Gotovo svaki drugi dan u nekom zagrebačkom kvartu pukne cjevovod. Dotrajala infrastruktura navodi se kao najveći problem Vodoopskrbe i odvodnje, no svakako ne pomaže ni činjenica da operativnih radnika kronično nedostaje, kao i čistačica, zaštitara. Razloge možemo naći što u niskim plaćama, što u teškim, nerijetko i opasnim uvjetima rada, što u outsourcingu. U drugom tekstu u seriji “I’m Holding on” naša Ana Vragolović otkriva vam radne uvjete u VIO-u.
O tome gdje je pukla cijev, gdje je poplavilo i koji dio Zagreba je bez vode često možemo čitati u medijima. Puknuća cijevi i poskupljenja cijena glavne su teme kad se govori o zagrebačkom vodovodu, a nas je zanimalo kako funkcionira sustav vodoopskrbe Grada, tko ide u grabe sanirati puknuća i u kakvim uvjetima rade radnici koji taj sustav održavaju.
Distribucijom i odvodnjom vode, kontrolom kvalitete vode, održavanjem, sanacijom i izgradnjom vodoopskrbnog i kanalizacijskog sustava u Zagrebu bavi se tvrtka Vodoopskrba i odvodnja (VIO), koja je 2007. postala dio Zagrebačkog holdinga, a zatim je 2013. izdvojena u samostalno trgovačko društvo unutar Grupe Zagrebački holding. Radi se o sustavu koji se počeo razvijati 1878. kad je u upotrebu stavljen javni vodovod, tada dug 3,9 km.
Vodoopskrbna mreža danas je duga 3.500 km (bez priključaka), a tvrtka Vodoopskrba i odvodnja postala je golemi sustav primarno podijeljen u nekoliko sektora (sektor vodoopskrbe, sektor odvodnje, sektor ekonomskih poslova, tehnički sektor, sektor zajedničkih poslova, ured Uprave). Svaki od tih sektora ima po dvije ili tri podorganizacijske jedinice – službe, a svaka služba ima po nekoliko odjela. Svaki sektor ima svog direktora, svaki direktor ima zamjenika. Od oko 1.050 zaposlenih rukovodećeg kadra je minimalno 5 posto. Istovremeno, na terenu nedostaje operativaca, saznajemo od naših sugovornika, radnika i sindikalnih povjerenika.
“Dežurni centar za prijave kvarova na godišnjoj bazi zaprimi oko 12 tisuća prijava – puknuća, curenja u šahtu i sl. Mi ugrubo lociramo još oko 1.500-2.000 nevidljivih kvarova godišnje, odnosno, u prosjeku pet dnevno. To su kvarovi kod kojih vidiš da je negdje probila voda, a ne znaš točnu lokaciju, pa moraš provoditi istragu. Za taj posao bi trebao imati sedam ekipa, da se mogu iskombinirati dvije smjene, rad vikendom, slobodni dani i da ima dovoljno ljudi na terenu. Imamo četiri i pol ekipe, upola manje od potrebnog”, objašnjava nam situaciju Vladimir Vidović, glavni sindikalni povjerenik Novog sindikata u firmi i voditelj u Službi održavanja mreže, odnosno u Odjelu lociranja kvarova.
Zaštita na radu? Kome to još treba?
Radnik koji je želio ostati anoniman objašnjava da na održavanju vodovodne mreže rade radnici “nižih kategorija”, čije su plaće male, pa je teško naći radnika koji će raditi u kanalima i velikim rovovima u svim vremenskim uvjetima za pet ili šest tisuća kuna.
“Monteri, očitači vodomjera, pomoćni radnici, vozači – svi imaju male plaće, male dodatke na uvjete rada. Radi se o radnicima koji su dio 1. i 2. grupe složenosti poslova, koji puno rade, stalno su u blatu, vodi do grla ili na vrućini... Hitne intervencije rade 24 sata vikendom, praznicima i blagdanima. To je odjel koji zaprima sve dojave o neispravnosti cjevovoda i priključaka. Po svakoj dojavi kvara oni moraju na teren, utvrditi što se tu događa, onda se zove druga ekipa koja dolazi s bagerima da sanira kvar. Oni održavaju kompletnu mrežu grada, a jako su podcijenjeni”, objašnjava ovaj radnik.
Jedni od najviše podcijenjenih radnika su očitači vodomjera, kojih također nema dovoljno. “Do 2012. ih je bilo 120, a sad samo četrdesetak”, kaže naš sugovornik.
“I to četrdeset na papiru!”, dodaje Matej, radnik koji radi kao očitač više od dvadeset godina, pa objašnjava: “Neki su na bolovanju, neki su očitači samo na papiru, a zapravo rade druge poslove. Realno, ima nas 25. Broj ljudi se smanjuje, a grad se širi. Zbog toga dio terena ne stižemo odraditi pa ide na procjenu – odredi se prosječna potrošnja. Kod procjene se dogode i greške, jer ljudi prate potrošnju, pa zbog njihovih frustracija dođemo u razne problematične situacije. Bilo je i fizičkih obračuna koji su završili na sudu. Poslodavac nema sluha, pa problematične kuće gdje su se dogodili sukobi izbjegavamo, a to nije rješenje.”
Očitači vodomjera rade u svim vremenskim prilikama, a u mnogim slučajevima moraju se zavlačiti u prljave šahtove s fekalijama i štakorima, u kojima postoji opasnost i od trovanja plinom. Dobar dio grada ima uredne prilaze vodomjerima, kažu naši sugovornici, ali uvjeti rada su bez sumnje teški.
“Kad je vrijeme dobro može se napraviti puno. Po kiši – teško, jer ni uređaji koje koristimo ne rade kako treba. Kabanice su nam loše, više smo mokri nego suhi. Nekad smo imali tzv. kišni dan – šef je pratio prognozu i ako je za neki dan bila predviđena kiša, radili smo samo kontrole. Bilo je lufta, a sad je samo trka”, objašnjava Marko, radnik koji također radi kao očitač dugi niz godina.
A trka znači da treba proći od 150 do 450 vodomjera dnevno, ovisno o lokaciji, terenu i vlastitim mogućnostima: “Podižemo teške šahtove, neki su teški i po 80 kila, a nismo više svi u najboljim godinama ni najboljeg zdravlja. Ja imam papire od doktora da ne smijem podizati više od 25 kg, zbog artritisa i puknutih prstena na kralježnici. Ali nemam izbora. Onda me idući dan čeka brdoviti teren, petnaestak kilometara koje treba proći pješke. Jako se teško odmoriti”, kaže Matej.
Dodaju također da na neke terene idu sami, iako ne bi smjeli. Ni u šaht ne bi smjeli ući sami, jer se lako mogu ozlijediti ili im može ponestati zraka na dubini, ali posao ne pita. Uz sve navedeno ne mogu dobiti ni adekvatnu opremu za rad, npr. cipele odgovarajuće veličine.
Vanjski radnici i tehnologija zamjenjuju stalne radnike
Zbog prevelike birokratiziranosti sustava ne funkcionira nabava zaštitne opreme i materijala za rad: “Dogodi se da treba zamijeniti hidrant, a vi ga nemate. To je kao da u pekari nema brašna”, objašnjava anonimni radnik.
Nabava osnovnih stvari koje bi trebalo imati na skladištu, poput zimske opreme, kasni i po nekoliko mjeseci, jer kasne i okvirni sporazumi s dobavljačima, ili uopće nisu sklopljeni. “Ako radniku treba oprema za rad, logično bi bilo da mu šef napiše popratni dokument, radnik s tim ode u skladište i podigne opremu. Tako smo u VIO radili godinama, ali danas nije tako, s dokumentom se samo naručuje nešto što će jednog dana možda doći, a radnik radi samo s onim što tog trenutka ima”, tvrdi Vidović.
“Čini se da poslodavac na taj način štedi. Nije ti dao opremu svake dvije godine, nego svake tri, a ti si se malo krpao i ipak odradio. Prošle godine su čak radili analize što bi bilo kad ne bi nabavili ništa. Dokle ide način rukovođenja firme... Ključ u bravu je to”, odrješito zaključuje.
Uz manjkavu zaštitu na radu, radnike najviše frustriraju niske plaće. Plaće su se povećavale samo zato što je rastao minimalac, a zahvaljujući većim poskupljenjima u zadnjih par mjeseci, jasno je kako inflacija guta i ta mizerna povećanja. S druge strane, krajem prosinca 2022. donesena je odluka o povećanju koeficijenata direktorima sektora, pomoćnicima direktora i rukovoditeljima službi.
Uz navedeno, štedi se i na sigurnosti firme i njezine imovine, i zbog toga nema dovoljno zaštitara. Zaštitarski posao djelomično se izdvaja i daje privatnoj tvrtki Bilić Erić Security još od početka vlasti bivšeg gradonačelnika Bandića, a zasad je tako i u Tomaševićevom mandatu.
“Imamo ustrojenu unutarnju službu zaštite koja se sustavno devastira već dvadesetak godina. Biologija radi svoje – ljudi odlaze, novi ne dolaze. Intencija je visokog menadžmenta, očito, uslugu fizičke zaštite dati vanjskim tvrtkama, umjesto obnavljati postojeće. Prije desetak godina bilo je oko 80 zaštitara, tad je to bilo idealno, sad ih ima toliko malo da ne možeš godišnji iskoristit’. Sve su popunjavali vanjski, a sad više ni to, smanjen je broj vanjskih iz, navodno, financijskih razloga”, objašnjava nam Dražen Pavliček Babić, sindikalni povjerenik Novog sindikata i voditelj u Odjelu sigurnosti.
Potom dodaje da je glavni problem urušavanje sustava, zbog toga što nema smislenog ulaganja: “Sve se svodi na inerciju. Dvadeset godina se nije ulagalo ništa, onda se u zadnje dvije godine uložilo 30-40 milijuna. Uvode se neki tehnički sustavi zaštite pa se time pokušava nadoknaditi ljude, ali događa se značajan pad razine sigurnosti. Dogodi se da novoinstalirani sustav video nadzora padne u petak navečer, a do subote navečer ne možete naći nikog od vanjskih suradnika da digne sustav. Maknuli smo ljude, stavili dobru tehniku, puno novaca uložili, a sustav je nesigurniji nego prije”, objašnjava Babić.
Vidović nam daje primjer iz vlastitog iskustva: “Kad sam ja bio zaštitar, čuvali smo tridesetak pozicija. Na svakoj je radilo minimalno četvero ili petero ljudi. To su porte, crpilišta, vodospreme, kaptaže po cijelom gradu, od Sesveta do Bregane, od Male mlake do Tisove peći. Sad se čuva tek nekoliko pozicija. Ostale bi trebao zamijeniti neki oblik kontrole, ali to ne funkcionira. Naizgled, na papiru, uloženi su milijuni koji će nešto štititi. Kao da ste u nekoj zgradi Gradske uprave stavili sto kamera i nikog na porti. Na kraju uđe bilo tko i napravi rusvaj, neovisno o kamerama.”
S jedne strane novci cure u milijunima, s druge strane u lipu se gleda je li jeftiniji vanjski radnik ili zaposlenik Vodoopskrbe. Tako je, da bi uštedjela, Uprava Vodoopskrbe posredno zaposlila dvije Ukrajinke kao zaštitarke na jednoj poziciji preko vanjske firme. One su na radnom mjestu bile 24 sata dnevno, navode naši sugovornici.
“Imali smo dvije zaštitarke koje su imale 540 radnih sati mjesečno svaka. Spavale su u našem objektu mjesecima, živjele su tamo. O tome rukovodstvo Društva zna, i njima je to bilo smiješno. To je bila vanjska usluga. Njima je bilo dobro jer imaju gdje biti, nemaju trošak, a dobile su 50 posto veću plaću. Zapravo su u robovlasničkom sustavu. 540 sati je onaj dio satnice u kojem bi trebale biti slobodne i spavati“, kaže Babić.
Šest čistačica za preko pedeset lokacija
Nesustavno se “štedi” i na čistačicama – trenutno ih ima čak šest za cijelu firmu. Njihov je zadatak održavati četiri upravna mjesta i još pedesetak lokacija. “Prije ih je bilo triput više. Radile su preko agencija. Politika Grada i Holdinga je da se agencije maknu, ali nismo ništa poduzeli da zaposlimo naše radnike. Ovih šest ne stignu očistiti dvije lokacije, a kamoli sve. Poslodavac i dalje razmišlja kako to riješiti, čak se pokušavalo sa studentima, javilo ih se par pa su odustali kad su vidjeli o čemu se radi”, rekao je Babić.
Kao ilustraciju, naši sugovornici navode urede u Patačičkinoj ulici, gdje je zaposleno oko 400 ljudi. Zgrada ima dva kata i četiri wc-a po katu. “Čistačice stignu očistiti wc jednom tjedno, i to na brzinu. 400 ljudi napravi čuda u wc-u u jednom danu, a di u tjedan dana”, objašnjava Vidović. Higijenske mjere su nikakve, a inspekcije dolaze po najavi, dodaje.
U Vodoopskrbi je u 2022. rađena sistematizacija radnih mjesta. To znači da je dio radnika dobio otkaze kao višak. Međutim, dok je ostatak Holdinga otkazivanje započeo bez konkretnih kriterija i bez sistematizacije, u Vodoopskrbi je sistematizacija napravljena uz minimalne kriterije.
“Najprije je i kod nas krenulo slično kao u Holdingu gdje su valjda išli sistemom: treba mi toliko bijelih ovratnika, toliko plavih kuta, a ostalo je višak. Kod nas je došla ista tablica po kojoj su skoro sve čistačice bile višak, čak i žena koja je na porodiljnom. Kasnije su okrenuli ploču i otkazivali onima koji žele otići, koji su blizu mirovine i sl., uz poticajnu otpremninu. Međutim, reorganizacija nije dokazala ni manjkove ni viškove, samo je registrirala stečeno stanje i napravljene su neke kozmetičke izmjene. Samo smo smanjili broj radnika, nismo pokazali da će nešto bolje funkcionirati, baš suprotno. Kod kolege u zaštiti funkcioniranje je još teže”, govori nam Vidović.
Da bi sistematizacija bila smisleno napravljena potrebno je napraviti analizu svakog odjela – čime se bavi, koje su njegove aktivnosti, koliko treba radnika i drugih resursa. Međutim, čini se da je rješenje firme izdvajanje usluga (outsourcing). Osim zaštitarstva i poslova čišćenja, vanjske usluge su i izmjena vodomjera, projektiranje mreže, čišćenje kanala, košnja trave, održavanje objekata i neke druge.
“Cijelu firmu nitko neće privatizirati, ali će privatizirati usluge, pa ćemo za desetak godina imati sve vanjske usluge, malo menadžmenta i to je to. A nad vanjskim uslugama nemate nikakve kontrole, kvaliteta usluge je lošija. Recimo, vanjski mjenjači vodomjera plaćeni su po učinku: što više napravi, dobit će veću plaću, ali iza njega ima puno popravaka. Vanjski je jeftiniji 8, 10 ili 12 posto – tako računaju”, objašnjava Babić. Treba dodati da vanjski radnici mogu biti jeftiniji jer vjerojatno rade za minimalac i jer se na njih ne odnosi kolektivni ugovor firme, pa nemaju pravo na dodatke na plaću.
Kao alarm da je firmi potrebna rekonstrukcija zvone gubici vode – oko 50 posto vode curi u zemlju. Uz to, gotovo ništa se nije ulagalo u obnovu mreže – godišnje bi trebalo promijeniti minimalno 70 km mreže, a u zadnjih 10 godina napravljeno je jedva 200 km (od toga je izgrađeno 2/3 novog cjevovoda). Ipak, gradonačelnik Tomašević najavio je projekt obnove vodovodne infrastrukture vrijedan 1,8 milijardi kuna koji, doduše, još nije odobren. Ostaje vidjeti na koji način će se ta situacija odviti i kako će se, ako se projekt odobri, novac ulagati.
Netransparentne i preskupe vanjske usluge, pogodovanje privatnim firmama i pojedincima, prevelika birokratiziranost – sve su to problemi koji, čini se, i dalje prate Vodoopskrbu, bez obzira na promjenu vlasti u Gradu. Stav Uprave da su operativni radnici trošak mogu promijeniti isključivo oni sami – oni su ti koji održavaju mrežu, osiguravaju da voda i dalje svakodnevno teče i bez njih sustav neće funkcionirati. Radnici Holdingove podružnice Čistoća postali su primjer zajedništva i ustrajnosti kojom se može izboriti za bolje uvjete rada. Neka i radnici Vodoopskrbe slijede njihov primjer.
Objavu ovog teksta podržao je Grad Zagreb potporom male vrijednosti za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2022.
Naslovna fotografija: Sindikat vozača/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: