Služba hitne medicine ovog se ljeta našla u medijskom fokusu, ali je pritom uvelike izostala značajnija analiza uzroka problema s kojima se ona susreće. Kako je ustrojena hitna medicinska pomoć na području RH, koji su neki od njenih najvećih problema i na koji način im se može doskočiti pišu Iva Miloš i Damir Martinović.
Samo definiranje hitne medicine i njene mreže u Hrvatskoj temelji se na Pravilniku o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine: “Djelatnost hitne medicine u Republici Hrvatskoj organizirana je po modelu cjelovitog sustava izvanbolničke i bolničke djelatnosti hitne medicine tijekom 24 sata.” Izvanbolnička hitna medicina, ona koja izlazi na teren za intervencije, organizirana je na razini Županijskih zavoda hitne medicine i njegovih ispostava na području te županije. Bolnička hitna medicina, ona u koju se prevoze pacijenti za daljnje zbrinjavanje, u nadležnostije pojedinih županija i Republike Hrvatske, odnosno osnivača koji upravljaju Općim i kliničkim bolnica, te Kliničkim bolničkim centrima. Mreža hitne medicine se odnosi na broj timova i zdravstvenih djelatnika u izvanbolničkoj medicini, no ne i na bolničke kapacitete. U ovom trenutku, još uvijek postoje razlike u organizaciji i funkcioniranju bolničke hitne medicine među pojedinim bolnicama.
Organizacijski okvir Hitne medicinske pomoći
Godine 2009. na snagu stupa Uredba o osnivanju Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu koji koordinira radom Županijskih zavoda. Od tog trenutka, ustrojena je mreža hitne medicine, koja propisuje broj, sastav i vrstu timova koji djeluju na pojedinom području. Mreža je ustrojena na način da u radijusu od 25 km postoji najmanje 1 tim hitne medicine. Broj timova hitne medicine, stručnog kadra i sanitetskih vozila proporcionalan je gustoći naseljenosti i međusobnoj udaljenosti većih gradova. U tekstu Organizacija i rad Službe za hitnu medicinsku pomoć Virovitičko-podravske županije, autori navode: “Svi timovi Zavoda za hitnu medicinu neovisno o lokaciji s koje kreću na intervenciju, dostupni su za područje cijele županije, sukladno trenutnoj stručnoj procjeni medicinskog dispečera.” Time je Zavod postigao zahtjeve koji su pred njega postavljeni, osigurao jednaku kvalitetu i dostupnost hitne medicinske pomoći u svim dijelovima RH, te omogućio da u 80 posto intervencija tim na mjesto događaja dođe unutar 10 minuta ako je incident u urbanim sredinama, a unutar 20 minuta ako se radi o ruralnoj sredini.
Biserka Grbičić Mikuličić i Davor Vukobrat u svom radu iz 2013. godine objašnjavaju kako je do početka reforme kvaliteta hitne medicinske pomoći varirala ovisno o regijama, s obzirom na to da nije postojala jedinstvena strategija razvoja. Autori pojašnjavaju da: „Reforma izvanbolničke hitne medicinske službe podrazumijeva osnivanje Županijskih zavoda za hitnu medicinu, osnivanje Medicinskih prijavno-dojavnih jedinica, uključivanje telemedicine u djelatnost hitne medicine, uvođenje helikopterske medicinske službe, uvođenje specijalizacije hitne medicine za doktore medicine, uvođenje specijalističkog usavršavanja za medicinske sestre/tehničare, standardizaciju medicinske opreme i vozila te izradu smjernica, protokola i algoritama postupaka zbrinjavanja.“
Što se tiče mreže hitne medicinske pomoći, prema Pravilniku o minimalnim uvjetima u hitnoj, svaki Županijski zavod i ispostava moraju imati: Tim 1, (tri člana koji čine liječnik/specijalist hitne medicine, medicinska sestra ili tehničar sa završenim višim stupnjem obrazovanja, te medicinska sestra/tehničar ili vozač), Tim 2 (dva člana koji čine medicinska sestra ili tehničar sa završenim višim stupnjem obrazovanja i s najmanje još jednom/im medicinskom sestrom – medicinskim tehničarom) i Tim pripravnosti (koji čine liječnik, medicinska sestra ili tehničar i vozač). Iako se u posljednje vrijeme u medijima spominjalo kako su određene županije (više ili manje bogate) po vlastitom izboru mogle financirati dodatne timove, treba napomenuti da neke od njih imaju i zakonsku obavezu da to naprave u skladu mreže hitne medicine i principa broja timova po broju stanovnika: “Na područjima na kojima je zbog tranzita i/ili boravka turista povećan broj korisnika zdravstvene zaštite, jedinica područne (regionalne) samouprave je obvezna organizirati i osigurati povećani broj timova hitne medicinske službe na određenom području u odnosu na broj timova određenih mrežom hitne medicine, sukladno posebnom sporazumu koji sklapa s Županijskim zavodom.”
Problemi nisu isključivo financijske prirode
Nakon nedavnih događaja na području Zagrebačke županije, puno se govorilo o tome da nedostaje timova hitne pomoći, no u velikoj je mjeri ostalo neizrečeno zašto je do tog manjka došlo. Iako nedostatak financijskih sredstava igra veliku ulogu u organizaciji mreže hitne medicinske pomoći, ne može se reći da je financijsko stanje određenih županija jedini uzrok problema na ovom polju.U obzir treba uzeti i činjenicu da rad u hitnoj medicini često ne predstavlja dugoročni izbor karijere mladih liječnika u RH, iako velik broj mladih liječnika svoj prvi posao pronalazi upravo u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi. Posao je naporan (često smetnemo s uma da i u njemu treba dočekati mirovinu), beneficiranog radnog staža nema, smjene su duge, a odgovornost velika. Bez statusa službene osobe, katkad je upitno i sigurno obavljanje posla, a svaka se greška skupo plaća, i na savjesti i u javnosti. To su razlozi zbog kojih nekoliko županija vodi konstantnu borbu s manjkom liječnika u timovima izvanbolničke hitne medicine, ali i manjkom specijalizanata/specijalista hitne medicine u bolnicama. Zbog toga se postavlja pitanje, u slučaju da se novci za uzdržavanje novih TIM1 pronađu, hoće li biti liječnika koji će ih popuniti? Na koji način će ih županije privući, a možda i važnije od toga, zadržati u hitnoj medicini?
Reakcije na slučaj iz Zaprešića pokazale su, međutim, kako javnost većinom nije upoznata s kompleksnošću problema u organizaciji cijelog zdravstvenog sustava, a ne samo onima u HMP. Iako je prvotna reakcija u medijima bila pronaći jednu osobu, jednog krivca odgovornog za propuste, treba reći da je stvar puno kompleksnija. Pronalaženje krivca za probleme je često samo privremeno rješenje, puno važnije bi trebalo biti pitanje: tko je voljan poduzeti nešto da se oni ne bi ponovili. Unatoč svim problemima s kojima se susreće, HMP ostaje jedna od rijetkih grana medicine u RH koja ima za većinu postupaka razrađenesmjernice i pravilnike, dok u nekim djelatnostima izostaje čak i to. Ako ćemo se držati slike koju je jedan liječnik iznio u medijima, onda da “kada se avion sruši, pilot je taj koji je kriv za nesreću”, moramo uzeti u obzir još nešto. Kao i u avijaciji, rijetko kada do ovakvih slučajeva dovode potezi pojedinca: većinom se radi o kumulativnom nizu grešaka u koje su uključeni i drugi faktori - npr. posada, kontrolori leta, ispravnost aviona, ali i nesretne okolnosti. Tako je i ova situacija produkt kumulativnih odluka bivših ministara, premijera, vlada, ali i javnosti, koja često nije vršila pritisak na rješavanje problema od direktne važnosti za svoje zdravlje te medija, koji najčešće zanemaruju ova pitanja do izbijanja neke krizne situacije. Istina koju odbijamo uvidjeti jest da smo za aktualno stanje zdravstvenog sustava odgovorni svi - sam sustav i politika, ali i mi kao pojedinci, koji smo u više navrata propustili aktivno se uključiti u planiranje sustava.
Prva pomoć za HMP
U velikoj studiji u kojoj je sudjelovalo više od 30 tisuća pacijenata koji su doživjeli zastoj srca, pokazano je kako rano izvođenje reanimacije može udvostručiti ili u nekim slučajevima i utrostručiti šanse za preživljenje. Trenutno dostupne statistike Hrvatskog društva za reanimatologiju govore da 9 tisuća ljudi u RH doživi srčani zastoj izvan bolnice, a preživi ga tek svaka deseta. Prilikom zastoja srca nastaju nepovratna oštećenja mozga već nakon 3-5 minuta, to veća što zastoj duže traje. U ovom trenutku, ni jedna mreža hitne medicinske pomoći u svijetu nema niti toliko vozila niti kadrova koji bi unutar tih nekoliko minuta osigurali unesrećenom potrebnu pomoć. Jedini koji to mogu učiniti su prolaznici. Građani su kod 60 do 80 posto slučajeva svjedoci srčanog zastoja i kada bi bili educirani za pružanje prve pomoći, priliku za preživljenje imalo bi 4.500 ljudi umjesto dosadašnjih 900. Upravo u tome leži uspješnost reanimacije od visokih 40 posto u zemljama poput Norveške i Nizozemske, u kojima očevici provode reanimaciju u 59 posto, odnosno 61 posto slučajeva.
Da, mreži hitne pomoći nedostaje resursa, što ljudskih što financijskih, ali ključ porasta broja preživjelih prilikom srčanog aresta je u ranoj reanimaciji za čije se pružanje mora osjećati kompetentno puno više od trenutačnih 20 posto Hrvata koji su je proveli: tu su zakazali i struka i laici. Pod okriljem Europskog društva za reanimaciju, osnovano je i ono hrvatsko, koje provodi edukaciju građana o osnovnim principima reanimacije, ali samo jednom godišnje. Sam Hrvatski zavod za hitnu medicinu ima misiju edukacije građana kroz plakate i letke “Sve što trebate znati o hitnoj medicinskoj službi”, kao i projekt “Pokreni srce - spasi život”. U sklopu istog projekta osnovana je i Mreža automatskih vanjskih defibrilatora diljem Hrvatske, a sam projekt iniciran je od strane Europskog parlamenta i kao takav prihvaćen u brojim zemljama Europske unije. Ako uzmemo u obzir postotke reanimacija koje provode laici u drugim državama te vrijeme i trud koji su uloženi u njihovo ostvarivanje, onda nam je jasno da su ove akcije, uz još pokoju individualnu tijekom godina, nedostatne. Ukoliko želimo smanjiti broj smrtnih ishoda prilikom zastoja srca, onda zbog ovoga problema treba prozivati nadležne službe i inzistirati na uvođenju edukacija koje će kontinuirano osposobljavati građane za pravovremene reanimacije.
Korijenom dlana, svom snagom rukama ispruženima u laktu, na sredini linije koja spaja bradavice, radite 30 kompresija, a potom 2 upuha tako da zabacite glavu unesrećenog i začepite mu nos.
Možete li pogriješiti? Da!
Možete li na krivom mjestu raditi kompresije? Da!
Možete li prebrzo ili presporo oživljavati? Da!
Možete li preslabo upuhivati? Da!
Možete li slomiti rebra? Da!
Možete nekome spasiti život? Da.
Najveća greška koju možete napraviti je da ne napravite ništa. Reanimirajte!
1 Organizacija i rad Službe za hitnu medicinsku pomoć Virovitičko-podravske županije. Rad je moguće preuzeti na: https://zir.nsk.hr/islandora/object/vtsbj%3A109
2 Reorganizacija izvanbolničke hitne medicinske službe u Primorsko-goranskoj županiji“ - Biserka Grbčić-Mikuličić*, Davor Vukobrat https://hrcak.srce.hr/112534
3 https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_08_71_1697.html, članak 7, stavak 2
Izvor naslovne fotografije: Wikimedia Commons
Autori teksta:
Preporučite članak: