDU-a ka AfD-u, u slučaju SPD-a ka Die Linke (i BSW-u), daljnje onemogućujući formiranje stabilne vlasti, koje su Nijemci toliko željni.
U trenutnoj geopolitičkoj situaciji, gdje Amerika napušta Europu, a određene države na istoku kontinenta kao i domaći poduzetnici od sljedeće njemačke vlade zahtijevaju čvrsto vodstvo i daljnju militarizaciju, daljnje deregulacije i rezove u socijalnoj državi za još bolje natjecanje na svjetskoj razini, dan nakon izbora najviše su porasle dionice obrane na njemačkoj burzi, pa je za pretpostaviti u kojem smjeru će sljedeća vlast ići.
Sigurno je da će i Hrvatsku takvi trendovi zahvatiti u bližoj budućnosti kao zemlju koja je u puno pogleda ovisna o Njemačkoj i Europskoj Uniji, pa je vrijeme da se zapitamo kako se organizirati i spriječiti demokratsko nazadovanje i daljnju militarizaciju u Europi.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: Pexels
Preporučite članak: