Godine 2022. vladalo je izvanredno stanje u sveučilišnim bolnicama najmnogoljudnije njemačke pokrajine, Sjeverne Rajne-Vestfalije (Nordrhein-Westfalen/NRW). Odvijao se najveći bolnički štrajk u njemačkoj povijesti, koji je trajao 77 dana.
Na kraju su se zaposlenici izborili za prvi takozvani kolektivni ugovor „olakšanja“ (Tarifvertrag Entlastung) na razini jedne njemačke savezne države. Kako je uopće došlo do toga, kako su pobijedili, koje prepreke su morali prevladati i što možemo naučiti za naše borbe? Priča počinje davnih 2000-ih, kada su neoliberalizam i njegove privatizacije završili svoju razarajuću kampanju globalne dominacije u kojoj nisu zaobišli ni kolijevku socijalne demokracije: Njemačku.
Do 2002. godine, stacionarne usluge u bolnicama obračunavane su otprilike 80% putem dnevnih skrbničkih naknada i otprilike 20% putem grupiranih tarifa ili posebnih naknada, uglavnom u području kirurgije. Ovaj mješoviti sustav je zamijenjen 2003. godine, kako bi se skratio boravak pacijenata u njemačkim bolnicama, standardizirale cijene zdravstvenih usluga, po principu „iste cijene za iste usluge“, smanjile sumnje(!) na višak kapaciteta u bolničkom sektoru i ograničilo ukupno povećanja troškova koje se očekivalo. Takav sustav grupiranja bolesti prema dijagnozama (i profitabilnosti), takozvani sustav G-DRG (German Diagnosis Related Groups), je jedinstven u svijetu.
Kroz sistem DRG, koji pacijente ocjenjuje po „profitabilnosti“ njihovih bolesti i liječenja istih, većina ruralnih bolnica smanjuje kapacitete gdje može, pa „neprofitabilni“ pacijenti često završavaju u prepunim gradskim bolnicama. Uz to, mnoge bolnice su zatvorile ili su prodane, tako da prema podacima Saveznog zavod za statistiku (Destatis), u 2022. godini od 1893 bolnica u Njemačkoj, njih 756 je u privatnom vlasništvu, što predstavlja oko 40%. Neprofitnih bolnica u privatnom vlasništvu (naprimjer crkvenih) je 598, što predstavlja oko 32%, a javnih bolnica je najmanje sa oko 539 u cijeloj Njemačkoj, što predstavlja preostalih 28%.
To znači da je u 4 od 10 njemačkih bolnica dobit važnija od zdravlja, a gledajući trendove zadnjih 20 godina, situacije će se vjerojatno još i pogoršati. No potjera za profitom nije zaobišla ni one javne bolnice, jer sustav G-DRG vrijedi i za njih. Tako su sljedili valovi otkaza pa prema studiji Instituta njemačke privrede (IW) iz 2020. godine, u Njemačkoj trenutno nedostaje oko 130.000 kvalificiranih medicinskih sestara. Do 2035. godine taj će se broj vjerojatno višestruko povećati i tada će nedostajati oko 300.000 medicinskih sestara.
No već je sada za mnoge zaposlenike situacija postala nepodnošljiva. Skrb i podrška pacijentima sve je više trpila zbog nedostatka osoblja, o psihičkoj i fizičkoj dobrobiti zaposlenih da se ne govori. Tako i u njemačkoj Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, sa svojih šest sveučilišnih bolnica u pokraijnskom vlasništvu. Kako bi suzbili taj masovni nedostatak osoblja, kojeg su identificirali kao svoj najveći problem, štrajkaši su tražili opsežan kolektivni ugovor „olakšanja“ (Tarifvertrag Entlastung).
Drugim riječima, ugovor s poslodavcem koji propisuje minimalni broj ljudi koji moraju raditi na jednom odjelu. No, dugoročni cilj pokreta je bio potaknuti političare na ponovno promišljanje zdravstvene politike, ne samo u saveznoj državi, (s čijim predstavnicima su pregovarali,) već u cijeloj Njemačkoj. Zaposleni su stvorili delegatsko vijeće štrajka, koje se prvi put sastalo u Kölnu. Sva organizirana područja šest sveučilišnih klinika izabrala su timske delegate kako bi ih predstavljali, od kojih je dvjesto izabrano u vijeće.
Jedan zaposlenik opisao je demokratski proces za vrijeme štrajka na sljedeći način: „Od početka smo govorili da je ovaj pokret temeljno demokratski (basisdemokratisch). Razbili smo stare sindikalne šablone i rekli da ne postoji netko na vrhu tko odlučuje o svemu i na kraju dana nas samo obavijesti o odluci, nego da odlučujemo zajedno: od pregovaračkog stola do pregovaračkog odbora, koji to prenese vijeću delegata, pa delegati svojim ekipama. Povratne informacije su vraćene istim putem. Možete zamisliti da to nije tako lako s toliko tisuća ljudi, ali stvarno smo se potrudili i pokušali uključiti svakog pojedinca i to je bilo stvarno jedinstveno.“
Od samog početka zaposlenici su imali znatno veće pravo suodlučivanja nego u svakodnevnom radu u bolnici ili tijekom pregovora o plaćama sa sindikatima. Zahtjevi štrajka također su zajednički postavljeni. Osamnaest dana prije isteka ultimatuma održan je sastanak aktivnih sudionika u Oberhausenu. Konačni spor je započeo početkom 2022. ultimatumom od 100 dana, kojeg su šefovi sveučilišnih bolnica ignorirali.
I tako je 4. svibnja 2022 započeo štrajk na neodređeno vrijeme u svih šest sveučilišnih bolnica u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, najmnogoljudnijoj saveznoj državi u Njemačkoj, s otprilike 18 milijuna stanovnika.
Kako su pobijedili?
Štrajk je trajao više od jedanaest tjedana. Sindikat ver.di htio je iskoristiti akciju za postizanje poboljšanja, posebno u skrbi s kroničnim nedostatkom osoblja, ali i u drugim kliničkim područjima. Više od 10.000 operacija moralo je biti odgođeno od početka svibnja zbog nedostatka osoblja u šest klinika. Veliki broj oboljelih od korone dodatno je pogoršao situaciju. Trajni manjak osoblja koj je uopće doveo do štrajka se tijekom istog pretvorio u čestu kritiku upućenu sindikatu: Što će biti s pacijentima ako zaposlenici više ne idu na posao i kako im je zajamčena sigurnost?
Briga o tome bio je zadatak demokratsko odabranog vodstva štrajka (Streikleitung). Ako je na odjelu premalo zaposlenika, pozovu nekoliko štrajkaša u prvu smjenu. Minimalni broj ljudi koji moraju biti u jednom prostoru pojašnjen je u dogovoru o hitnoj službi (Notdienstvereinbarung). Štrajkaši na početku smjene uvijek dolaze na štrajkaški punkt, gdje se odlučuje mogu li ostati vani ili moraju ići na hitnu službu (Notdienst). Međutim, manje je osoblja jer se obavlja samo najnužnije, a neki se kreveti i zatvaraju.
Sve se dogovori unaprijed, pa se i zatvaranje kreveta najavljuje unaprijed kako bi poslodavac imao dovoljno vremena prebaciti pacijente u druge, redovite bolnice. Naravno, štrajkaši se u tom slučaju još uvijek brinu o ljudima kojima je potrebna sveučilišna skrb, no jednostavno smanje kapacitete. Tako su sveučilišne klinike svaki dan gubile novac, jer su se mnogi tretmani provodili u drugim bolnicama. Nakon 37 dana je pritisak polako počeo djelovati. Poslodavci prvi put daju protuponude. Za intenzivnu njegu na primjer to je već bio veliki napredak. Ali prijevoz pacijenata ili usluge za pacijente nisu ni dobili ponudu, dok je središnjim hitnim prijemima ponuđeno da sve ostane kako jest.
No ono što se dogodilo u danima nakon toga dodatno je poljuljalo odnos između poslodavaca i štrajkaša i dodatno dokazalo da su na pravom putu: uprava bonnske klinike podnijela je sudski zahtjev za privremenu mjeru koja bi trebala prekinuti štrajk. Sumnjali su, kako kažu, da se pitanje određivanja broja osoblja uopće može riješiti štrajkom. Takva tužba imala je potencijal okončati štrajk i poništiti kolektivni ugovor. Na 42. dan štrajka, 14. lipnja 2022., sud je odlučivao hoće li štrajk biti zaustavljen. U Bonnu su se okupili zaposlenici svih šest sveučilišnih klinika, koji su tijekom suđenja prosvjedovali. Mnogi od njih bijesni, jer da je štrajk bio zabranjen, sve bi ostalo po starom na odjelima s premalo osoblja, što nije samo ugrožavalo pacijente, već i dovodilo do masovnog izgaranja (takozvani burnout) zaposlenika. Na kraju se sutkinja složila sa štrajkašima da određene operacije nisu ovisne o sveučilišnim klinikama te da u NRW-u postoji dovoljno bolnica koje mogu zbrinuti te pacijente. Uprava se žalila i na viši sud, ali i tamo su štrajkaši pobijedili.
Poslodavci su se i dalje protivili kolektivnom ugovoru "olakšanja", ali su naglasili da žele na druge načine osigurati više osoblja i olakšanje zaposlenih. Na primjer, fleksibilnijim radnim vremenom, bonusima i više slobodnih dana. Ne obazirući se na to, zaposleni su na 62. dan štrajka, 4. srpnja 2022., objavili takozvanu "Crnu knjigu". To je bila zbirka izvještaja iz svakodnevnog života u bolnici. No nisu to bili bilo kakvi izvještaji, već izvještaji koji inače nikada ne bi dospjeli u javnost: izvještaji ljudi koji su u bolnici pretrpjeli djelomično tešku štetu zbog nedostatka osoblja, bili pacijenti, bili osoblje. Na 71. dan štrajka, 13. srpnja 2022., poslodavci su napokon htjeli pregovarati sve dok se ne izradi okvirni dokument. Nije jasno je li pritisak medijskog izvještavanja imao učinka, je li štrajk postao preskup ili je bilo odlučne riječi iz politike.
Pregovori su trajali do kasno u noć; već sljedeći dan štrajk je mogao uspješno završiti, ali pregovori su također mogli i propasti. Kada se pregovori o kolektivnom ugovoru u Njemačkoj nađu u zastoju, poziva se službena arbitražna služba i štrajk se prekida. Zbog prijašnjih arbitražnih odluka, radnici su se bojali da bi rezultat arbitraže mogao biti previše povoljan za poslodavce. Na primjer kroz to da mnogi odjeli ne budu uključeni u kolektivni ugovor i da dogovor ne obvezuje poslodavca na zapošljavanje novih stručnjaka. Tada bi, u očima mnogih štrajkaša, sve bilo uzalud. Sljedećeg dana, na 72. dan štrajka, 14. srpnja 2022., pregovori su se nastavili. Sljedeće večeri ponovno su bili prekinuti, no tijekom vikenda su se pregovaračke skupine konačno uspjele dogovoriti. Nakon 11 tjedana štrajka, na sedamdeset sedmi i posljednji dan štrajka, 19. srpnja 2022., na svim sveučilišnim klinikama glasalo se o prihvaćanju ugovora. Sve klinike osim one u Düsseldorfu su ga prihvatile.
Kolektivni ugovor je novim odredbama utvrdio minimalan broj zaposlenih u svakom odjelu. Ako rade u smjeni s manjkom osoblja, dobivaju bod za olakšanje i sa 7 takvih bodova za olakšanje, dobivaju slobodnu smjenu. Osim toga, ministar zdravstva NRW-a i član CDU-a, sestrinske stranke HDZ-a, Karl-Josef Laumann javno je obećao štrajkašima da će savezna država biti odgovorna za refinanciranje troškova na klinikama koje nisu pokrila zdravstvena osiguranja. Jedan od najvećih uspjeha kojeg su zaposlenici sveučilišnih klinika u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji postigli, je zasigurno bio inspirativni učinak koji je njihov štrajk imao na druge sveučilišne, ali i obične klinike diljem Njemačke. Tako su se primjerice kolegice i kolege sveučilišne klinike u Frankfurtu na Majni samo tri mjeseca kasnije izborili za sličan kolektivni ugovor sa svojim sindikatom ver.di.
Što možemo naučiti?
Ako više ne ide, onda ne ide i tada štrajk nije moguće slomiti. To su 2022. godine dokazale kolegice i kolege sa sveučilišnih klinika u NRW-u. Nije sve u plaći, a posebno ne kada ona nije loša, kao što je često (ali ne uvijek) slučaj u sveučilišnim bolnicama. Hrvatski sindikati ne bi se trebali usredotočiti samo na plaće i mirovine (iako su one preniske), već bi također trebali razmotriti pitanja opterećenja, radnog vremena i općenito radnih uvjeta. Ljudi žele više vremena s obitelji i prijateljima i manje stresa na poslu.
Demokratsko sudjelovanje zaposlenika najodrživiji je put do uspjeha. Sedamdeset sedam dana dug štrajk u sveučilišnim bolnicama u NRW-u je dokazao da su promjene moguće kada se sindikat i procesi unutar istog demokratiziraju i potrebe radništva stave u fokus djelovanja.
Ako vas zanimaju daljni detalji štrajka i osobne priče zaposlenih, preporučam vam pogledati jednosatni dokumentarac Höchstens vier Wochen (Najviše četiri tjedna) Jonasa Altera koji je dostupan na YouTubeu te uključuje i engleske titlove.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: Christian Ohde, Alliance for Workers’ Liberty, Pexels, Annette Riedl
Preporučite članak: