U četvrtak 6.4. u Zagrebu je održana međunarodna konferencija pod nazivom Za boljitak malih i velikih! Pregled stanja i perspektive razvoja sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i brige za djecu u Hrvatskoj koju su organizirali SOMK – Sindikat obrazovanja, medija i kulture, organizacija civilnog društva Pravo na grad i BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju.
Konferenciju je kratkim uvodnim govorom otvorio Mladen Novosel, predsjednik SSSH – Savez samostalnih sindikata Hrvatske, pozdravljajući zajedničku suradnju u organizaciji konferencije između SOMK-a i udruga civilnog društva.
Predavači i sudionici konferencije bili su članovi SOMK-a, sindikalisti iz susjednih zemalja, znanstveni istraživači, aktivisti sa civilne scene i predstavnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske (MZOS). Kroz izlaganja i diskusije sljedeća dva tematska bloka istaknula su se u prvi plan konferencije: 1. ocrtavanje sustava predškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, uočavanje glavnih problema, ali i perspektivâ za poboljšanje sustava, i 2. detektiranje dosadašnje suradnje i koordiniranosti rada sindikata, akademskih istraživača i udruga civilnog društva na području predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i razmatranje dodatnih mogućnosti za spajanje rezultata znanstvenih istraživanja i zajedničkih napora svih navedenih aktera kako bi se postigla viša razina zaštite radničkih prava i, ne manje važno, unaprijedili infrastrukturni uvjeti i uvjeti rada u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja.
Stanje i perspektive sustava predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj
Božica Žilić, predsjednica SOMK-a, potpredsjednica SSSH i predsjednica Ženske sekcije SSSH, u svom je predavanju prvenstveno iznijela osnovne podatke o sustavu predškolskog odgoja i obrazovanje te izvijestila o dosadašnjem radu SOMK-a.
U Republici Hrvatskoj je ukupno 791 dječji vrtić (ukupan broj objekata je 1.008). Od tog ukupnog broja vrtića osnivači njih 449 su lokalne uprave (56,76 posto), dok privatnih vrtića ima 342 (43,23 posto). Osnivači privatnih vrtića su fizičke osobe (223 vrtića), vjerske zajednice (53 vrtića) i udruge (65 vrtića). Prema podacima SOMK-a, u gradskim/općinskim/županijskim vrtićima smješteno je 100.385 djece (78,32 posto), dok je u privatnim vrtićima smješteno 29.725 djece (21,68 posto). Nadalje, u sustavu sveukupno radi 17.895 radnika: 11.036 odgajatelja i odgajateljica, 5658 administrativnog i pomoćno-tehničkog osoblja, 912 stručnih suradnika i 289 viših medicinskih sestara. Pored određenih programa, poput posebnih programa za djecu s teškoćama u razvoju, za nacionalne manjine ili darovitu djecu, koji se sufinanciraju iz državnog proračuna, djelatnost predškolskih ustanova financira se sredstvima lokalnih uprava i participacijom roditelja.
Relevantan zakonodavni okvir za rad sustava predškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj sačinjavaju Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju i Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe (DPS). Državni pedagoški standard definira mjerila za broj djece u odgojnim skupinama, mjerila za broj odgajatelja i stručnih suradnika, mjerila za financiranje programa, materijalne i financijske uvjete rada, prostore vrtića, mjerila za opremu i didaktička sredstva i pomagala, higijensko-tehničke zahtjeve za prostore u vrtiću itd.
Pitanje o provedbi ili, bolje rečeno, neprovedbi DPS-a trenutno je gorući problem sustava odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Iva Ivšić (BRID) u članku Tko ne želi govoriti o uvjetima rada odgajateljica, neka šuti o pedagoškom standardu, koji detaljno analizira učinke neprovedbe DPS-a i daljnje probleme sustava predškolskog odgoja, piše: "I premda DPS primjerice u jasličkoj dobi (6 mjeseci do 3 godine) propisuje petero djece u najmlađoj, odnosno 14 djece u skupini u najstarijoj jasličkoj skupini, u velikim gradovima u Hrvatskoj taj broj često prelazi 20 i više djece. Jednaka prekoračenja događaju se i u grupama vrtićke dobi (3 do 6 godina). Broj djece u grupama nije jedini problem u sustavu. U razgovoru s odgajateljicama u vrtićima Grada Zagreba, provedenog u sklopu istraživanja BRID-a i SOMK-a o uvjetima rada u zagrebačkim vrtićima, saznajemo da zbog manjka broja zaposlenih problema u odgojno-obrazovnom radu imaju s djecom s poremećajima u ponašanju i teškoćama u razvoju. ... [Vrtići] često nemaju adekvatno igralište, neki su objekti jako stari, sobe su premalene a sanitarni prostori nisu primjereni. Manjkavi su i drugi materijalni uvjeti rada, prije svega u vidu nedostatka didaktičkih sredstava zbog kojih teško ostvaruju zahtjeve programa, a česta je i pojava mobbinga od strane ravnateljica. Kada sve uzmemo u obzir, nije teško zaključiti da su odgajateljice pod stalnim pojačanim fizičkim i psihičkim naporom."
Božica Žilić je u svom izlaganju iznijela i podatke iz SOMK-ovog nedavnog istraživanja o provedbi DPS-a – iz rujna i listopada 2016. godine koje je provedeno na uzorku od 704 jasličke i vrtićke grupe u Zagrebu, Rijeci, Velikoj Gorici, Sisku, Labinu i Dugom Selu – koji u brojnim kategorijama, iako ne svim, pokazuju da propisi DPS-a i dalje nisu ispunjeni, a pored toga pokazuju i geografske neujednačenosti. Žilić je naglasila da je SOMK s obzirom na ovu problematiku 2015. godine pokrenuo kampanju Za bolje uvjete rada u dječjim vrtićima i dostojanstvo struke. Među uspjesima izdvojila je nedavnu borbu nakon što je Grad Zagreb subvenciju po obroku u vrtiću smanjio na 9 kuna. Inzistiranjem i djelovanjem SOMK-a Grad Zagreb je subvenciju posljedično povećao na 15 kuna.
U diskusiji nakon predavanja sudionici konferencije dotaknuli su se i slučaja „vrtić Remetinec“. Naime, SOMK je 13.3. organizirao prosvjed i zatražio ostavku ravnateljice u vrtiću Remetinec Merice Matijević zbog mobinga i zastrašivanja radnika, ali i vraćanje na radno mjesto psihologinje u vrtiću Sanje Vidović zbog nelegalnih razloga za otkaz.
Predškolski odgoj i obrazovanje kao dio javnih politika
Ivana Dobrotić, docentica na Studijskom centru socijalnog rada pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, održala je izlaganje pod naslovom „Važnost razvoja sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iz perspektive javnih politika“. Dobrotić se u svom izlaganju fokusirala na tri dimenzije sustava predškolskog odgoja i obrazovanja: a) ispunjavanje ciljeva koji su propisani u dokumentima EU; b) regionalnim razlikama u Republici Hrvatskoj prema kriterijima obuhvata djece, cijenama vrtića, omjera javnih i privatnih vrtića itd.; te c) definiranju smjernica za razvoj sustava predškolskog odgoja i obrazovanja.
U pogledu EU okvira, za sustav predškolskog odgoja i obrazovanja treba istaknuti tzv. barcelonske ciljeve iz 2002. godine i ciljeve u okviru Europa 2020. Barcelonski ciljevi za djecu ispod 3 godine starosti nalažu obuhvat od 33 posto, dok za djecu 3+ godina starosti obuhvat od 90 posto. Ciljevi formulirani u okviru Europa 2020 za djecu 4+ starosti nalažu obuhvat od 95 posto. Prema podacima Europske komisije iz 2014. godine Hrvatska je najlošija država članica EU 28 u pogledu ispunjavanja barcelonskih ciljeva.
Ako se pogledaju statistički podaci za obuhvaćenost djece u jaslicama i vrtićima unutar RH, onda se dolazi do drugog najvećeg problema hrvatskog sustava predškolskog odgoja i obrazovanja – ogromne regionalne razlike. Najveći obuhvat djece vrtićke dobi imaju Grad Zagreb (88,8 posto), Istarska županija (72,2 posto) i Primorsko-goranska županija (69,5 posto). Na samom začelju nalaze se Brodsko-posavska županija (18,9 posto), Vukovarsko-srijemska županija (25,2 posto) i Požeško-slavonska županija (25,9 posto). Za djecu jasličke dobi poredak županija je veoma sličan. Najveći obuhvat ponovno imaju Grad Zagreb (38,4 posto) i Istarska županija (27,7 posto), dok je na trećem mjestu Zagrebačka županija (23,1 posto). Na začelju se uglavnom nalaze županije iz Slavonije: Brodsko-posavska (5,8 posto), Virovitičko-podravska (6,9 posto) i Osječko-baranjska (7,9 posto). Međutim, regionalne razlike ne staju samo na obuhvatu, one se jednako tako očituju i u cijenama programa i omjeru broja djece na broj odgajatelja.
Možemo dodatno navesti podatke o omjerima javnih i privatnih vrtića po hrvatskim županijama. Najveći udio privatnih vrtića imaju Međimurska (44 posto) i Varaždinska županija (43 posto), dok još 5 županija ima udio privatnih vrtića iznad 20 posto. Ako se pogled skrene na začelje, onda samo 4 županije imaju udio privatnih vrtića manji od 8 posto.
U zaključnom dijelu svog izlaganja Ivana Dobrotić istaknula je ključne smjernice za razvoj sustava i smanjivanje regionalnih razlika: a) mjere za razvoj sustava moraju se sagledavati unutar šireg spektra javnih politika, b) potrebno je zagovarati javni i priuštiv sustav, c) potrebna je veća uloga središnje države (prije svega u financijskom smislu, ali jednako tako i koordinaciju različitih područja i razina nadležnosti), d) potrebno je povećavati kapacitete za obuhvat djece, ali nipošto se ne smije zanemariti kvaliteta programa i e) iz perspektive prava djeteta, potrebno je zagovarati razvoj univerzalnog sustava, tj. izbjegavati ciljanje isključivo na ranjive skupine.
U svjetlu navedenih smjernica, posebno po pitanju uloge središnje države i razvoja univerzalnog sustava, zanimljivo je primijetiti odgovor Mare Ivanković, voditeljice za Službu predškolskog odgoja i obrazovanja MZOS-a, na pitanje, koje je postavljeno tijekom jedne od rundi diskusija, o trenutnim planovima države za financijsko potpomaganje sustava. Ivanković je odgovorila kako će država iz EU fondova namijeniti 30 milijuna kuna za romsku djecu i djecu slabijeg socio-ekonomskog statusa.
Stanje sustava u Mađarskoj i Crnoj Gori
Viktória Szücs, predsjednica mađarskog sindikata jasličkih odgajatelja BDDSZ, i Slavka Bošković, potpredsjednica Sindikata prosvjete Crne Gore, u svojim su izlaganjima prezentirale rad svojih sindikata i stanje u predškolskim sustavima Mađarske i Crne Gore.
Prema podacima BDDSZ-a, u Mađarskoj trenutno postoji 750 jaslica s kapacitetom za 39.500 djece i 4.564 vrtića koja mogu primiti 379.671 dijete. Szücs je istaknula kako kapaciteti u mađarskim jaslicama i vrtićima imaju linearni rast. S druge pak strane, ukupan broj zaposlenih odgajatelja je 38.763, a od tog broja 7.279 otpada na odgajatelje u jaslicama. Lokalne uprave su osnivači 94 posto jaslica i 90 posto vrtića.
Sindikat BDDSZ ima 53 podružnice i gustoću od oko 1/3 zaposlenih odgajatelja u jaslicama. Szücs je istaknula kako je pitanje plaće među trenutno najvećim problemima za radnike koje BDDSZ organizira, a koja je u Mađarskoj među najnižima u javnom sektoru.
Bošković je naglasila da državni proračun Crne Gore u potpunosti pokriva sve troškove predškolskog sustava i da je udio privatnih vrtića poprilično malen. Međutim, primijetila je kako s Hrvatskom postoji sličnost u neprovedbi crnogorskog ekvivalenta DPS-u, posebno po pitanjima veličine grupa i omjera djece na odgajatelja u pojedinim gradovima. Bošković je u tom smislu spomenula grupe koje u istoj prostoriji imaju preko 70 djece. Crna Gora pokušava zadovoljiti europske smjernice u pogledu obuhvata djece, ali, kako stvari zasad stoje, to se radi nauštrb kvalitete programa.
U dijelu svog izlaganja u kojem je opisivala rad Sindikata prosvjete Crne Gore napomenula je kako on organizira radnike na svim razinama obrazovne vertikale i da je on najveći sindikat u sektoru prosvjete, koji u Crnoj Gori ima oko 12.000 radnika.
Širenje područja borbe
Konferencija je zaključena panel diskusijom na kojoj su sudjelovali Božica Žilić, Iva Ivšić, Tomislav Domes (Pravo na grad) i Iskra Kojić Mandarić (SOMK), a diskusiju je moderirala Marina Ivandić (BRID).
Domes je prezentirao dosadašnju povijest i trenutni rad Prava na grad, s naglaskom na suradnje sa sindikatima, dok su se Žilić, Ivšić i Kojić Mandarić fokusirale na rezultate suradnje između BRID-a i SOMK-a.
U sklopu diskusije, Žilić je naglasila zadovoljstvo suradnjom i najavila njezin nastavak. Ivšić je za sam kraj, zaokružujući neka od tematskih polja koja su se iskristalizirala tijekom izlaganja i diskusija, napomenula kako smatra nužnim da sustav predškolskog odgoja i obrazovanja mora biti javan i priuštiv. A za ključno pitanje o suradnji udruga civilnog društva i sindikata, Ivšić je zaključila da je zajednički i koordinirani rad nužan, ali ne samo između udruga i sindikata nego i s akademskim istraživačima i roditeljima, kako bi se sustav mogao razvijati prema osiguravanju više razine zaštite radničkih i socijalnih prava, ostvarivanju adekvatnih radnih uvjeta i promicanju ekonomske demokracije na radnom mjestu (poput otvaranja mogućnosti zaposlenicima za suodlučivanje).
Izvor naslovne fotografije: SOMK
Tekst napisao:
Preporučite članak: