Ugostiteljstvo i graditeljstvo su jedina dva sektora u Hrvatskoj s granskim kolektivnim ugovorom koji ima proširenu primjenu. Što sadrži novi granski kolektivni ugovor za ugostiteljstvo potpisan ove godine istražila je naša Ivana Perić.
Proljeće najviše voli slijetati na rame, a s njime je ove godine sletio i novi granski Kolektivni ugovor u ugostiteljstvu. “U Hrvatskoj smo dugo vremena u ugostiteljstvu imali jedini granski ugovor. Kasnije su se priključili i u graditeljstvu, a lagano rastu napori drugih sektora u tom smjeru. Trenutno su pokušaji prema takvom ugovoru u poljoprivredi i prometu i vezama. Trebali bi u Hrvatskoj sklapati više granskih kolektivnih ugovora, a to je i stav na razini Europske unije”, govori nam Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga (STUH).
Povećanje minimalnih plaća i proširenje ugovora
Novim Kolektivnim ugovorom povećane su minimalne bruto plaće zaposlenih u ugostiteljstvu, a proširen je na sve radnike i poslodavce u tom sektoru u Hrvatskoj. “Bitno je da se dodaci ne smiju računati u iznos povećane minimalne plaće, nego da ona mora biti dosegnuta umnoškom osnovice i koeficijenta”, objašnjava nam Andrić.
Za prva dva razreda složenosti poslova (tzv. jednostavni i manje zahtjevni poslovi – sobarice, pomoćni konobari, pomoćni kuhari i pomoćni recepcionari) osigurano je povećanje bruto plaće za 10, odnosno 12 posto. Za konobare, kuhare, slastičare, recepcionare, konobare specijaliste, kuhare specijaliste, koji pripadaju u druga dva razreda (tzv. zahtjevniji i vrlo zahtjevni poslovi), osigurano je povećanje bruto plaće za šest, odnosno pet posto. Minimalne plaće tako su u rasponu od 4.687,50 kuna (prvi razred) do 6.400 kuna (četvrti razred) bruto na mjesec.
Ugostitelji su obvezni plaću radnika uvećati za dodatak za ukupni radni staž u iznosu 0,5 posto za svaku navršenu godinu staža te za rad u uvjetima koji su teži od uobičajenih. Ako se radniku naloži prekovremeni rad, za te mu sate pripada plaća uvećana za 50 posto. Od ostalih novčanih prava, propisana je obveza poslodavca da radniku nadoknadi troškove prijevoza za dolazak na posao, otpremninu za odlazak u mirovinu i zakonsku otpremninu u slučaju otkaza radnog odnosa bez krivnje radnika. Tu je i pravo na isplatu solidarnih pomoći, jubilarnih nagrada, dnevnice za službeni put, terenskog dodatka, naknade za odvojeni život, dar djetetu i drugo.
U ugovoru stoji i da u jednom tjednu radnik može raditi najviše 48 sati, a ako da pristanak, najviše 60 sati, ali ne u periodu duljem od 6 mjeseci. Ako radnik odbije dati pristanak da radi više od 48 sati na tjedan, ne može zbog toga snositi nikakve posljedice. Primjena ovakvog Kolektivnog ugovora određena je do 31. prosinca 2023, nakon čega će sindikati o njemu ponovno pregovarati.
Kolektivni postoji, al’ kol’ko se poštuje?
“Svi kućni kolektivni ugovori moraju sadržavati najmanje sve ovo što ima granski kolektivni ugovor, a u kućnima se obično dogovaraju još neka dodatna prava za radnike, posebno u velikim poduzećima. Minimalna plaća koju smo ispregovarali u granskom ugovoru i dalje djeluje nisko, ali dovodi poslodavce u poziciju da se ipak pridržavaju nekog standarda jer bi u suprotnom mogli plaćati velike kazne u slučaju inspekcijskog nadzora. Nažalost, posebno je kod raznih manjih obrta još uvijek veliko sivo tržište rada, prijave su na minimalac, a razlika se daje ispod stola”, kaže nam Andrić.
Da je plaćanje na ruke učestala praksa u ovom sektoru pokazalo je i istraživanje o uvjetima sezonskog rada “Raditi sezonski”, koje su ove godine proveli SSSH i Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. Sudionici istraživanja ukazali su i na nepoštivanje postojećih zakonskih odredbi koje se tiču plaće, radnog vremena i opterećenja radnim zadacima, te ugovora o radu (prisutno je inzistiranje poslodavaca na sklapanju isključivo usmenih dogovora, bez potpisivanja ugovora). Indikativno je i ono što su ispitanici izdvojili kao pozitivne aspekte sezonskog rada – među ostalim, mogućnost zarade i uopće pronalaska zaposlenja te mogućnost dugotrajnog boravka na moru (“Bože, kako neki mogu gore, a ja i Žuga ni na more?”).
“Najveći problem su obrti. Pokušavali smo Ministarstvu rada i Ministarstvu turizma ukazivati na to. U ovom trenutku je registrirano oko 70 tisuća obrta u Hrvatskoj. Puno je malih ugostiteljskih objekata, štandova, kućica, koji se otvaraju praktički na plažama. Vidimo i koliko ih je u božićnom periodu, koji posluju oko Adventa. To je sve teško kontrolirati. Problem je inspekcija rada i broj inspektora, kako postići da se sve prisili da poštuju kolektivni ugovor”, ocjenjuje Andrić.
Valja oko ugostiteljstva spomenuti i kako novi Zakon o radu uvodi mogućnost da osim dosadašnje regulacije ugovora za stalne sezonske poslove samo na određeno vrijeme, bude i ugovor za stalne sezonske poslove na neodređeno vrijeme. Međutim, zakonom nije ograničen broj ugovora na određeno vrijeme koji poslodavci mogu sklapati sa sezonskim radnicima i radnicama.
“Sindikalno nam je važno gurati kategoriju stalnog sezonca, odnosno – želimo da čim više radnika u ugostiteljstvu dobije ugovore na neodređeno vrijeme. Posebno je to bitno za radnike koje rade većinu godine, u velikim kućama kao što su Valamar, Plava laguna, itd. Nema razloga da oni ne budu na ugovoru na neodređeno”, kaže Andrić.
Radna snaga koja put putuje
Korisno se osvrnuti i prema drugim europskim zemljama, koje osiguravaju kvalitetnije radne uvjete i socijalnu sigurnost za radnike u ugostiteljstvu. Tamo nam, ponajviše zbog većih plaća i nesigurnosti radnog mjesta, odlazi domaća radna snaga. U prosjeku se od 2015. do 2019. godine iz Hrvatske godišnje iselilo oko 0,5 do 0,8 posto ukupnog stanovništva, što je u odnosu na radno aktivno stanovništvo oko 1,2 do 1,7 posto. Od 2015. se zato značajno povećava broj kvota za zapošljavanje državljana trećih zemalja. Na turizam i ugostiteljstvo te na graditeljstvo otpada 57 posto od ukupno odobrenih novih kvota u razdoblju od 2016. do 2020. godine, a 2020. je udio ta dva sektora u ukupnim kvotama za nove radnike iznosio i do 80 posto.
“Niske plaće dozvoljavaju europskim zemljama da nam uzimaju radnike u ovom sektoru. Pogotovo je to slučaj s mladim ljudima. Jednom konobaru je sigurno razlika između 5 i pol do 7 tisuća kuna koje može zaraditi u Hrvatskoj i 1.700 do 2.000 eura koje može zaraditi u Austriji, i imati pokriven smještaj. Izgubili smo tako cijelu Slavoniju koja je bila izvorište stručne radne snage u ugostiteljstvu. I u ugostiteljskim školama su nam razredi dosta prazni. Ako nešto drastično ne promijenimo, za par godina više nećemo imati domicilnu radnu snagu u ovom sektoru”, zaključuje Andrić.
Da nije u krivu, pokazuje popis deficitarnih zanimanja koji je lani objavio Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ). U svakoj se županiji na listi takvih zanimanja nalazi barem jedno zanimanje iz ugostiteljskog sektora. Navest ćemo samo neke primjere: Zagrebačka (konobari, kuhari, slastičari), Krapinsko-zagorska (konobari, kuhari), Karlovačka (konobari), Virovitičko-podravska (kuhari), Međimurska (konobari), Šibensko-kninska (konobari, kuhari, slastičari).
Iako iz STUH-a prepoznaju da je problema još puno i da na njima valja ozbiljno raditi, dozvoljavamo si primijetiti da se iz njihovih redova čuje pretjerano razumijevanje za poteškoće poslodavaca, što za sindikalnu borbenost nije obećavajuć faktor. Tako nam Andrić najavljuje i kako će sindikat nastaviti zajedno s poslodavcima vršiti pritisak na Vladu da porezno rastereti ili barem dodatno ne optereti ovu djelatnost.
“Udruge poslodavaca ulažu žalbu Ustavnom sudu vezano uz porez na ekstradobit. Očekuju da to bude pozitivno riješeno, pa će tek onda reći koliko će se u ugostiteljstvu i što moći povećavati i što ćemo dalje pregovarati”, dodaje. Dok u sindikatu čekaju kakvu će kost nabaciti poslodavci, podsjetimo kako će prema Vladinu prijedlogu, obveznici dodatnog poreza na dobit biti oni s povećanom dobiti, neovisno o djelatnosti koju obavljaju. Plaćat će ga kompanije koje su u 2022. godini imale prihode veće od 300 milijuna kuna, po stopi od 33 posto, no samo na dobit veću od 20 posto u odnosu na četverogodišnji prosjek.
Dodajmo i da je porez jednokratan i da je premijer Andrej Plenković poslodavce utješio konstatacijom da je Vlada “usmjerena na porezno rasterećenje, što je i dokazala poreznom reformom”. Đurđevak zeleni, svima osim radnicima.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Naslovna fotografija: Hashoo Fundation/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: