Iako je još krajem 1980-ih Magazin opjevao “domaće” zidanje kuće trokatnice, a one su po hrvatskoj obali u zadnjih trideset godina niknule kao gljive poslije kiše, na našim gradilištima i nekad i danas žicu su najviše motali, maltali i gradili - radnici iz Bosne i Hercegovine
Da budemo konkretni, na graditeljstvo trenutno otpada oko 50 posto svih dozvola za rad stranaca, bilo da je riječ o produljenju starih dozvola ili onima iz kvote za novo zapošljavanje u 2020. godini. Gotovo svaka druga od tih dozvola izdana je građanima Bosne i Hercegovine.
“Jeftinija radna snaga ne smije biti razlog za porast broja stranih radnika”
“Procjene o broju stranih radnika izvlačimo iz izdanih dozvola za strane radnike. U 2020. godini za graditeljstvo je odobreno oko 30 tisuća dozvola za radnike iz trećih zemalja. Nisu sve iskorištene, ali većina je. Broj odobrenih i iskorištenih dozvola u pet godina se utrostručio. Radnici tradicionalno dolaze iz Bosne i Hercegovine, ali sve više i iz Albanije, Kosova, Makedonije, Srbije i Ukrajine. Od 2019. godine značajnije dolaze i radnici s jugoistoka Azije, s Filipina, iz Indije”, govori nam Domagoj Ferdebar, glavni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske (SGH).
Kada su u pitanju kvote za strane radnike, mnogo buke nedavno je, s razlogom, izazvao novi Zakon o strancima. Najvažnija novina u zakonu propisivanje je novog modela zapošljavanja stranaca. Njime Vlada više ne donosi Odluku o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca, već su poslodavci obvezni, prije podnošenja zahtjeva za dozvolu za boravak i rad stranaca, zatražiti od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje provedbu testa tržišta rada. Ako se utvrdi da nema raspoloživih nezaposlenih osoba u Hrvatskoj koje ispunjavaju zahtjeve poslodavaca, zavod će izdati pozitivno mišljenje za zapošljavanje stranaca. To znači da više ne postoji ograničenje broja stranih radnika koje poslodavci mogu zaposliti. Zakon bi trebao stupiti na snagu od 1. siječnja 2021. godine.
Ozbiljnijim analizama tog zakona bavit ćemo se u budućim tekstovima, ovdje ga spominjemo samo “usputno”, kao novinu koju valja uzeti u obzir i iz perspektive stranih radnika koji trenutno rade u Hrvatskoj i osjećaju neizvjesnost oko promjena koje će se dogoditi iduće godine.
Foto: Ivana Perić
“Neizbježno je da će u Hrvatskoj rasti udio stranih radnika u gotovo svim sektorima, posebno u graditeljstvu, jer su se mnogi domaći radnici odselili radi kvalitetnijih i bolje plaćenih poslova. Ali jeftinija radna snaga ne smije biti razlog za rast broja stranih radnika”, kaže Ferdebar. SGH zato kontinuirano radi na rastu plaća ugovorenih Kolektivnim ugovorom za graditeljstvo, koji moraju primjenjivati svi poslodavci, bez obzira na to iz koje zemlje dolaze njihovi radnici.
“SGH je tijekom pandemije nastavio voditi kolektivne pregovore za plaće na razini djelatnosti građevinarstva i na razini trgovačkih društava. U srpnju je osnovica za plaće povišena s 3.750 na 4.200 kuna, a ona se množi s koeficijentima za deset grupa poslova. Na ovaj način svaki radnik u građevinarstvu u Hrvatskoj radi za plaću koja je viša od minimalne iz Zakona o minimalnoj plaći”, objašnjava Ferdebar.
Kolektivni ugovor za graditeljstvo s izmjenama i dopunama je potpisan ovoga ljeta, nakon gotovo 18 mjeseci pregovora. Osim plaća, povećana su i neka druga materijalna prava radnika - minimalni iznos dnevnice za rad na terenu povećan je s 90 na 120 kuna, ugovorena je mogućnost isplate neoporezivog novčanog iznosa za prehranu u visini 400 kuna mjesečno, razmjerno prema broju dana provedenih na radu.
Pandemija posebno pogodila radnike iz Bosne i Hercegovine
“Iako je graditeljski sektor radio s manje poteškoća od nekih drugih sektora, tijekom proljeća i ljeta zvalo nas je puno radnika koji dolaze iz Bosne i Hercegovine. Oni su imali vrlo nezgodnu situaciju obvezne samoizolacije po odlasku kući na odmor te ponovo po povratku na posao. Nekima su poslodavci izlazili u susret i dogovarali se s radnicima kako što lakše proći proceduru. U nekim tvrtkama su radnike u obaveznoj samoizolaciji stavili na neplaćeni dopust”, govori Ferdebar.
Kaže i kako su im se radnici, poučeni iskustvom krize iz 2008-2013, najčešće javljali zbog neizvjesnosti oko redovite isplate plaća i očuvanja radnog mjesta. “Zbog toga su se dolaskom pandemije počeli više zanimati koja prava im poslodavci trebaju ispoštovati. Dosta poslodavaca ukinulo je isplate nagrada za rezultate rada jer to kod nekih nije bilo ugovoreno kao obveza, već samo mogućnost”, dodaje.
Migranti i strani radnici najčešće se zapošljavaju u sektorima u kojima postoji velik rizik od ozljeda na radu i “profesionalnih” bolesti, a težak fizički rad, odvojenost od obitelji i prijatelja, i loši uvjeta smještaja dodatni su faktori stresa i ugroze, posebno u kontekstu pandemije. Sve to itekako vrijedi za sektor graditeljstva.
Na sanaciji štete od potresa poginula su dva građevinska radnika. Foto: Ivana Perić
O konkretnim problemima priča nam Emir, radnik iz Bosne i Hercegovine koji radi za jednu zagrebačku građevinsku firmu. Kaže kako mu je pandemija donijela mnogo stresa, ali još gori moment za njega je bio zagrebački potres. U Zagrebu živi u radničkim barakama koje se nalaze na zemljištu na kojem je i nekoliko starih kuća, a za vrijeme potresa jedna od kuća, koja se nalazi odmah uz jednu od radničkih baraka, dijelom se urušila. Radnici iz te barake kasnije su preseljeni u preostale barake u kojima je već broj radnika bio “ugusto”.
“Odjednom nas je bilo puno više u maloj prostoriji, a svi smo bili napeti ko puške i u strahu. Nismo znali što će biti sa smještajem, a bojali smo se i za zdravlje sad kad nas je bilo više u sobama. Nemam u Zagrebu ni obitelji ni prijatelja, a puno bi mi značilo da sam tih dana mogao prenoćiti kod nekoga bliskog, malo bi me umirilo sigurno. Nikad se dalje od kuće nisam osjećao, nego tih dana”, priča Emir.
Kaže da se za posao nije bojao jer “u građevini ima posla uvijek, a nakon potresa i više. Kako se taj posao radi i koliko se plaća, to je druga priča”. O zabrinjavajućim uvjetima rada na zagrebačkim gradilištima i neadekvatnom provođenju mjera zaštite na radu, najviše govori činjenica da su na sanaciji štete od potresa ovoga proljeća poginula dva građevinska radnika, o čemu smo već pisali.
SGH je tada podsjetio da radnici, uz prethodno upozorenje poslodavcu, imaju pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako im izravno prijeti rizik za život i zdravlje, sve dok poslodavac ne poduzme korektivne mjere kojima omogućava nastavak rada na siguran način.
Emir ističe kako su sva gradilišta firme za koju radi radila od proljeća naovamo, izuzev dva tjedna na početku pandemije kada nisu radili jer su čekali na isporuku materijala. Taj mu se period pisao kao godišnji odmor, iako tada nije mogao otići u Bosnu i Hercegovinu i dane je proveo u malo kvadrata s ostalim radnicima.
Foto: Petra Ivšić
O sličnim problemima svjedoče nam i s gradilišta u okolici Splita. Iako na gradilištu ne rade samo radnici iz Bosne i Hercegovine, ovaj period najteže je pao upravo njima. Inače često odlaze doma, a u ovoj situaciji nisu znali kada će moći putovati i kako se vratiti natrag ako se mjere u međuvremenu promjene. Nisu si mogli priuštiti da pri dolasku ili povratku provode po dva tjedna u izolaciji. Na početku pandemije u barakama za radnike odvojen je poseban dio za one radnike koji su se tada vraćali s granice, kako bi se umanjila mogućnost potencijalnog prijenosa zaraze.
Plaće su im svima, kako nam kažu, ostale iste, a firma za koju rade iskoristila je Vladine mjere za pomoć gospodarstvu. Period na početku pandemije, kada nisu radili, radnicima se računao godišnji odmor iako to u suštini nije bio.
Raste interes za sindikalno organiziranje
“Ove sam godine prvi puta tražio neke informacije o svojim pravima. Neću više da bude - il' si bos, il' si bauštelac. Ne mislim ja da je sramotno šta radim na baušteli, više je to kako drugi na to gledaju, da se mogu s tobom zajebavat' jer si ‘Bosančina’. Hrvatski šefovi od stranoga vole samo radnike. Odnosno, jako vole naš rad, a za nas govore da smo budaletine. A da nije nas ne bi imali nijednog zidara ni tesara”, zaključuje Emir.
On nije jedini kojemu je ova stresna i neizvjesna godina bila ključna za aktivnije promišljanje i uključivanje u borbu za radnička prava. “Radnici u graditeljstvu su tijekom ove pandemije pokazali veći interes za sindikalno organiziranje i ove smo godine imali više zahtjeva za učlanjivanje u SGH nego prethodnih godina”, kaže nam završno Ferdebar.
S novim Zakonom o strancima, nastavkom pandemije u zemlji i svijetu, i glavnim gradom koji će još dugo liječiti rane od potresa, radnička svijest, solidarnost i jačanje sindikata u graditeljstvu potrebniji su nego ikada.
Ovaj tekst ostvaren je uz potporu Internews Europe - "Information saves lives: Rapid response fund"
Autorica naslovne fotografije: Petra Ivšić
Tekst napisala:
Preporučite članak: