Potplaćeni, u lošim smještajima, ucijenjeni, izloženi fizičkim napadima - tako bi ukratko mogli opisati sudbine brojnih migrantskih radnika_ca koji su posljednjih godina došli u Hrvatsku. Kako bi se njihovi glasovi čuli u Zagrebu je nedavno održan okrugli stol na kojem su zainteresirani iz prve ruke mogli čuti o svim problemima s kojima se susreću nepalski radnici_e. S njima je razgovarala i naša suradnica Dženana Kalamujić.
Svaki dan gotovo 1700 nepalskih radnika_ica napušta zemlju kako bi radili u inozemstvu. Nažalost, veliki se broj njih nađe u situaciji da rade poslove za koje se inicijalno nisu prijavili, za plaće koje nisu bile onakve kakve su se obećavale prije odlaska, a zbog straha od gubitka posla ili nemogućnosti pronalaženja novog, nepravilnosti i prijevare nisu prijavili.
Nepalski_e su državljani_ke unatrag otprilike dvije godine često viđeni i u brojnim hrvatskim gradovima kako obavljaju najrazličitije poslove u poljoprivrednom, ugostiteljskom, građevinskom, trgovačkom, turističkom i drugim sektorima, i to na radnim mjestima s najnižim plaćama za koje se uglavnom traži „nekvalificirana” radna snaga. Ovaj pojam označila sam navodnicima jer ga držim problematičnim iz više aspekata: njime se, naime, implicira nedostatak vrijednosti ili važnosti takvih poslova koji u stvarnosti iziskuju značajan trud, pažnju i pouzdanost prilikom njihovog izvršavanja, a što su sve ključne kvalitete koje je često teško održavati u zahtjevnim uvjetima rada.
Isto tako, zanemaruju se značajne vještine koje radnici_e na takvim poslovima stječu, poput fizičke koordinacije, snage i izdržljivosti te brojne emocionalne i meke vještine poput strpljenja, komunikacije, emocionalne inteligencije i prilagodljivosti. Dakako, pojam se koristi i kako bi se na neizravan način opravdale niske plaće i otežani radni uvjeti. Stoga se, za potrebe pisanja ovoga članka, dalje u tekstu gdje je to primjereno referiram na nepalske i druge strane radnike_ce kao na „ključne radnike_ice”.
U razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. godine ukupno je izdano 112.389 dozvola za boravak i radnih dozvola za uglavnom ključne radnike_ice iz Nepala, Bosne i Hercegovine, Srbije, Egipta, Bangladeša, Uzbekistana, Indije, Sjeverne Makedonije, sa Kosova i Filipina. Od ukupnog broja izdanih dozvola, 66 % odnosi se na novo zapošljavanje, 23,33% na produljenje dozvola, te 10,62% na sezonske radnike. Vidljiv je dakle trend nastavka dolaska ogromnog broja radnika_ca iz trećih zemalja, pa čak i njihovo povećanje u odnosu na 2023. Svi se oni, u većoj ili manjoj mjeri susreću sa različitim izazovima neprimjerenih uvjeta rada i smještaja, društvene integracije, nepoznavanja pravnog sustava ili sustava općenito, povrede dostojanstva pa čak i rasističkim, verbalnim i fizičkim napadima.
Na te izazove pokušat će se odgovoriti posljednjim izmjenama Zakona o strancima o kojima je Sabor raspravljao 24. listopada 2024. Njima se, između ostalog, predviđaju kontrolni mehanizmi za poslodavce u svrhu zaštite radnika_ica od neprimjerenih uvjeta pa i tzv. „crna lista poslodavaca” osuđenih za kaznena djela ili najteže prekršaje iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja, za koje će postojati zabrana novih zapošljavanja. Važna je izmjena i u dijelu koji se odnosi na radne dozvole, a koje se više ne bi vezale uz poslodavca, pa se očekuje da će strani_e radnici_e biti spremniji prijaviti kršenja svojih radničkih prava.
I puna dvorana Multimedijalnog centra „Mama” na okruglom stolu s nepalskim radnicima i radnicama održanog 20. listopada 2024. godine, govori u prilog tomu da itekako postoji i interes civilnog društva i određenog dijela javnih institucija da se nešto poduzme po pitanju zaštite, ostvarenja i unapređenja radničkih prava, životnog standarda i dostojanstva stranih radnika_ica. Događaj je organiziran od strane Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu u suradnji sa Multimedijalnim institutom „Mama” te je okupio brojne zainteresirane stručnjake_inje nevladinih organizacija i institucija koje se bave temom migracija, ali i desetak ključnih radnika i radnica s područja Nepala koji žive i rade u Hrvatskoj.
U namjeri rekonstruiranja procesa zapošljavanja i dolaska u Hrvatsku, ključni_e su radnici_e na okruglom stolu pokušali sažeti i objasniti čitav niz peripetija koje prolaze od trenutka saznanja za poslove u inozemstvu do konačnog pristizanja u našu zemlju, a zatim i o uvjetima života i rada jednom kada su napokon započeli obavljati poslove. Ipak, treba napomenuti kako su iskustva pojedinaca_ki pritom različita – unatoč određenim zadatostima, nekima je proces tekao lakše, drugima teže. Kako jedno iskustvo ne isključuje i ne pobija drugo, važno je problematiku sagledavati iz perspektive svake osobe koja je prošla proces selekcije, odabira i dolaska u Hrvatsku.
Svi zarađuju na njima
Prema onome što su izložili, proces zapošljavanja izgleda otprilike tako da se radnici_e u Nepalu javljaju nepalskim agencijama za zapošljavanje u inozemstvu te im pritom plaćaju iznimno visoke troškove naknada za agencijsku uslugu i to od 7000 do čak 10.000 eura. Osim agencija, važnu ulogu u posredovanju pri zapošljavanju imaju i tzv. „sub-agents” koje ću, za potrebe pisanja ovoga članka nazvati „agenti-posrednici”, osobe iz lokalnih zajednica koje su angažirale same agencije kako bi doprijele do stanovništva koje živi u ruralnim područjima Nepala. Prema dostupnim podacima, čak 40% nepalskih radnika_ica saznalo je za poslove u inozemstvu putem agenata-posrednika.
Radnici s kojima sam razgovarala rekli su mi da agenti-posrednici doslovno regrutiraju ljude na ulici, na autobusnim postajama, u parkovima i na drugim javnim mjestima, predstavljajući Hrvatsku kao obećanu zemlju članicu Europske Unije u koju je najjeftinije otići. Međutim, neformalnost poslovanja agenata-posrednika predstavlja u azijskim državama veliki izazov u regulaciji njihovog rada - često ih je teško identificirati i/ili stupiti s njima u kontakt, budući da većina djeluje samostalno i dostupni su samo telefonski. Sustav podugovaranja ovakvih agenata omogućuje s jedne strane regruterima distanciranje od nezakonitih i neetičkih aktivnosti svojih podugovaratelja, dok podugovaratelji zbog nedostatka regulacije nastavljaju ostvarivati profit bez sankcioniranja nezakonitih i/ili neetičkih postupanja i tako u krug. Osim toga, dobila sam informaciju kako je zapravo Nepalcima_kama iz Nepala najskuplje doći do Hrvatske, puno njih je zapravo došlo putem agencija u Kataru, Dubaiju i sa područja Saudijske Arabije gdje su u tom trenutku radili, a zatim platili dolazak u Hrvatsku otprilike 3000 eura.
Na okruglom stolu se moglo čuti kako mnogi nepalski radnici_e nakon što su platili određenim nepalskim agencijama za uslugu, više sa njima ne mogu stupiti u kontakt ili su prevareni tako što su im ishodovale lažne radne dozvole, a zabrinjava i informacija kako su mnogi u Hrvatsku došli, a da zapravo nisu odmah počeli raditi (neki čak i četiri mjeseca otkada su stigli) što znači da određeno vrijeme nisu imali nikakvih prihoda. Jedna radnica iz Nepala s kojom sam kasnije razgovarala potvrdila mi je tu informaciju. Prema njezinim riječima, kada je stigla u Hrvatsku dočekala ju je na aerodromu jedna hrvatska agencija koja ju je o svom trošku smjestila u unajmljeni stan te joj je zatim, nakon otprilike 2 mjeseca pronašla posao. Također, jedan je radnik na okruglom stolu iznio i kako je prije polaska u Hrvatsku morao agenciji potpisati svojevrsnu bjanko zadužnicu kojom članovi njegove obitelji jamče vraćanje bilo kakvih dugovanja koja bi mogla nastati ukoliko odustane od posla ili prijevremeno napusti to radno mjesto.
Nadalje, nakon što su prošli određeni selekcijski proces i budu odabrani, slijedi dobivanje radne dozvole, koje će ishodovati poslodavci ili agencije u Hrvatskoj, a zatim ih dostaviti nepalskoj agenciji ili agentima-posrednicima, ovisno o tome tko vodi proces, koji će ih uručiti radnicima_ama. Nakon dobivanja radne dozvole, potrebno je ishodovati i vizu za rad u Hrvatskoj, a koju za radnike_ce ishoduje tvrtka VFS Global koja djeluje kao vizni centar Veleposlanstva Republike Hrvatske u glavnom gradu Katmanduu. Ovaj proces može potrajati i nekoliko mjeseci prije nego što dođu u Hrvatsku.
Jako je bitno spomenuti kako proces zapošljavanja nepalskih, ali i ključnih radnika_ica iz drugih zemalja ne mora uopće teći putem agencija ili drugih raznoraznih posrednika već tvrtke u Hrvatskoj mogu izravno pronalaziti i stupati u kontakt sa potencijalnim radnicima_ama, te za njih ishodovati radne dozvole i facilitirati proces dobivanja vize, što neke od njih i čine, ali se najveći broj ipak odlučuje za posrednike. Razlog tomu je izbjegavanje pravnih i administrativnih kompleksnosti zapošljavanja ključnih radnika_ca trećih zemalja. Agencije, naime, nude uslugu preuzimanja sveobuhvatnog procesa pronalaska, provjere vještina i selekcije kandidata_kinja kao i vođenja složenih administrativnih postupaka, čime omogućuju brže popunjavanje radnih mjesta, posebno u sektorima s visokim potrebama za radnom snagom.
I premda je moguće sklopiti ugovor sa poslodavcem u Hrvatskoj izravno, svi_e strani_e radnici_e s kojima sam razgovarala su zaposleni isključivo posredstvom agencije ili u agencijama za privremeno zapošljavanje (nakon čega su ustupljeni tvrtkama kao korisnicima usluga agencija). Ključno je istaknuti i da usluge posredovanja u Hrvatskoj agencije mogu naplatiti samo i isključivo od poslodavca i to u fiksnom iznosu, a ne kao postotak od plaće. Ipak, svi radnici s kojima sam razgovarala naveli su kako su im agencije naplatile uslugu posredovanja (prema njihovim riječima, takvu uslugu agencije naplaćuju između 200 i 500 eura). Po svemu sudeći biznis posredovanja i ustupanja stranih radnika_ca u Hrvatskoj itekako je isplativ – broj agencija otkad je ukinuta kvota za zapošljavanje stranih radnika_ica se utrostručio, a prema popisu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike iz 2022. na tržištu je postojalo čak 415 agencija za posredovanje i 352 za privremeno zapošljavanje.
Nažalost, mnogi ključni strani radnici_e u Hrvatskoj, a posebno oni koju su tek došli nalaze se u labirintu propisa koje ne poznaju i raznoraznih agencija koje posluju na svakakve nezakonite i neetične načine. Primjerice, jedan radnik požalio se kako se zaposlio u agenciji za privremeno zapošljavanje koja je nakon ustupanja jednostavno prestala poslovati te više nije bila dostupna kada ju je pokušao kontaktirati.
Radnici_e s kojima sam razgovarala istaknuli su i nehumane uvjete smještaja koji ne ispunjavaju prostorne, a ni sanitarne uvjete za život. Naime, zaposleni su u jednoj velikoj hrvatskoj kompaniji koja je za njih organizirala smještaj u okolici Zagreba, u kući u koju je smjestila 17 osoba. Radnici su se nekoliko puta požalili i čak su se potrudili i pronašli sami smještaj u drugoj kući za istu cijenu, no tvrtka nije pristala na premještaj te im nije komunicirala razloge. Osim toga, odjel za ljudske potencijale sustavno se oglušuje na sve njihove upite vezano uz radne uvjete ili davanje bilo kakvih informacija vezano uz smještaj, uvjete rada ili druge upite iz radnopravnog odnosa. Zbog zaštite radnika_ca nismo u mogućnosti otkriti o kojoj je tvrtki riječ.
Radnici_e se susreću i sa različitim nezakonitim postupanjima, primjerice, u pogledu otkazivanja ugovora o radu. U razgovoru kojeg sam vodila sa jednom radnicom iz Nepala, saznala sam kako je dobila otkaz na radnom mjestu čistačice, uz obrazloženje kako je „premlada za taj posao”. Nakon toga, agencija u Hrvatskoj pronašla joj je posao pomoćnice u kuhinji, no na tom je radnom mjestu sama dala otkaz, budući da je prema ugovoru trebala raditi 9 sati, no u stvarnosti je radila u prosjeku 12 sati. Tu joj je uslugu posredovanja, agencija dakako naplatila, premda je to zakonom zabranjeno.
Ovakvih i sličnih iskustava stranih ključnih radnika_ica u Hrvatskoj je bezbroj, što potvrđuju i nalazi Izvješća Pučke pravobraniteljice za 2023. godinu kojoj su se obraćali radnici_e iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Filipina, Bangladeša, Turske, Uzbekistana, Egipta i Indije, kao i oni koji u svojim pritužbama ili upitima nisu navodili zemlju porijekla. Ukazivali su da su kod poslodavca radili bez dozvole za boravak i rad, da im nije isplaćena ugovorena ili obećana plaća, na isplatu dijela plaće „na ruke“, nezakoniti prekovremeni rad, uskratu prava na odmor, neisplatu naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor, neprijavljivanje ozljede na radu, neprijavljivanje nadležnim tijelima osiguranja, nesklapanje ugovora o radu.
I premda predložene izmjene Zakona o strancima predstavljaju pozitivne pomake u unaprjeđenju pravnog okvira za radne migracije u Hrvatskoj, njihova stvarna učinkovitost ovisit će o tome kako će se provoditi u praksi. Osiguranje zaštite dostojanstva i radničkih prava stranih radnika_ica, zaštite od diskriminacije pa čak i verbalnih i fizičkih napada, presudno je za stvaranje sigurnog, pravednog i održivog okruženja za sve ključne strane radnike_ice čija je prisutnost sve značajnija u hrvatskom gospodarstvu, posebice u sektorima poput građevinarstva, ugostiteljstva i poljoprivrede koje karakteriziraju najniže plaće i najteži radni uvjeti. U tom smislu organizacija spomenutog okruglog stola predstavlja važan korak u smjeru stvaranja jedne šire zagovaračke platforme i sigurnog prostora za otvoreni dijalog svih relevantnih dionika_ica te se nadam da će ovakav format pridonijeti stvaranju konstruktivne suradnje.
Imajući na umu kompleksnost ove teme, a koja zahtijeva sveobuhvatno razumijevanje socio-ekonomskih, pravnih i kulturnih aspekata, potrebno je u osvrnuti se i na ostala pitanja od važnosti za područje radnih migracija, poput uvjeta života i rada državljana_ki trećih država u Hrvatskoj, uključenosti u društvene zajednice na lokalnoj razini kao i suočavanje sa različitim oblicima stereotipa, predrasuda i diskriminacije, pa čak i fizičkim nasrtajima i težim napadima koji su se u zadnje vrijeme dogodili i događaju se na ulicama hrvatskih gradova. Zato je ovaj članak prvi iz serije članaka na temu radnih migracija koji imate priliku čitati na Radničkim pravima.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Foto: Zadarski list (ilustracija), Pexels, Patrik Maček (Pixsell), Davor Puklavec (Pixsell)
Preporučite članak: