Large luigi mangione

Poznati filozofski problem tramvaja ide ovako: promatrate tramvaj koji juri prema petero bespomoćnih osoba svezanih za prugu. Stojite pored poluge koju možete povući. Ako to učinite, tramvaj će biti preusmjeren na drugu prugu i spasit ćete petero sretnika. Međutim, na drugoj pruzi također leži zavezana jedna osoba.

Imate dvije opcije: ne učiniti ništa, što znači da će umrijeti petero ljudi, ili povući polugu i time svojom rukom ubiti jednu osobu. Što ćete učiniti? Luigi Mangione odabrao je djelovanje. Prošle srijede, 4.12.2024. godine, 26-godišnjak je upucao Briana Thompsona, izvršnog direktora najveće američke zdravstveno osiguravajuće kompanije UnitedHealthcare.

Thompson je ubijen ispred hotela Hilton na Manhattanu gdje se nalazio povodom godišnjeg investitorskog sastanka za UnitedHealth grupu – roditeljsku kompaniju UnitedHealthcarea. Kao voditelj najzloglasnije od privatnih osiguravajućih firmi s praktičnim monopolom na zdravstveno tržište, u očima brojnih Amerikanaca Thompson je bio odgovoran za desetke tisuća žrtava do kojih svake godine u Americi dovede nepristupačna zdravstvena skrb. U očima tih Amerikanaca, Mangione je povukavši okidač povukao i polugu koja je spasila - ne pet već - tisuće nevinih života. Jasno je da priča nije tako jednostavna.

Thompson nije bio samostalni krivac za smrti koje mu ovih dana gorući lijevi internet pripisuje. Bio je tek upravitelj golemog i kompleksnog stroja - također samo jednog dijela slagalice američkog kapitalizma koji je ljudima u potpunosti okrenuo leđa da bi se usmjerio maksimizaciji profita. Ali, radi se o središnjem dijelu slagalice – onom bez kojeg, ako se izgubi, cijela slika ozbiljno gubi na smislu.

Bolnice su na prvom, zdravstveno osiguravajuće kompanije na drugom, a farmacija na petom mjestu u deset industrijskih grana s najvećim prihodima u SAD-u. Kako cijene zdravstvenih usluga rastu, a plaće zdravstvenih radnika stagniraju, napuhuju se profiti vlasnika mahom privatizirane američke zdravstvene industrije – ključne osovine u pogonu američkog kapitalizma. Privatizirana nipošto ne znači emancipirana od države. Milijarde dolara iz džepova američkih poreznih obveznika troše se, primjerice, na istraživanje i reklamiranje lijekova privatnih farmaceutskih kompanija, koji zatim u ljekarnama iste te porezne obveznike koštaju sve više i više.