Na Međunarodni dan solidarnosti s narodom Palestine, 29. studenoga, održat će se u Zagrebu Marš solidarnosti s Palestinom. Polazak je u 17 sati ispred Filozofskog fakulteta, a pozvani su svi koji ne žele mirno motriti genocid koji nam se odvija pred očima.
Među suorganizatorima Marša nalazi se i Inicijativa Studentice za Palestinu – neformalno udruženje studentica i studenata posvećenih zagovaranju politika solidarnosti unutar akademske i studentske zajednice koja je u Palestini pod posebno snažnim udarom.
Inicijativa Studentice za Palestinu (SzP) počela je s radom krajem svibnja, nakon tribine o Aktivizmu akademske zajednice i pokretu za slobodnu Palestinu održane na Filozofskom fakultetu (FFZG) na kojoj su se okupili studenti_ce motivirani za rad na mobilizaciji kolega i pritisku na upravu fakulteta u smjeru prakticiranja solidarnosti s palestinskom akademskom zajednicom i bojkota izraelskih pro-genocidnih insitucija.
Nekoliko središnjih članica novoosnovane Inicijative odlučilo je tijekom ljeta sastaviti popis zahtjeva za upravu FFZG-a, fakulteta na kojem je djelovanje Inicijative zasad (ali nadamo se ne zadugo) ograničeno.
Zahtjevi SzP su sljedeći:
1. Zahtijevamo da FFZG objavi izjavu osude genocida i kolonijalne okupacije, odnosno izjavu podrške palestinskom narodu u njihovom otporu genocidnoj politici cionističkog režima te da se kao institucija svojom izjavom pridružimo globalnom pozivu na prekid vatre.
2. Zahtijevamo da Uprava FFZG-a objavi potpuni popis suradnji s izraelskim sveučilištima i drugim izraelskim institucijama, organizacijama te inicijativama.
3. Zahtijevamo da FFZG prekine svaku suradnju s izraelskim sveučilištima i drugim izraelskim institucijama koje na bilo koji način sudjeluju u cionističkoj okupaciji, aparthejdu i agresiji nad palestinskim narodom.
4. Zahtijevamo da FFZG uspostavi sustav institucionalne podrške palestinskim studentima i obiteljima izbjeglima u Hrvatsku, osobito u vidu pojednostavljenog upisa u studijske programe, pravne podrške pri administrativnim postupcima te omogućavanje besplatnog pristupa tečaju hrvatskog jezika u sklopu Croaticuma.
Uz same zahtjeve, na Instagram stranici SzP (@studenticezapalestinu) dostupan je i elaborat u kojem je potanko objašnjena motivacija iza zahtjeva i njihova utemeljenost kako u djelovanju globalnih studentskih inicijativa tako i u pozivima tijela kao što su Međunarodni sud pravde u Haagu i Generalna skupština UN-a.
Studenti_ce, radnici_e i alumni FFZG-a mogu na linku i podržati Inicijativu potpisom i tako doprinijeti pritisku koji se stvara na upravu FFZG-a ne bi li implementirala navedene zahtjeve.
“Naša šutnja čin je nasilja. Kao akademska zajednica i kao ljudi, dužni smo koristiti svoje privilegije i svoj glas kako bismo podržali čovječje pravo na slobodu i jednakopravnost svugdje na svijetu. Solidarnost, ljudska prava, etičnost, tolerancija i odgovornost ne smiju ostati samo mrtva slova na papiru fakultetskog Statuta, već zahtijevaju aktivnu, odvažnu, sudioničku praksu.”, stoji u Elaboratu.
Borba članica SzP (među kojima je i autorica ovog teksta) da se uopće dobije prilika za izlaganje zahtjeva pred Vijećem FFZG-a i dalje traje. Javno ih je za sada podržao jedino Odsjek za sociologiju (što je svakako vrijedno pohvale), a od dekana Domagoja Tončinića pristižu samo odbijenice. Iako velika većina nastavničkog i upravnog tijela FFZG-a pokušava to tako prikazati, SzP ne predlažu ništa radikalno i nečuveno. Radi se o minimumu koji FFZG može poduzeti u znak podrške životno ugroženim studentima_cama i akademskoj zajednici Palestine.
Diljem svijeta, studenti_ce vode istu borbu na svojim sveučilištima. Ona je započela 17. travnja studentskim štrajkom i blokadom na Sveučilištu Columbia i od tada se proširila na fakultete u preko 30 država. Pokreti su uglavnom gašeni nasilnom represijom, ali studenti_ce su svojim hrabrim ustrajanjem uspjeli izboriti i znatne pomake kao što je onaj na Rutgers sveučilištu u New Jerseyju koje je pod pritiskom studenata najavilo osnivanje arapskog kulturnog centra i zapošljavanje stručnjaka za pitanje Palestine i njenog prava na samoodređenje, s ciljem poticanja daljnje edukacije studenata ali i ostatka javnosti o ovoj temi. Osim toga, obećalo je da će pružiti podršku palestinskim izbjeglim studentima da na Rutgersu dovrše svoje obrazovanje.
Ovdje je i popis sveučilišta koja provode akademski bojkot izraelskih institucija visokog obrazovanja tako što s njima prekidaju suradnje i financijske veze. Među njima su sveučilišta u Bruxellesu, Helsinkiju, Amsterdamu, Ljubljani, Oslu i Milanu.
Često će se i oni koji načelno podržavaju palestinski otpor izraelskoj okupaciji i genocidu zapitati je li akademski bojkot valjani način borbe te ne prijeti li on mogućnošću izoliranja individualnih članova izraelske akademske zajednice, pa i onih koji se protive opresiji i nasilju nad Palestincima. Više je razloga iz kojih je ova bojazan neutemeljena. Prvi je usmjerenost bojkota isključivo na institucije, ne na pojedince. Prekid suradnje s izraelskim sveučilištem koje podupire genocid ne znači da se određena profesorica, posebno ako se protivi politici svoje institucije, ne može izravno povezati sa stranim sveučilištem koje provodi bojkot. Dapače, međunarodna reakcija na cionističke politike izraelskih institucija može samo osnažiti anticionističke napore pojedinaca unutar njih, koje se, kao u slučaju profesorice Nadere Shalhoub Kevorkian, trenutno sustavno guši, zajedno s akademskom slobodom u Izraelu.
Drugi razlog je činjenica da se koncentriranjem na opasnost oduzimanja određenih privilegija izraelskim članovima akademske zajednice licemjerno ignorira stvarno i dugogodišnje izraelsko uništavanje palestinskog obrazovanja i znanosti (nekada nadaleko poznatih po svojoj kvaliteti), kao i središnja uloga koju u opresiji palestinskog naroda vrše upravo izraelske institucije visokog obrazovanja. Od listopada 2023. godine u Gazi je po potvrđenim podacima ubijeno 11.249 studenata_ica i 444 učitelja_ica i sveučilišnih prpfesora_ica, a svako od 12 sveučilišta u Gazi je uništeno. Preko 90.000 studenata vjerojatno nikada neće dobiti priliku da diplomira. Ciljano se bombardiraju knjižnice, arhivi, laboratoriji. Kradu se arheološki nalazi, spaljuju se knjige i vrijedna kulturna baština.
Iako je od 7. listopada nasilje eskaliralo, još se od 1948., uz pristanak i asistenciju izraelske akademske zajednice, provodi minuciozno planirano uništavanje palestinske kulture, povijesti, znanja i znanosti, motivirano sviješću o važnosti istih za legitimitet i budućnost palestinskog društva. Izraelska sveučilišta i čitav obrazovni i znanstveni sustav ključni su akteri planiranja, provedbe i legitimacije naseljeničkog kolonijalizma, aparthejda i genocida. Sveučilišta se strateški lociraju na granične pozicije ili one koje pripadaju ilegalno okupiranim područjima (kao što je Jeruzalem) da bi se što više Izraelaca privuklo i što više Palestinaca otjeralo s određenog teritorija; na njima se razvija vojna tehnologija i poučavaju vojne doktrine izraelskog društva; obrazuju se budući članovi tajnih službi koji prikupljaju privatne informacije o Palestincima kojima ih potom ucjenjuju kako bi s njima surađivali protiv vlastitog naroda; proučavaju se povijesni i umjetnički artefakti ukradeni s palestinskog teritorija i iz palestinskih arhiva; regionalna povijest poučava se na način koji briše arapsku prisutnost na spornom području; palestinske studente se diskriminira i kriminalizira; a o svemu tome piše izraelska antropologinja Maya Wind u knjizi Towers of Ivory and Steel: How Israeli Universities Deny Palestinian Freedom.
Ovakvo djelovanje izraelskih sveučilišta uvelike je omogućeno snažnom međunarodnom političkom i financijskom podrškom, poglavito SAD-a i zapadne Europe. Odabir akademskog bojkota kao alata borbe protiv genocida zato nije slučajan ni sporedan - oduzimanjem međunarodne podrške izraelskim sveučilištima moguće je ozbiljno uzdrmati jedan od nosivih zidova cionističke ideologije i infrastrukture.
Osim izravnih veza s izraelskim sveučilištima, važno je identificirati i suočavati se s pro-genocidnim tendencijama i njihovim nositeljima i na domaćim institucijama. Studentice za Palestinu su pokušale, informiranjem i upozoravanjem članova_ica Fakultetskog vijeća FFZG-a spriječiti izglasavanje produženja ugovora Einat Lilian Dotan, ugovornoj stranoj lektorici hebrejskog jezika i nastavnici na Katedri za židovske studije i istraživanje Holokausta. Razlog je šestogodišnji staž lektorice na visokim, zapovjednim pozicijama u izraelskoj vojsci (IDF-u) tijekom kojega je, između ostalog, bila odgovorna za koordiniranje i upravljanje bespilotnim letjelicama koje su i u tom periodu (2011.-2013.) ubijale palestinske civile. Produženje ugovora je unatoč zalaganju SzP izglasano, a ubrzo potom lektoričino služenje u IDF-u izbrisano je iz njenog životopisa na mrežnim stranicama fakulteta.
Studentice za Palestinu, uz zagovaranje svojih zahtjeva, organiziraju komplementarne akcije i okupljanja. Jedno od njih je čitalački kružok na kojem se zajednički čita i promišlja upravo spomenuta knjiga Maye Wind, a od javnih događaja u pripremi je i razgovor s umjetnicom Petrom Matić o povijesnom prijateljstvu i uzajamnoj solidarnosti hrvatskih i palestinskih studenata_ica kroz pokret Nesvrstanih.
Uz Mrežu antifašistkinja Zagreba, Inicijativu za slobodnu Palestinu, Štrajk za Gazu, Inicijativu za akademsku solidarnost i epistemičku pravdu i Centar za mirovne studije, suorganizatorice su i nadolazećeg Marša koji kreće upravo s Filozofskog fakulteta – poznatog po društvenoj odgovornosti i kritičkom promišljanju dominantnih narativa - koji će svoj ugled, ako se hitno ne trgne iz činovničke apatije u koju je zapao, nepovratno izgubiti.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Foto: Radnička prava
Preporučite članak: