Radnička stihija pretočena je u zbirku poezije!

Large objavljena zbirka pjesama radni%c4%8dka stihija ivora kruljca c nina lelas

Sjećate se kad sam na ovom portalu gnjavio radničku klasu poezijom? Nećete vjerovati, sve je završilo objavom zbirke pjesama!

Jednom mjesečno na portalu Radnička prava objavljujemo slam poeziju Ivora Kruljca. Inspiriran tekstovima s portala, ali i vlastitim opažanjima, Ivor u svojoj poeziji radničke tematike na svima jasnom jeziku ispisuje kroniku suvremenog doba.

Ovo je od listopada 2021. do listopada 2023. godine bio redovan uvod u „Radničku stihiju“, pjesničku kolumnu kojom mi je je portal Radnička prava dao medijskog prostora za objavljivanje bloka od dvije pjesme jednom mjesečno što je trajalo točno dvije godine. No, budući da su same kolumne sada zakopane u arhivi tekstova Radničkih prava, činilo mi se prigodnim ih izvući i okupiti na jednom mjestu, u obliku istoimene zbirke pjesama koju možete besplatno čitati i preuzeti među publikacijama na web stranicama Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.

Klasne nevolje i Hvalospjevi neprimijećenima: Nadam se da će mediji i drugim kolegama dati prostora za stihove

Ideja je bila sljedeća: jedna pjesma će se baviti nekim konkretnim fenomenom ili problemom radnika, dok bi u drugoj zahvalio konkretnoj skupini radnika za posao koji rade. Uredništvu se to tada svidjelo, a kod slaganja ove zbirke sam onda pjesme mogao podijeliti u dvije cjeline. Prvu, koja se zove „Klasne nevolje“ i progovara o radničkim problemima koje treba riješiti, bilo univerzalnim ili onima koji su bili vezani uz to konkretno razdoblje kada sam pisao za Radnička prava. Druga cjelina, „Hvalospjevi neprimijećenima“, u biti su zahvale radnicima kao što su grobari, poštari, spasioci, knjižničari, meteorolozi, dostavljači i druga zanimanja.

Sve u svemu, doista me veseli da su ove pjesme sada postale i digitalna zbirka koja okuplja sve pjesme iz kolumne na jednom mjestu. S jedne strane, bilo mi je vrlo drago pisati ove stihove na temu radništva jer smatram da je potrebno pisati o izazovima s kojima se pošteni radnici susreću. S druge strane, slam poezija želi vratiti poeziju običnim ljudima, učiniti je relevantnom u svakodnevnom životu te je dobivanje prostora za ove stihove na mediju koji piše primarno analize, vijesti i novinske članke, po meni vrlo značajna stvar. Nadam se da će općenito mediji, možda ne meni osobno, ali drugim pjesnicima i pjesnikinjama ubuduće dati više prilika da kroz stihove progovaraju o temama koje svakodnevno zaokupljaju javnost.

Ako ove pjesme barem nekome malo poprave dan nakon napornog dana na poslu, bit ću zadovoljan. Samo se nadam da poezija ne jede svoju djecu poput revolucije, ali i da će ovo biti win-win situacija za sve. Kako za radnike koji žele da ih se više cijeni, tako i za pjesnika koji piše ove retke i koji, poput svih koji dave javnost svojim poezijskim uradcima, žele da ih se više čita u svijetu koji poeziju upija jedino preko glazbe ili marketinških fraza u reklamama.

K tome, htio bi biti malo iskren pa priznat jednu sitnicu. Pišem lirske pjesme u rimi, no primijetio sam ponovno čitajući ove pjesme, da sam negdje malo fulao pokoju rimu jer baš i nije tako lako kako sam mislio iz mjeseca u mjesec fokusirano dostavljati vezane stihove. Razmišljao sam da možda u samoj zbirci popravim takve neke omaške, ali ipak nisam jer, tako je objavljeno na portalu pa neka tako bude i u ovoj publikaciji.

U svakom slučaju sam zbilja zahvalan sadašnjoj i prošloj uredničkoj ekipi na Radničkim pravima i BRIDU-u za podršku koju su mi dali, kako kroz pisanje kolumne, tako i kroz objavu ove zbirke.

Bolje raditi nego biti kriminalac: Važno je promovirati marljivost i predanost

Neki bi se možda mogli zapitati, a zašto sam baš ja od svih pjesnika dobio čast pisanja pjesama za Radnička prava? Ne mogu sto posto garantirati, ali mislim da sam jedini koji im se ikad javio s takvim nekim prijedlogom. No, pošto sam već otprije gnjavio narod pjesmama, što nastupima i objavama, ispostavilo se da sam stekao neka fora iskustva pa sam im se mogao predstaviti kao legitimni pisac. Tako sam, pošto pisci vole malo samohvale, kolegama i prijateljima s Radničkih prava isfurao cijelu bilješku o piscu, koju sam objavio u zbirci, ali mogu i ovdje.

„Ivor Kruljac rođen je u Zagrebu 18. prosinca 1996. godine. Nakon osnovne škole završava za zvanje ekološkog tehničara u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studiranja počeo je objavljivati pjesme, kratke priče i novinarske članke (što na hrvatskom, što na engleskom) u raznim medijima te kao pjesnik nastupati po pjesničkim događajima, primarno na večerima slam poezije. Do sada je kao besplatne digitalne publikacije, objavio i predstavio tri samostalne zbirke pjesama: “Nebuloze” (2017), “Psihodelije” (2018) i “Intelektualna kruljenja” (2020.).

Jedan je od urednika i autora zastupljenih u digitalnom pjesničkom zborniku “Di si bio 2020?: stihovi pod maskom” (2021) koji je imao humanitarni cilj prikupljanja novca za obnovu knjižnice u Petrinji.

Godine 2021. objavio je i zbirku kratkih priča 'Groteskni incidenti' (Redak, 2021. godine), a u koautorstvu s Ninom Alvir slikovnicu 'Nestvarni skokovi' (Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, 2023). Kao pjesnik i novinar, jedan je od autora uvrštenih u 'Antologiju hrvatske i srpske slem poezije' (URK Močvara, 2023). Živi, piše i radi u Zagrebu.“

No, važnije od pojačanja biografije još jednim naslovom pod svojim imenom, zbilja sam samo htio, u te dvije godine druženja s Radničkim pravima, objavljivati stihove koje ste mogli čitati na portalu ili sada u digitalnoj zbirci. Pisanje o radništvu i slavljenje radnika smatram izuzetno važnim jer se time promoviraju dobre društvene vrijednosti kao što su marljivost, predanost i želja da se kroz život prođe s poštenjem i konstruktivnim doprinosom, a ne kroz kriminal ili prakse koje štete, umjesto da pomažu zajednici.

I još važnije, želim napomenuti da svatko može pisati poeziju. Poezija je najintimniji, najsubjektivniji i najiskonskiji oblik pisanog izražavanja koji naša kultura poznaje. Igra riječima koja može, ali i ne mora imati svrhu. Stoga se nadam da će netko od vas, čitatelja i čitateljica i sam_a htjeti na ovaj način ubuduće slagati svoje misli i osjećaje i prepoznati terapijsku snagu pisanja pjesama. Bilo sa željom javne objave ili samo „za privatnu upotrebu“, budući da često najzanimljivije pjesme ustvari ne ugledaju svjetlo javnosti.

Sada se već ponavljam kao oni naporni voditelji u Top Shop reklamama, no zbirku „Radnička stihija“ možete besplatno čitati i preuzimati među BRID-ovim publikacijama, ali čekajte, to nije sve. S težnjom da u toj zbirci progovara samo poezija, napisao sam kao uvod još jednu pjesmu, imena „Radnička stihija“. Da, dobro ste čuli. Ona otvara zbirku, ali možete je pročitati i u nastavku:

RADdnička STIHija
Revolucije odavno nema,
pa se netko može zapitati
kako nekome može biti do pjesme,
kad su problemi radnika ne-tema
a rješavanje problema pored lijepih riječi
kao da očekivati se ne sme,
kako bacati stihove u prekovremenoj
smjeni za malu i nedovoljnu plaću,
riješiš račune, poreze, nabaviš namirnice
i nakon svih nameta jedva uštediš da si za zimu kupiš neku
jaknu malo topliju i jaču,
ako na kraju pretrgan od posla nemaš
dovoljno ni za sebe ni za svoje bližnje,
kako upijat poeziju dok frustrirajuća misao
premoreni um liže,
razmišljati o umjetničkoj igri riječi
uslijed neizvjesnosti umjetne inteligencije,
čini se nemogućim osim ako ne zaboraviš na
sve radničke nevolje uslijed udarca u glavu ili ako na kraju radnog
vijeka pred mirovinu na lubanju ne pokucaju simptomi demencije,
i što ikome normalnom može značiti neka
lirika,
kad i sindikati već puno pričaju a ulicama odzvanja
zvižducima i transparentima glasna
rika,
što ikome znači pjesnik
koji je k tome vjerojatno salonski ljevičar,
čije ruke tipkaju slova
i vjerojatno nikad nisu primile lopatu i osjetile radnih žuljeva
čar,
istina je da stihovi na boljke radništva nisu instantno i efikasno rješenje,
dok pjesnici stoje po strani i po papiru nešto švrljaju i bilježe,
ali zar nije poanta pravednog društva da svi imaju pristup
svemu?
Vodi, hrani, higijenskim potrepštinama, sigurnosti slobodi
i onome što imaju i oni koji imaju para
i mogu si priuštiti finije stvari i anti-age kremu,
pa i oni katkad vole poeziju
odu na predstavljanje zbirki pjesama u knjižnicu,
pa je stoga red i da poeziju imaju i radnici
taman i da ovu zbirku odvedemo samo u ubožnicu,
jer stihovi trebaju bilježiti sve za svakog ponešto
taman da to ne traži nitko,
jer možda iznenadi koliko poezija nekad može biti moćna
skrenuti pažnju na nešto u kombinaciji slova koja se iščitava pitko,
ali i utješno jer možda nije svaka tema vesela,
ali pomaže svakom problemu kad ga obrade književna djela,
jedino gore od nerješavanja radničkih problema
je da se o njima ne priča,
ne samo kroz novinarski tekst već i kroz umjetnost
jer poezija nekako ima tu naviku da iako je nitko u sadašnjosti ne čita,
u budućnosti se analizira pa je ne prekrije zaborav
već ustraje i svoj sadržaj zainteresiranima vječito skviča,
a još je tužnije u svijetu koji kao da sve manje cijeni
pošteni rad,
da poezija ne slavi one što iz dana u dan
ulažu svoje vrijeme i svojim radom omogućuju da nam uvijek sve funkcionira
upravo sad,
zaslužuju barem priznanje u stihovima dok traže dostojan život
pokušavaju pošteno doprinositi društvu,
ta radnička klasa koja se ne bavi kriminalom
radi u dućanu i ne ulazi u njega po plijen s donoseći teror
i noseći pušku,
svima vama predanima i ustrajnima samo želim reći
hvala,
pa makar poezija i nije neka pomoć
nadam se da će vas RADdnička STIHija barem malo zabaviti dok ovo sad čitate neovisno
gdje i kada,
i neka je svakom poštenom radniku život dobar makar za razliku od poduzetnika
radnicima poimence njihov trud ne nagrađuje povijesna slava,
neka barem vječno tinja ustrajnost i nada,
da će sadašnjim i budućim generacijama marljivost ostat vrlina
jer bez marljivosti i predanosti neće biti ničeg dobrog
niti tamo negdje kasnije, a bogme niti sada.