Potplaćeni, u lošim smještajima, ucijenjeni, izloženi fizičkim napadima - tako bi ukratko mogli opisati sudbine brojnih migrantskih radnika_ca koji su posljednjih godina došli u Hrvatsku. Kako bi se njihovi glasovi čuli u Zagrebu je nedavno održan okrugli stol na kojem su zainteresirani iz prve ruke mogli čuti o svim problemima s kojima se susreću nepalski radnici_e. S njima je razgovarala i naša suradnica Dženana Kalamujić.
Svaki dan gotovo 1700 nepalskih radnika_ica napušta zemlju kako bi radili u inozemstvu. Nažalost, veliki se broj njih nađe u situaciji da rade poslove za koje se inicijalno nisu prijavili, za plaće koje nisu bile onakve kakve su se obećavale prije odlaska, a zbog straha od gubitka posla ili nemogućnosti pronalaženja novog, nepravilnosti i prijevare nisu prijavili.
Nepalski_e su državljani_ke unatrag otprilike dvije godine često viđeni i u brojnim hrvatskim gradovima kako obavljaju najrazličitije poslove u poljoprivrednom, ugostiteljskom, građevinskom, trgovačkom, turističkom i drugim sektorima, i to na radnim mjestima s najnižim plaćama za koje se uglavnom traži „nekvalificirana” radna snaga. Ovaj pojam označila sam navodnicima jer ga držim problematičnim iz više aspekata: njime se, naime, implicira nedostatak vrijednosti ili važnosti takvih poslova koji u stvarnosti iziskuju značajan trud, pažnju i pouzdanost prilikom njihovog izvršavanja, a što su sve ključne kvalitete koje je često teško održavati u zahtjevnim uvjetima rada.
Isto tako, zanemaruju se značajne vještine koje radnici_e na takvim poslovima stječu, poput fizičke koordinacije, snage i izdržljivosti te brojne emocionalne i meke vještine poput strpljenja, komunikacije, emocionalne inteligencije i prilagodljivosti. Dakako, pojam se koristi i kako bi se na neizravan način opravdale niske plaće i otežani radni uvjeti. Stoga se, za potrebe pisanja ovoga članka, dalje u tekstu gdje je to primjereno referiram na nepalske i druge strane radnike_ce kao na „ključne radnike_ice”.
U razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. godine ukupno je izdano 112.389 dozvola za boravak i radnih dozvola za uglavnom ključne radnike_ice iz Nepala, Bosne i Hercegovine, Srbije, Egipta, Bangladeša, Uzbekistana, Indije, Sjeverne Makedonije, sa Kosova i Filipina. Od ukupnog broja izdanih dozvola, 66 % odnosi se na novo zapošljavanje, 23,33% na produljenje dozvola, te 10,62% na sezonske radnike. Vidljiv je dakle trend nastavka dolaska ogromnog broja radnika_ca iz trećih zemalja, pa čak i njihovo povećanje u odnosu na 2023. Svi se oni, u većoj ili manjoj mjeri susreću sa različitim izazovima neprimjerenih uvjeta rada i smještaja, društvene integracije, nepoznavanja pravnog sustava ili sustava općenito, povrede dostojanstva pa čak i rasističkim, verbalnim i fizičkim napadima.