Jednom mjesečno na portalu Radnička prava objavljivat ćemo slam poeziju Ivora Kruljca. Inspiriran tekstovima s portala, ali i vlasitim opažanjima, Ivor u svojoj poeziji radničke tematike na svima jasnom jeziku ispisuje kroniku suvremenog doba. U ovomjesečnoj RADničkoj STIHiji Ivor progovara o suvremenim oblicima (ne)ljudskog rada.
Nekvalificirana AI snaga
Da poslodavac na razgovoru za
posao može ispasti hladan i zastrašiti
to već znamo,
ali da je bar to kao do sada jedini problem samo,
automatizacija je otišla još dalje
no nije za ziher kamo,
poslodavac bilo mrski
bilo dragi vođa,
odrekao se odluke
dok u kompjuter zuri
a pileći batak mu se u ustima
zubima glođa,
životopis i slika,
lijepo u kompjuter k programu neka izabere
za zaposlenje najprigodniju
likušu ili lika,
za proizvođača korisna
za radnika riskantna
potencija,
već otprije je nešto
sumnjiva ta umjetna inteligencija,
ne baš draga kada
te zamijeni,
zdrpi posao
a kad te pitaju zašto ne radiš
grlo ti je suho
te glas zanijemi,
ok, nije sad da neće
ostati nijednog
posla za ljude,
ali moglo bi se dogoditi
da tko će raditi taj posao
umjetno inteligentni presude,
mnogi su tražili, pa od Zuckerberga nisu dobili konkretan odgovor
pa bi u ovoj situaciji vjerojatno bilo
uzalud da pitam,
no kako točno funkcionira taj za zaposlenje
algoritam?
Koliko centimetara moramo imati
rašireni osmijeh?
Je li sada ne imati hakera
umjesto „poznanika“ u kakvoj stranci
na tržištu novi peh?
Ne želim biti bezobrazan
ali nije li ironično?
Govor tijela prosuđuje
program koji uopće nije organski
malo mi je to nedolično,
program kojemu je jedino ljudsko
imati ekscese diskriminacije,
što rasne, što spolne
program uočljivo ne tako pošten i objektivan
kao što je bilo zamišljeno prilikom
njegove kreacije,
program koji se još uvijek isprobava
u situacijama koje ljudima
nisu igra,
traženje posla
je ozbiljno a ne kao
uzimanje štapića i glumljenje da je to
igla,
pa tako u tom isprobavanju dok očekujemo
bolju zakonsku regulaciju,
imam prijedlog eksperimenta
za šefove na temelju čijih rezultata mogu odlučiti protiv ili za AI implementaciju,
pitajte program objektivno jeste li vi
bolji šef ili bi bolji bio netko drugi,
na temelju životopisa ali i govora tijela, nervoze
i koliko su vam osmijesi dugi,
pa ako ste šefica i program utvrdi da
je bolje kad je na vlasti šef,
hoćete li to prihvatiti i poštovati
ili ćete opsovati, ustanoviti da je AI
nekvalificirani blef?
ili da vam je govor tijela
nedostatan za vodeću poziciju a da to ni sami
ne znate,
hoćete li i dalje misliti
da je program bolja opcija
nego popričati s kandidatom
da ga zapravo osobno vidite, procijenite i upoznate?
(Nikola Kožul: Umjetna inteligencija mogla bi odlučivati hoćete li dobiti posao ili ne)
Pozdrav za pedalnog radnika
Okreće se zemlja oko svoje osi,
izmjenjuje dan i noć za sve
i one u cipelama, čizmama
i one što hodaju bosi,
okreću se kazaljke sata,
nekima do završetka opuštenog dana
nekima do zadnjeg roka da se isplati kreditna
rata,
okreću se i pedale pod nogama
između dva biciklistička kotača,
noge čas malo gore
čas malo dolje
u repeticiji kružnice na istu se poziciju pedala uvijek vraća,
u respektu ide naglas decibel pjesničkog krika:
pozdrav za pedalnog radnika!
za nju ili njega što vozi gradom,
u poštenju i savjesnosti bavi se svojim
radom,
od dućana do nečijega stana,
od restorana do nečijega stana,
na svom limenom ljubimcu
kroz promet koji zna biti zgusnutiji više nego
najcrnja tama,
donoseći što god treba
kom god treba,
po užarenom suncu, obilnoj kiši
grmljavini, snijegu
što god da nebo taj dan sprema,
što brže jer ljudi su nestrpljivi,
što ljubaznije jer prek aplikacije
šef motri i ako mušterija izrazi nezadovoljstvo, zna se
tko će mu biti krivi,
pedaliranje do zadnje kaplje znoja,
iznimna izdržljivost za ovaj zanat
potrebna je u kondicijskoj kreaciji kroja,
njima kruh, rad, život,
nama svega kad je prigodno rekreacijska navika,
pozdrav i poštovanje za pedalnog radnika.
(Iskrica Domić: Malo mi je jedan život s Glovom)
Izvor naslovne fotografije: MrCaseyHistory
Poeziju napisao:
Preporučite članak: