Kada govorimo o nezadovoljstvu radnim uvjetima u visokom obrazovanju, stalnom borbom s birokracijom o kojoj radnicima ovisi financiranje projekata, ali i produživanje ugovora o radu, preopterećenošću satnicom, razlikama u plaćama između muškaraca i žena, a i još dubljim problemima kao što je uvođenje tržišnih načela (komodifikacija) u obrazovanje, ta priča odmah zvuči poznato i asocira na hrvatsku zbilju. No, nije tomu tako samo u Lijepoj Našoj.
Britanski sindikat visokog obrazovanja UCU[1] najavio je novi val štrajkova zaposlenih u visokom obrazovanju koji bi trebao započeti već ovaj četvrtak, 20. veljače. UCU predstavlja preko 110.000 sveučilišnih profesora, predavača, istraživača i doktoranada zaposlenih na visokoobrazovnim institucijama diljem Ujedinjenog Kraljevstva te je najveći takav sindikat u Velikoj Britaniji.
Nastavak je ovo gotovo godinu dana dugog pregovaranja sindikata i udruge poslodavaca u sektoru visokog obrazovanja UCEA[2] koja je mandatirana da uime poslodavaca vodi pregovore sa sindikatom. Sindikat paralelno pregovora oko dva pitanja; s jedne se strane traži reforma sveučilišnog mirovinskog fonda USS-a (Univeristies Superannuation Scheme), a s druge se strane pregovori vode oko plaća i uvjeta rada.
Fotografija 1 
Problematičan mirovinski fond
Većina zaposlenika britanskih sveučilišta svoje mirovine osigurava USS-om, privatnim mirovinskim fondom koji je, po sredstvima kojima raspolaže, jedan od najvećih u Velikoj Britaniji. No, od početka ekonomske krize 2009. fond je u značajnom deficitu, a sva rješenja koja su u međuvremenu provedena samo su ga produbljivala. 2019. USS je predvidio da će se deficit u naredne dvije godine dodatno povećati, stoga je predloženo povećanje iznosa radničkih doprinosa u fond, s 8 posto na 11,4 posto.
No takvo povećanje neće se odraziti na visinu konačne mirovine radnika/ca, pa će tako prosječni predavač s godišnjom plaćom od 45.000 £ plaćati oko 1.000 £ više za jednaku mirovinu na kraju svog radnog vijeka. Sindikat se ne slaže s projekcijama mirovinskog fonda oko povećanja deficita te traži reformu njegovog poslovanja. Dodatni udarac na džep zaposlenika u visokom obrazovanju posebno je problematičan u kontekstu nesigurnih oblika ugovora po kojima oni rade i zaostajanja njihovih plaća, koje je s vremenom sve veće.
Fotografija 2 - Štrajkaška akcija u Manchesteru u prosincu 2019.
Plaće sve niže, uvjeti rada sve gori
Sindikat ističe kako su sveučilišne plaće od 2009. godine pale preko 20 posto u usporedbi s inflacijom mjerenom RPI[3] indeksom, stoga zahtijevaju rast plaća od 3 posto uvećano za promjene RPI-a. Time bi plaće sustigle razinu koju su trebale imati da su rasle zajedno s rastom troškova života, ali i nastavile pratiti dinamiku promjene tih troškova.
Uz pitanje plaća, adresirana je i razlika u plaćama muškaraca i žena (gender pay gap) koja, prema državnom istraživanju iz travnja 2018. u sektoru visokog obrazovanja iznosi gotovo 16 posto. Sindikat od UCEA-a traži pripremu konkretnih mjera smanjenja razlike u plaćama, kritizirajući poslodavce koji su kao odgovor na analize gender pay gapa pripremili mjere koje se prvenstveno bave mentalnim zdravljem potplaćenih žena, umjesto da se koncentriraju na smanjenje nesigurnih ugovora pod kojima većina tih žena radi. Uz rodno uvjetovanu razliku u plaćama, sindikat naglašava i etnički uvjetovanu razliku u plaćama te od poslodavaca traži plan rješavanja i tog problema.
Druge dvije točke koje UCU ističe kao najveće probleme zaposlenika u visokom obrazovanju radno su opterećenje i sve veći broj nesigurnih oblika ugovora o radu u sektoru. Podaci Statističke agencije za visoko obrazovanje (HESA)[4] iz 2018. govore da 67 posto istraživača i 49 posto predavača radi na ugovor na određeno, od čega je 42 posto predavača plaćeno po satu. UCU je 2019. proveo istraživanje o posljedicama takvog oblika rada među zaposlenicima s nesigurnim oblicima ugovora i došao do zabrinjavajućih podataka o tome da gotovo pola radnika mora raditi drugi ili treći posao, 71 posto njih smatra da takav oblik rada utječe na njihovo mentalno zdravlje, a 83 posto smatra da ne mogu stvarati dugoročne životne planove kao što je planiranje obitelji ili kupnja stana. Nesigurni oblici ugovora nisu postali iznimka nego pravilo u kojemu se radnici tretiraju kao „resurs“, a ne ljudska bića, ističe UCU.
Veliki je problem i outsourcing dijelova sveučilišnih službi, kao što su čistači, zaštitarska služba i prehrana. Osim što su se takvim izdvajanjem troškovi ustvari povećali, a novac se preljeva u džepove privatnog posrednika kojem sveučilište sad plaća usluge, sami radnici rade u gorim uvjetima, nisu zaštićeni te su izolirani od sveučilišnog radnog kolektiva.
Fotografija 3 - Sindikalni zahtjevi
Istraživanje sindikata UNISON iz 2018. pokazuje da 71 posto zaposlenih u visokom obrazovanju tvrdi da im se radno opterećenje povećalo u zadnjih godinu dana, 64 posto je zabrinuto ili jako zabrinuto u vezi s tim povećanjem, a 63,5 posto zaposlenika zabrinuto je ili jako zabrinuto zbog stresa povezanog s njime. Radno opterećenje povezano s nesigurnim radnim ugovorom svakako utječe na kvalitetu obavljenog posla i značajno utječe na kvalitetu visokog obrazovanja u Velikoj Britaniji, ističe UCU.
Štrajk?
UCEA je u pregovorima ponudio povećanje plaće od 1,8 posto, ignorirajući ostale zahtjeve sindikata vezane uz poboljšanje uvjeta rada, što je rezultiralo prvim valom štrajkova od 25. studenog do 4. prosinca 2019. U siječnju 2020. sindikat se ponovno sastao s poslodavcima koji su ovog puta izrazili spremnost razmotriti i ostale točke zahtjeva sindikata, no, nezadovoljni ponudama UCEA-a koje ne sadrže konkretne mjere rješavanja problema uvjeta rada, UCU je najavio novi val štrajkova od 20. veljače do 13. ožujka. Neće se štrajkati svaki dan, nego će se prvi tjedan štrajkati dva, drugi tri, treći četiri dana, a kulminacija se očekuje posljednji tjedan kada je u planu potpuna obustava rada.
Fotografija 4 - Sindikat studenata i sindikat radnika vrlo često se zajednički bore - prosvjed 2016.
Sindikat podupire i Nacionalni studentski sindikat NUS[5], krovna organizacija preko 600 studentskih sindikata koji zajedno zastupaju više od 95 posto britanskih studenata. Oni su u zajedničkom proglasu u rujnu istaknuli potrebu za zajedničkom borbom za studentski i nastavnički standard koji je preduvjet borbe protiv komercijalizacije i birokratizacije obrazovanja – jednog od, nažalost, najčešćeg procesa suvremenih reformi obrazovanja.
[1]University and College Union.
[2]University and Colleges Employers' Association.
[3]RPI (Retail Price Index) – način mjerenja inflacije. Mjeri cijenu prosječne košarice dobara i usluga koji su potrebni kućanstvu. Rast plaća bi trebao pratiti rast RPI-ja.
[4]Higher Education Statistic Agency.
[5]National Union of Students.
Izvor naslovne fotografije: Facebook
Tekst napisala:
Preporučite članak: