Na izborima u Austriji Komunistička partija Austrije (KPÖ) nije ušla u parlament, ali su rezultatom zadovoljni. Iako desetljećima nisu u parlamentu jednu tradiciju KPÖ održava ustrajno - Volksstimmefest. Donosimo izvještaj iz Beča.
Kako smo već istaknuli u prijašnjem članku, Komunistička Partija Austrije (KPÖ) postaje sve relevantnija, dok svojim djelovanjem dokazuje da 'komunističke' ideje mogu biti relevantne i učinkovite u suvremenom kontekstu kada se prilagode i primjene na način koji izravno koristi građanima. Prošle nedjelje, 29. rujna 2024., Komunistička Partija Austrije je sa skoro 2,5% ostvarila najbolji rezultat od 1962. godine, nakon što su na izborima 1959. godine pali ispod praga od četiri posto glasova.
Međutim, jedna stvar koja se skoro pa nikad nije promijenila, koliko god KPÖ bio ili ne bio u krizi, je Volksstimmefest, tradicionalni novinarski festival bivšeg KPÖ-ovog mjesečnika „Volksstimme“ (Narodni glas). Festival se održava svake godine od 1946. posljednjeg vikenda prije početka školske godine u Beču i privuče više desetaka tisuća posjetitelja. Lani ih je u samo dva dana, koliko festival traje, bilo čak 35.000, ove godine vjerojatno i više.
Za vrijeme realnog socijalizma su na Volksstimmefestu nastupali i poznati umjetnici i sportaši iz država Varšavskog pakta. Primjerice sovjetski klaun Oleg Popov, čehoslovački pjevač Karel Gott ili glumica Gisele May iz istočne Njemačke. Dizači utega iz Sovjetskog Saveza postavili su čak nekoliko svjetskih rekorda na Volksstimmefestu, kao na primjer u teškoj kategoriji Juri Petrovič Vlasov i Leonid Ivanovič Žabotinski.
Posjetili smo bečki Volksstimmefest, da vidimo kako taj festival povezuje političke ideje, kulturne sadržaje i građansku participaciju. Na prvi pogled, Volksstimmefest se doima kao klasičan ljetni festival, s brojnim štandovima s hranom, pićem i rukotvorinama, glazbenim pozornicama na kojima nastupaju lokalni i međunarodni bendovi te velikim zelenim površinama na kojima se okupljaju obitelji, mladi i stariji posjetitelji. Međutim, atmosfera je prožeta specifičnom mješavinom političke svijesti i kulturne angažiranosti.
Ove godine je festival bio u znaku parlamentarnih izbora, ali i uspjeha na dosadašnjim lokalnim izborima diljem Austrije. U Grazu su komunisti na lokalnim izborima 2021. godine dobili skoro 30 posto glasova i gradonačelnicu Elke Kahr, u Salzburgu ove godine 23 posto i zamjenika gradonačelnika Kaya-Michaela Dankla, a u Innsbrucku su nakon više desetljeća odsutnosti ponovo ušli u gradsko vijeće. Posebna pažnja bila je posvećena temama poput socijalne jednakosti, prava radnika, klimatske pravde i stambene politike, što su i glavni prioriteti Komunističke Partije Austrije. Političari, aktivisti i članovi zajednica okupili su se kako bi raspravljali o konkretnim mjerama i mogućnostima promjena unutar austrijskog političkog sustava.
Međutim, Volksstimmefest nije samo politički događaj za simpatizere KPÖ-a. Festival je postao platforma za okupljanje različitih naprednih pokreta, od ekoloških inicijativa do feminističkih organizacija. Na štandovima se moglo pronaći informativne materijale o aktualnim društvenim problemima, a brojne nevladine organizacije koristile su priliku za podizanje svijesti o svojim kampanjama.
Ono što posebno fascinira kod Volksstimmefesta jest njegova sposobnost da poveže politiku i svakodnevni život na način koji je pristupačan i inkluzivan. Mnogi posjetitelji dolaze prvenstveno zbog zabave i društva, ali ne mogu izbjeći političke poruke koje prožimaju festival. Na taj način, Volksstimmefest ostaje važna točka za političku mobilizaciju i društveni angažman u Austriji, čineći politiku nečim što je dio svakodnevnog iskustva, a ne samo apstraktna rasprava u parlamentu ili medijima, sasvim u stilu KPÖ-a.
Tijekom posjeta Bečkom Volksstimmefestu, imao sam priliku razgovarati s raznovrsnim sudionicima i posjetiteljima festivala, čija iskustva i perspektive ilustriraju kako ovaj događaj objedinjuje politiku, kulturu i društvenu angažiranost. Svatko od njih ima jedinstvenu priču, no zajedničko im je to što svi prepoznaju važnost ljevičarskih ideja u oblikovanju boljeg društva. Razgovarali smo s aktivistima, članovima KPÖ-a, sindikalnim predstavnicima i mladim studentima, a njihove izjave otkrivaju duboku povezanost s političkim vrijednostima koje festival promovira.
Nedim Klipo iz Sarajeva je strojarski inženjer i živi u Beču od 2016. godine. Trenutno je član glavnog odbora bečkog KPÖ-a te sekretar općinske organizacije KPÖ Ottakring-Hernals, koja pokriva 16., 17., 18. i 19. okrug Grada Beča.
Zašto si se odlučio učlaniti u KPÖ?
Politički sam aktivan od sedamnaeste godine. S politikom sam se počeo baviti još u Sarajevu, a čim sam se snašao u Beču, odlučio sam se aktivirati i u Austriji pa sam se tako 2018. godine učlanio u KPÖ. Imao sam iskustvo s manjim i slabijim organizacijama, koje su imale probleme financijske prirode ili jednostavno nisu imali prostora da se nalaze. KPÖ je, mislio sam, za razliku od takvih organizacija, već dugotrajna stranka s nekim osnovama, pa nisam morao “izmišljati toplu vodu” i odmah sam mogao početi s političkim radom. Međutim, KPÖ je tada bila u potpunom rasulu, i od tada zajedno sa drugim mladima radim na izgradnji stranke“ priča Nedim Klipo o svom austrijskom političkom iskustvu.
„Od baze i općinskih organizacija do demokratskih institucija unutar Partije. Uspon počinje 2020. godine, kada na lokalnim izborima dobivamo dvadeset vijećnika po bečkim općinama a zatim 2021. gradonačelnicu u Grazu. Uz drugo mjestu na Salzburškim izborima ove godine kao i novu vijećnicu u Innsbrucku, stvaramo alternativnu sliku politike i dalje gradimo Partiju.
Nedim objašnjava i zašto je Volksstimmefest mjesto okupljanja cijele ljevice.
Beč je velegrad i ima raznih komunističkih, ljevičarskih i drugih organizacija, koje su jako slične, ali koje inače ne surađuju. Na ovu feštu dođu sve te organizacije, stave štandove jedan pored drugog i razmjenjuju ideje u prijateljskoj atmosferi. Približavanje različitih komunista i ljevičara koji su se devedesetih udaljili, po meni je najveći uspjeh ovog festivala. Također, Volksstimmefest predstavlja jednu vrstu testa za KPÖ, gdje možemo vidjeti kako nas javnost doživljava i koliko će ljudi doći. Lani ih je čak bilo oko 35.000! Uz to, svaka lokalna organizacija KPÖ-a ima svoj štand, tako da ima i kod nas jedna vrsta “socijalističkog takmičenja”.
„Ima li “naših” u KPÖ?“, pitam Nedima.
„Ima nas i sve nas je više! Činjenica da sam i ja kao sekretar općinske organizacije eksponiran također pomaže u približavanju KPÖ-a zajednici. No primjećujem da će nam se prije pridružiti ljudi koji su živjeli u Bosni ili Hrvatskoj, nego oni koji su odrasli ovdje. Postoji jedna vrsta krize identiteta među mladom dijasporom: od Austrijanaca nisu potpuno prihvaćeni kao Austrijanci, a od “naših” nisu potpuno priznati kao “naši”, pa tendiraju k nacionalizmu da se “dokažu” kao “pravi” Bosanci/Hrvati/Srbi/Crnogorci.
David Stockinger iz Schwechata kod Beča već je 25 godina politički aktivan i “stari socijalist” kako sam kaže. Do nedavno je i bio lokalni predsjednik socijaldemokratskog SPÖ-a. Gost na Volksstimmefestu također je već 25 godina, svaki put kao mirovni aktivist. Također tečno govori naš jezik, jer ga, kako kaže veže “posebna veza” s ljudima zemalja bivše Jugoslavije.
„Volksstimmefest je za mene mjesto gdje se okupljaju svi ljudi koje se u širem smislu smatraju ljevičarima, socijalistima ili komunistima. Također za mirovni pokret, koji se ovdje, uz sve razlike, može nalaziti i diskutirati. Ovaj festival je jedini u Austriji koji i manjim inicijativama daje prostora. Raznolika kuhinja i muzika, od kubanske do kurdske, također doprinose karakteru ovog festivala. No, fokus je naravno na politici i samo se mogu nadati da će ovaj festival i u budućnosti postojati, posebno u vrijeme “anti-društvenih mreža”, koje nam zapravo otežavaju razmjenu o zajedničkim borbama.
Želiš li nama u Hrvatskoj i široj regiji nešto poručiti?
„Da se dalje borimo za ravnopravnost i jednakost!“
Georg Erkinger iz Graza je predsjednik “Sindikalno-lijevog bloka” (GLB), komunističke frakcije unutar austrijskog saveza sindikata (ÖGB). Također je za GLB u saveznom odboru ÖGB-a te, također za GLB, član upravnog odbora Štajerske radničke komore.
“Gewerkschaftlicher Linksblock” ili “Sindikalno-lijevi blok” unutar austrijskog saveza sindikata je jedna od tri osnivačke frakcije u savezu sindikata, koji je osnovan 1945. godine od strane KPÖ-a (komunisti), SPÖ-a (socijaldemokrati) i ÖVP-a (kršćanski demokrati) kao nadstranački savez. Ova frakcija je svake godine i s velikim štandom na ovom festivalu, uz zanimljive diskusije i tradicionalno pjevanje radničkih pjesama u subotu navečer.
Kako izgleda sindikalni suživot Austrijanaca i ljudi iz bivše Jugoslavije, pitam Georga.
U Štajerskoj smo relativno blizu slovenske granice i kao sindikalna frakcija, preko naših radničkih vijeća, naravno imamo kontakt s mnogim ljudima iz bivše Jugoslavije, dijelom i s dnevnim putnicima koji dolaze iz Maribora i rade u Grazu. U Magna Steyr tvornici u Grazu zastupljeni smo s 5 članova radničkog vijeća i preko 20 posto glasova na posljednjim izborima za radničko vijeće. Tamo rade stotine dnevnih putnika iz Slovenije. Primjerice, uključili smo članke na slovenskom jeziku u naš tvornički list.
I Georg ističe da je Festival sjajna prilika za susret s ljudima koje inače dugo ne viđaš, a općenito i s ljevičarima iz cijele Austrije, ali i iz drugih zemalja, te za upoznavanje s drugim inicijativama.
Klaus Larcher iz okolice Graza je sindikalni povjerenik u tvornici automobila Magna Steyr u Grazu i također član “Sindikalno-lijevog bloka” unutar austrijskog saveza sindikata.
Kaže da je došao na festival da podrži drugove i drugarice i da osobno osjeti atmosferu. „Volksstimmefest za mene znači da mnogi radnici, a u ovom slučaju posebno ljevičari, pronađu svoj put ovdje i razmjenjuju mišljenja i iskustva.“
Pitam ga kako kod njih u tvornici izgleda sindikalni suživot Austrijanaca i ljudi iz bivše Jugoslavije.
„Među zaposlenicima otprilike 20 posto radnika putuje svakodnevno iz Slovenije, a u tvrtki općenito imamo vrlo multikulturalnu strukturu. Trenutno imamo preko 80 nacionalnosti u pogonu. Slovenci su, primjerice, vrlo dobro organizirani kada su u pitanju prijevozne zajednice, a i u tvrtki imaju osjećaj vlastite "zajednice", ali čim je prisutan Austrijanac, razgovara se na njemačkom. Šef u međuvremenu isto više ne pravi razliku.
Miriam Schaller studira i radi na restauraciji tekstila u Beču. Aktivna je u organizaciji “Funke” (Iskra), koji su dio “International Marxist Tendency”, koja se lani preimenovala u “Revolucionarnu komunističku internacionalu”.
Na Volksstimmefest je došla jer: „je to najveći lijevi festival u Beču, i možeš upoznati mnogo kul ljudi. Kul ljudi s kojima jednog dana zajedno možemo stvarno promijeniti svijet, prema socijalizmu u našem životnom vijeku.
I sama je poslala inspirativnu, osviještenu i duhovitu poruku drugaricama i drugovima u Hrvatskoj.
Prije svega, „sorry“ za cijeli austrijski imperijalizam i Hypo Alpe Adria. (smije se) Ali ozbiljno: Svi smo suočeni s istom situacijom: Kapitalizam je u dubokoj krizi i nema puta naprijed. Po mom mišljenju, više nema prostora za reforme. Imperijalisti se bore za svaki djelić utjecaja. Kao u Austriji, tako i na Balkanu. To se vidi i u vašoj susjednoj zemlji, Srbiji, gdje se Nijemci pokušavaju proširiti rudnikom litija, iako ga kod kuće imaju dovoljno. Zato se svi moramo organizirati protiv ovog sustava kako bismo ga jednog dana mogli srušiti. Zaista je, kao što je Rosa Luxemburg rekla, pitanje socijalizma ili barbarstva. Ukratko: Organizirajte se diljem svijeta protiv ovog sustava!
Lukas Pflanzer je aktivan u Komunističkom studentskom savezu (KSV) ali i u KPÖ-u. Lani je bio na na prvom mjestu liste komunista na austrijskim studentskim izborima. Njegova lista je dobila oko 4,5% pa je ušla s dvoje zastupnika.
Festival doživljava kao „neku vrstu obiteljskog okupljanja, gdje upoznaješ razne ljude s kojima često politički imaš puno zajedničkog, ponekad malo, ali postoje mnoge prilike za razmjenu mišljenja i raspravu. Najvažnije, jednostavno je zabavno zajedno se družiti. Ovaj festival je također uspješan pokušaj da se kultura i politika približe ljudima, da se komunističke ideje šire i učine dostupnima ljudima.
Zanimalo me što predstavnik današnje mladeži razumijeva pod “komunizmom”.
Prije svega vjeru u to da je moguće stvoriti drugačije društvo, u kojem život ne određuje profit, u kojem alati s kojima stvaramo sve za naš život pripadaju nama. Društvo u kojem sami odlučujemo o svojoj sudbini. To je za mene komunizam, i zbog toga sam aktivan kao komunist. Ovaj festival je za mene simbol toga.
Mislim da je važno, kao komunist, uvijek pratiti što ljudi rade u drugim zemljama. S jedne strane, jer želiš znati kako politika u tvojoj zemlji utječe na druge zemlje. To je za mene u Austriji, naravno, važno s obzirom na zemlje Balkana i Istočne Europe, ali također je zanimljivo što možemo naučiti od drugih organizacija i borbi.“, poručio je.
Karen Hernandez je iz Kolumbije i studira komunikacijske i podatkovne znanosti u Beču.
Prvi je put došla na festival zbog nesporazuma. „Već sam bila ovdje prije tri godine, jer mi je netko rekao da se održava latino festival. No, ovaj put sam došla ponovno zbog organizacije.
Volksstimmefest vidi kao prostor za ljude da govore. „To je slobodan prostor. Ne vidiš nikoga kako pravi probleme ili se glupira. To je mjesto gdje ljudi mogu biti i izraziti svoje političko mišljenje, a postoji i velika kulturna razmjena.
Što za tebe znači ta slobodna izražajnost?,, pitam je.
To je više povezano s mojim podrijetlom. Kolumbija nije tako slobodna za izražavanje kao Austrija i mišljenja se zadržavaju privatno.
Na kraju razgovora poručila je i svima vama čitateljicama i čitateljima: Dođite sljedeće godine! Festival je stvarno super!
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Foto: Slavko Stilinović
Preporučite članak: