“Ne radimo u nedjelju. Da bar tako i ostane.” – ova i slične izjave radnika zadovoljnih zbog odluke Nacionalnog stožera civilne zaštite o zabrani rada u trgovinama nedjeljom i blagdanima mogle su se čuti krajem travnja 2020. Stožer je odluku donio zbog produženja radnog vremena trgovina do 21 sat, s namjerom da se ipak barem jedan dan tjedno smanji mobilnost ljudi.
Nekoliko tjedana poslije, krajem svibnja, odluka je ukinuta zbog povoljne epidemiološke situacije, a radno vrijeme je vraćeno na staro, kao što je bilo prije širenja pandemije koronavirusa – od 6 ili 7 ujutro do 21-22 (negdje i duže) navečer.
“Radnici su mjeru Stožera za neradnu nedjelju prihvatili s velikim odobravanjem. Naravno, kada je Stožer tu mjeru ukinuo, bili su nezadovoljni i zbunjeni. Žele da nedjelja bude neradni dan u trgovini kako bi taj dan proveli sa svojim obiteljima. Preko 115.000 radnika je u maloprodaji, a dvije trećine su žene”, kaže Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske (STH). I mnogi kupci koji su temu komentirali na društvenim mrežama podržavaju zahtjev za neradnom nedjeljom, kao danom koji treba provesti s obitelji, prijateljima, baveći se hobijima i drugim stvarima koje nisu u mogućnosti preko tjedna. No, ima i onih koji ističu važnost povećanja satnice. “Problem je u plaćanju rada nedjeljom, a ne u radu nedjeljom, ljudi bi htjeli raditi da se plati 100 posto više”, jedan je od komentara.
Ujedinjeni u potplaćenosti
Prosjek svih plaća u maloprodaji iznosio je 4.349 kuna. U nekim trgovačkim lancima one su dosta visoke – prema podacima iz 2017. u dm-u su iznosile 9.434 kn, u trgovini Metro C&C 8.116 kn, a u Lidlu 7.223 kn. Suprotnost su vinkovački Boso, Gavranović, čakovečki Metts, Lonia, NTL i Studenac s prosjekom od 2.949 kn do 3.750 kn, a negdje u sredini su Plodine, Tommy, KTC, Pevec i Spar – između 4.400 i 4.850 kuna. Budući da se radi o prosjeku koji se znatno povisuje kada u njega uračunamo visoke, uglavnom menadžerske plaće, ovi podaci nam govore samo da postoje razlike u potplaćenosti radnika – neki jedva zarađuju minimalac, a neki malo više.
“Plaća trgovca nije dovoljna da pokrije životne troškove, ja sam prodavačica, vozim i viličar, radim na blagajni, a imam plaću prodavača. Tek su mi nedavno povisili osnovicu, jer su novi ljudi u startu dobivali veću plaću, pa su i meni morali povisiti, ali svejedno nije dostatno za život. Prijevoz nam je svima 250 kn, bez obzira dolaziš li iz Siska ili Zagreba”, rekla nam je radnica zaposlena u veleprodajnoj trgovini s prehrambenim i neprehrambenim asortimanom, koja već 12 godina radi u sektoru trgovine.
Odluka o ponovnom otvaranju trgovina nedjeljom donesena je naglo, u četvrtak 26. 5. Zbog toga su u mnogim trgovačkim lancima poslodavci odmah počeli zvati radnike i krojiti im raspored po svojoj volji, govoreći da ne dolaze u petak ili subotu jer će raditi u nedjelju. Mnoge trgovine otvorile su svoja vrata već u nedjelju 31. 5, iako nisu smjele, zbog odredbe Zakona o radu (ZOR) koja kaže da radnici moraju tjedan dana unaprijed znati svoj raspored. Na taj način poslodavci su zanemarili ZOR.
I trgovina u kojoj radi naša sugovornica odmah se otvorila: “Rekli su nam u četvrtak kad je odluka donesena da se u tu nedjelju radi. To nije bilo u redu. Čitala sam da je protuzakonito, ali svejedno se tako napravilo, a poslodavac nije dobio sankcije.”
Nakon ukidanja zabrane rada nedjeljom, još uvijek je na snazi ostala zabrana rada blagdanima i neradnim danima, koja je ukinuta u ponedjeljak, 15. 6. Za radnike trgovine u kojoj je zaposlena naša sugovornica to znači da su morali raditi na Dan antifašističke borbe i da će morati u trgovini provesti i druge predstojeće praznike, i to u jednoj smjeni koja traje deset ili jedanaest sati – jer je takvo pravilo u njezinoj trgovini.
“Dosta je naporno. Osim na blagajni radimo i s radnim strojevima – viličarima. Sva roba nam je na paletama na regalima pa ju moramo spuštati s regalnim viličarima da popunimo police. Imamo pauzu od 40 minuta za tih 11 sati.”
Krajem svibnja u medijima su objavljene informacije o planiranom prijedlogu izmjena Zakona o trgovini koje bi na jesen trebale stupiti na snagu – prema HDZ-ovom ministru gospodarstva, Darku Horvatu, trgovine bi mogle raditi 14 od ukupno 52 nedjelje godišnje, a poslodavci bi birali nedjelje.
Radnici žele potpunu zabranu rada nedjeljom
Sindikat trgovine Hrvatske podržava neradnu nedjelju i spomenuti prijedlog, no zalažu se za manji broj nedjelja. Hrvatski savez za nedjelju, čiji su osnivač, predložio je pet radnih nedjelja godišnje. Također se zalažu za jasno utvrđivanje iznimaka, tj. koje trgovine bi mogle raditi nedjeljom (npr. trgovine u zračnim lukama ili na autocestama), a podržavaju da poslodavac sam bira radne nedjelje.
Naša sugovornica također komentira prijedlog i opisuje trenutnu situaciju: “Otkad znam za sebe radimo nedjeljom. Nedjelju treba ukinuti generalno, nikakvih 14 nedjelja u godini. Imam dvoje djece, želim taj dan biti s obitelji. Radim jednu ili dvije nedjelje mjesečno, a to je onda od 8 do 19 sati, tako da nemam ništa od tog dana. Plaćena je nešto više, pedesetak kuna, ali to se skoro i ne vidi na platnoj listi. Apsolutna zabrana u mom slučaju. A kolege isto tako razmišljaju.”
Mišljenja vlasnika trgovačkih lanaca oko prijedloga su podijeljena. Regulaciju podržavaju NTL, Lonia, Konzum, Tommy, KTC i Ultra, a raditi svaku nedjelju htjeli bi Spar, Lidl, Kaufland i Plodine. Direktori NTL-a i Lonije rekli su za Jutarnji da nedjelja čini manji dio tjednog prometa i da radnike taj dan plaćaju 35-40 posto više pa im je stoga neisplativija od uobičajenih radnih dana. Kako nam je rekla Zlatica Štulić, radi se o iznosu od “6 do 10 kn neto više nego za rad nedjeljom, i to ako poslodavac plaća 35 posto više od redovne satnice”, odnosno o 50 do 110 kn po danu više. To je za radnika mizeran iznos, a za poslodavce, kako tvrde, previše, unatoč profitu koji ostvaruju, npr. Lonia je imala prihod od 592 milijuna kuna i dobit od 7,9 milijuna kuna u 2018, a nalazi se na desetom mjestu unutar sektora trgovine po visini prihoda. Prema tome, postoji prostor da se rad nedjeljom i blagdanima adekvatno plati. Zahtjev dijela kupaca za stopostotnim povećanjem u odnosu na redovnu satnicu, koji za sada u Hrvatskoj ostaje samo na razini komentara na društvenim mrežama, nužan je korak u poboljšanju položaja radnika u trgovini.
Kad radnici traže svoja prava, poslodavci prijete
Mediji su zadnjih tjedana objavljivali i prijetnje poslodavaca o potencijalnim otpuštanjima 10-15.000 radnika ako se uvede neradna nedjelja, zbog smanjenog fonda sati. No, takve izjave su uobičajene u situacijama kad radnici traže svoja prava. Trgovine su do sada manjak radnika nadoknađivale zapošljavanjem studenata i umirovljenika, kao i velikim brojem prekovremenih sati koje su odrađivali zaposleni radnici, a uvođenjem neradne nedjelje ne bi se smanjio fond sati nego bi se umanjio broj prekovremenih koje radnici sada odrađuju.
Slika 1 - Slične inicijative organiziraju se u regiji
Rasprava o neradnoj nedjelji rasplamsala se i u susjednim zemljama. U Srbiji se više od 37.000 ljudi okupilo u Facebook grupi “Bar nedeljom budi kući”, a inicijativu za neradnom nedjeljom podržavaju i Samostalni sindikat trgovine Srbije, stranka ljevice Socijaldemokratska unija i drugi akteri. U Sloveniji je inicijativa za zabranu rada nedjeljom došla od Sindikata radnika u trgovini Slovenije. Zahtjev inicijative stranka Levice uobličila je u zakonski prijedlog koji je krajem svibnja podnesen Skupštini na glasanje, gdje je usvojen na prvom stupnju sa 65 glasova za i 12 protiv. Potom je upućen jednom od skupštinskih odbora i Socijalno-ekonomskom savjetu na dodatno razmatranje te se očekuje ponovno izjašnjavanje slovenskog parlamenta.
Komentari na društvenim mrežama i brojne provedene ankete pokazuju da se radnice, radnici i kupci na razini regije većinom slažu da nedjelja treba biti dan za odmor i obitelj te da radni vikendi onemogućavaju društveni život radnika. “Kad drugi nedjeljom nekamo, ja na posao”, komentar je jednog radnika. Međutim, tom argumentu treba dodati i niz drugih te ukazati na eksploataciju u trgovinama.
Veliki profit, male plaće
Borba za neradnu nedjelju treba biti borba za bolje uvjete u sektoru trgovine – za pravednu naknadu za rad izvan redovnog radnog vremena, dvostruko plaćene prekovremene sate, noćni rad i rad praznicima i neradnim danima, dva slobodna dana tjedno, povećanje osnovice plaće, putnih troškova i drugih materijalnih dodataka.
Sve to treba biti ugovoreno granskim kolektivnim ugovorom na nacionalnoj razini, a onda i kućnim kolektivnim ugovorima na razini poduzeća, kojima se mogu specifičnije definirati problemi. Kolektivni ugovor za djelatnost trgovine prestao je važiti u srpnju 2013. Kako su nam rekli iz STH-a, pregovori su u ožujku, prije izbijanja korona-krize, dovedeni gotovo do kraja, no potom su suspendirani do prestanka mjera, a STH je sada u procesu iniciranja nastavka. Za sadržaj kolektivnog ugovora moramo pričekati završetak pregovora.
Trgovci su 2017. u Hrvatskoj ostvarili konsolidiranu dobit od 760,6 milijuna kuna (33 posto više nego u 2016). Najveću neto dobit ima Lidl Hrvatska (267,2 milijuna kuna), a slijede Tommy iz Splita sa 147,8 milijuna kuna i Pevec sa 111,4 milijuna kuna dobiti. Unatoč velikom profitu trgovačkih lanaca, radnice i radnici u sektoru trgovine potplaćeni su i rade u teškim uvjetima, nerijetko bez adekvatne opreme za rad (sredstava za čišćenje, krpa, metli) koje u nekim trgovinama moraju sami kupovati jer poslodavac, zbog uštede, kupuje nedovoljne količine. Od svojih plaća prisiljeni su odvajati i ako se dogodi manjak u blagajni. Kako bi sve stigli dolaze ranije na posao da pripreme radno mjesto, odlaze kasnije da sve očiste za jutarnju smjenu. Često su pod pritiskom da na blagajni otkucavaju brže i brže slažu proizvode na police. Tijekom pandemije radili su naporno unatoč velikom riziku od zaraze. Zbog svega navedenog radnike trebamo podržati u njihovoj borbi za neradnu nedjelju, ali i javno ukazivati na sve druge probleme unutar sektora.
Autorica teksta:
Preporučite članak: