U ožujku 2023. godine, TikTok je preplavila pjesma Labour britanske umjetnice Paris Palome. S vremenom je pjesma postala podloga za brojne videozapise kojima je zajednička tema položaj žena u društvu, obitelji, na radnom mjestu, u globalnim sukobima, prosvjedima, individualnim situacijama – ali prije svega, pjesma je mlađu generaciju pretežno zapadnjačkih gledateljica potaknula na izražavanje bijesa.
Bijesa zbog hrpetine nevidljivog rada koji žene obavljaju ne samo bez da je on priznat, vidljiv, nagrađen, plaćen, pohvaljen, cijenjen, nego upravo suprotno: zbog svog neplaćenog fizičkog (kućanski posao) i emocionalnog (odgoj, obiteljski, društveni, poslovni, prijateljski odnosi) rada, ženama ostaje manje vremena i psihofizičkog kapaciteta da rade doslovno bilo što drugo.
Posvete se poslu, hobiju, čitanju, seriji, druženju, sportu, opijanju, ležanju i ne rađenju ničega.
Paloma taj bijes izražava kroz prizmu ljubavnog odnosa u kojem sav teret rada pada na nju, ženu, a dio koji se posebno dopao TikTok publici jest onaj u kojem nabraja sve svoje poslove i uloge:
All day, every day, therapist, mother, maid
Nymph then a virgin, nurse then a servant
Just an appendage, live to attend him
So that he never lifts a finger
24∕7, baby machine
So he can live out his picket fence dreams
It's not an act of love if you make her
You make me do too much labour----------------------------------------------
Svaki dan, cijeli dan, terapeutkinja, majka, sluškinja
Nimfa pa djevica, medicinska sestra pa sluškinja
Samo privjesak, živim da ga služim
Kako ne bi morao mrdnuti prstom
24 sata na dan, stroj za rađanje djece
Da se on može pretvarati da ima savršen život
Nije čin ljubavi ako ju siliš
Siliš me da previše radim
Iako se čini da se s Palominom pjesmom poistovjetio cijeli niz žena iz različitih dijelova svijeta i konteksta, sama autorica ističe da je pitanje eksploatacije žena puno dublje od onoga opjevanog u pjesmi Labour, pogotovo kada u obzir uzmemo rasu, klasu, kolonijalnu poziciju, rodne identitete i seksualne orijentacije itd.
Naravno, Paloma nije prva koja je izrazila „ženski“ bijes kroz pjesmu, ali je popularnost njene pjesme još jedan primjer moći koju pjesma ima da ljudima omogući da iskažu emociju koju možda u svakodnevnom govoru ne bi mogli/smjeli izraziti. Zanimljiv je primjer američke tradicionalne pjesme s prijelaza 19. na 20. stoljeće imena Housewife's Lament.
U njoj starija žena pjeva o uzaludnosti i beskrajnosti kućanskog rada, a takvo iskreno iskazivanje iziritiranosti, dosade i iscrpljenosti nešto je što ne bismo tako lako čuli ni gotovo 150 godina kasnije, jer su žene naučene da se ne žale, da budu zahvalne i da se osjećaju krivo ako kućanski posao ne smatraju jednim od životnih prioriteta:
There's too much of worriment goes into a bonnet,
There's too much of ironing goes into a shirt.
There's nothing that's worth all the time you spend on it,
There's nothing that lasts us but trouble and dirt.
Life is a toil (etc.)
(…)
From floor to the ceiling and from corner to center,
Forever at work and forever alert,
No rest for a day lest the enemy enter,
I spend my whole life in a battle with dirt.
Life is a toil (etc.)
Last night in my dreams I was stationed forever,
On a far little rock in the midst of the sea.
My one chance of life was a ceaseless endeavor
To sweep off the waves as they swept over me.
Life is a toil (etc.)-----------------------------------------------------
Previše brige ode na šešir,
Previše glačanja ode na košulju.
Ništa ne vrijedi vremena koje na tome provedeš,
Ništa ne traje, samo muka i prljavština ostaju.
Život je mukotrpan rad…
(…)
Od poda do stropa i od kuta do sredine,
Uvijek radim i uvijek pazim,
Nema odmora ni dan, kako neprijatelj ne bi ušao nepozvan,
Cijeli život provodim u borbi protiv prljavštine.
Život je mukotrpan rad…Sinoć sam usnula da sam zauvijek završila
Na udaljenom otočiću usred mora.
Moj je jedini spas bio u neprekidnom pokušaju
Da pometem valove dok su oni meli mene.
Život je mukotrpan rad…
I dok obje pjesme ističu monotonost začaranog kruga ženskog iskustva u odnosima i kućanstvu, naglašavajući širinu i dubinu rada koji žene obavljaju, poznato je da su pjesme i pjevanje kao kolektivna radnja vrlo moćan medij. Iako kapitalizam utječe na to što, gdje i kako pjevamo, pjevanje je i dalje nešto u čemu može sudjelovati gotovo bilo tko.
Prije TikToka, odnosno prije više od stotinjak godina, pjesme su korištene kao sredstvo širenja ideja socijalizma i feminizma upravo zato što su se mogle prenositi usmenim putem, istovremeno prenoseći i željenu emociju. U kontekstu žena i rada, jedan od paradoksalnijih primjera je pjesma Union Maid – naime, sindikalni organizatori su primijetili da nedostaje pjesama koje bi se obraćale izravno ženama u sindikatu pa su naručili od muškarca, koga drugog, da ju napiše.
Pjesma dosta izravno opisuje benefite učlanjivanja u sindikat, ali isto tako savjetuje ženama koje žele biti „slobodne“ da si nađu muža sindikalista.
S druge strane, Bread and Roses je pjesma nastala na temelju slogana iz govora sufražetkinje Helen Todd, a koji se posebno istaknuo u kontekstu štrajka tekstilnih radnica 1912. godine u Massachusettsu. Sam slogan i pjesma postali su svojevrsna himna ženskog radničkog pokreta. Bread and Roses uz opisivanje eksploatacije radnica u industrijskom kapitalizmu ističe i nevidljivi rad žena (kao i ranije opisane pjesme), kao i poruku da je borba žena istovremeno borba i za muškarce, ali uz to naglašava i činjenicu da zadovoljavanje isključivo materijalnih uvjeta (dajte nam kruha) naprosto nije dovoljno – za dostojanstven život potrebno je uzeti u obzir i poboljšati puno više životnih faktora, odnosno izgraditi pravednije društvo, odbaciti kapitalistički sustav, patrijarhat, itd.:
Our lives shall not be sweated
From birth until life closes
Hearts starve as well as bodies
Give us bread, but give us roses-------------------------------------
Nećemo rintati
Od rođenja do kraja života
Srca gladuju kao i tijela
Dajte nam kruha, ali dajte nam i ruža
Danas se ljudi na društvenim mrežama pjevanju mogu pridružiti spajanjem svojih videa i pjevajući „zajedno“ i na taj način proširiti popularnost neke pjesme ili ideje, možda čak i na taj način pokušati premostiti jaz u komunikaciji nastao pod utjecajem individualiziranog neoliberalnog kapitalizma.
Unatoč tome, ne može se reći da je protestno zajedničko pjevanje (žena) na zapadu izumrlo – ono je itekako živo na prosvjedima, štrajkovima i koncertima, a sve je više umjetnica kojima je upravo pjevanje čin protesta (samo par primjera: Shadia Mansour, palestinsko-britanska reperica koja pjeva o okupaciji Palestine; Salome MC, iranska reperica koja između ostalog kritizira bijelački feminizam i neokolonijalizam; ili lokalnije, između ostalog, feminističko-antifašistički zborovi kao što su Zbor Praksa, LeZbor, Domaćigosti i sl.).
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: Pexels
Preporučite članak: