Imao je časopis Zarez kroz svoju šesnaestogodišnju povijest i boljih i lošijih trenutaka. Pratio je sudbinu neovisne kulturne/političke scene kojoj se i obraćao. Nakon takve gomile godina danas se našao pred gašenjem, stisnut s jedne strane kašnjenjem s potpisivanjem ugovora o financijskoj potpori, a s druge sudskim procesom kojim se od tvrtke izdavača Druga strana d.o.o. potražuje 1,2 milijuna kuna. Razlog je sukob interesa bivše ministrice kulture Andree Zlatar Violić, koja je u isto vrijeme dok je obnašala tu dužnost bila i suvlasnica tvrtke Druga strana. Premda je od tog poduzetničkog pothvata, kao i ostali udjelničari, zapravo financijski izgubila (osim toga, osnivanje tvrtke tada je bio preduvjet da se časopis uopće može objavljivati), držeći se formalnosti državne institucije nisu imale previše sluha za ministričin altruizam. Novi broj Zareza na kioscima nećete pronaći. U razgovoru za Forum.tm glavna urednica Marija Ćaćić i izvršni urednik Luka Ostojić objašnjavaju zašto.
Prvi put od osnutka, novi broj Zareza nije se u uobičajenom terminu pojavio na kioscima. U priopćenju koje je uredništvo objavilo kažete da je jedini razlog tome financijska situacija. O čemu je zapravo riječ?
Marija Ćaćić: U ovom konkretnom slučaju tiskara Slobodna Dalmacija imala je volju tiskati nas, ali samo ako predočimo potpisani ugovor s nekom od institucija koje su nam dodijelile sredstva za 2015. godinu. To se nije dogodilo tjednima po objavljivanju rezultata natječaja, pa na koncu nismo izašli i to baš u zao čas – smijenjena je ministrica kulture i prva glavna urednica Zareza, što je svima dalo šlagvort za teorije podudarnosti. Naša je reputacija već uništena pred kolegama i javnošću, pa smo bili itekako svjesni mogućnosti konstruiranja senzacionalističkih medijskih napisa, što smo nastojali bar djelomice ublažiti priopćenjem koje smo objavili na planirani dan izlaska novina.
Zapravo je riječ o situaciji koja se morala dogoditi prije ili kasnije. Prošle smo godine više puta skoro došli u takvu situaciju; dogodilo bi se da do utorka kasno navečer (kada moramo poslati broj na tiskanje) ne bismo znali hoće li nas tiskara tiskati, bilo zbog kašnjenja raspisivanja natječaja, bilo zbog kašnjenja sredstava dodijeljenih na javnom natječaju, pa i onih ostvarenih prodajom. Besmisleno je podozrivo se odnositi prema medijima koji su javno financirani zato što nisu rentabilni – upravo se zato neke kulturne i izdavačke djelatnosti subvencioniraju kao i mnoge druge djelatnosti u zemlji. Poznato je da i mnogi veliki srednjostrujaški mediji uživaju razne povoljnosti od države, a privatna poduzeća oproste dugova itd. Dakako, u medijima i u komentarima ispod tekstova uvijek možemo čitati prigovore na državnu regulaciju i javne subvencije, radilo se o Zarezu ili poljoprivrednim poticajima. Problematičnost preraspodjele javnih financija i propitivanje što bi i u kolikoj mjeri trebalo biti financirano novcem građana Hrvatske uviđa se tek u slučaju iznimno ranjivih skupina, poput nedavnog "slučaja" pomoćnika u nastavi za djecu s posebnim poteškoćama, da bi se nakon ispuhivanja atraktivnosti teme, sve vratilo na staro.
Koje institucije nisu isplatile novac koji ste dobili putem natječaja? O kojim je iznosima riječ?
Marija Ćaćić: Grad Zagreb nije isplatio nijedan dio sredstava koja su nam dodijeljena za 2014. godinu. K tome su nam sredstva prošle godine smanjena sa 180 na 141 tisuću kuna, a ove godine dalje srezana na 95.000 kuna. Pomalo je neobično podnositi financijska izvješća i izvješća o provedbi programa, primjerice, ako niste vidjeli ništa od tih sredstava. Ministarstvo kulture trebalo bi isplatiti manji iznos za prethodni period od 30. ožujka 2014. do 30. ožujka 2015. godine, a prihodi od prodaje redovito kasne, s tim da je naša naklada 4000 primjeraka – broj pretplatnika se drastično smanjio, pogotovo javnih institucija, koje su prvo rezale na takvim manjim izdacima. Može se učiniti da se radi o velikim sredstvima, međutim pola tog novca odlazi na troškove tiskanja. Vi ste i sami, kao neprofitni medij, svjesni da bi svota koju dobivamo za tiskani medij koji ima specifične troškove bila vama tek dovoljna za proizvodnju kvalitetnog sadržaja, poboljšanje radnih uvjeta i, prije svega, adekvatno plaćanje suradnika. Većina medijskih radnika radi za minimalce uz gomilu neplaćenoga rada, ili preko ugovora o djelu ili autorskih ugovora, bez ikakve socijalne sigurnosti, često bez uredskog prostora koji mi, na primjer, plaćamo sami, kao i druge pripadajuće troškove ne računajući na pomoć deus ex machina, na koju mogu računati određene građanske inicijative. Pitanje nije trebamo li tiskane medije, subvencionirati kulturu, medije, izdavaštvo, nego što je dovelo do toga da se kulturni sektor obezvrijedi u tolikoj mjeri te zašto postoji ili ne postoji politička volja da se nastavi s njegovim subvencioniranjem.
Kakva je financijska slika Zareza? Poznato je da većina članova redakcije zapravo volontira. Poslujete li s plusom?
Marija Ćaćić: Oko Nove godine smo podmirili sva prethodna dugovanja te trenutno dugujemo samo za tiskanje četiri prethodna broja, kao i za tekuće troškove. Ne poslujemo s minusom, ali su trenutne financije nedovoljne da adekvatno ili uopće kompenziramo urednike i suradnike za njihov rad. Prethodni veći dug nekadašnjoj tiskari podmirili smo prije nekoliko godina. Tako da i sami provodimo mjere štednje, htjeli ne htjeli, a bit će još bolnih rezova jer nam se sredstva znatno smanjuju iz godine u godinu.
Neizlaženje Zareza poklopilo se s ostavkom ministrice kulture Andree Zlatar Violić, što ste i sami primijetili u priopćenju. Jesu li ta dva događaja povezana?
Luka Ostojić: Rezultati javnih natječaja Ministarstva kulture objavljeni su još u veljači i Zarezu je odobreno daljnje financiranje u 2015. godini. Međutim, formalnost potpisivanja ugovora i isplata novca iz nepoznatog razloga kasne, kako za Zarez, tako i za ostale kojima su odobrena sredstva. Tokom i uoči smjene Andree Zlatar Ministarstvo je bilo praktički paralizirano i nitko nam nije mogao reći kada ćemo dobiti potrebni ugovor. Stoga je smjena ministrice povezana s neizlaskom Zareza, ali ne zato što je Zarez ostao bez "donatora", nego zato što Ministarstvo zbog ostavke ne obavlja redovne dužnosti. Cijeli jedan sektor sada čeka da se Ministarstvo pribere i nastavi normalno raditi.
Marija Ćaćić: Tako se zapravo ponavlja situacija iz prošle godine, o čemu smo objavili komentar uredništva pod naslovom "Ministarstvo bez portfelja".
Je li Andrea Zlatar utjecala na uređivačku politiku časopisa? Je li vas nazivala da ne smije ovo ovako, a ono onako?
Luka Ostojić: Andrea Zlatar prestala je biti glavna urednica Zareza 2002. godine. U sljedećih 13 godina časopis se stalno mijenjao, a u njegovu radu sudjelovao je troznamenkasti broj ljudi. Stoga je, uz poštovanje njenom vrijednom radu u Zarezu, o utjecaju i poveznici između Andree Zlatar i današnjeg Zareza prilično nategnuto govoriti. Tijekom njezina mandata u Ministarstvu Zarez je više puta kritički pisao o politici Ministarstva. Zlatar nas nije nikad nazvala ni pokušala diktirati uređivačku politiku. To ne bi ni imalo utjecaja. Pisali smo kritički o Ministarstvu kulture prije i tijekom njezina mandata, a isto namjeravamo i u budućnosti.
Tko su sadašnji udjelničari tvrtke Druga strana?
Luka Ostojić: Tvrtka Druga strana osnovana je da bi uredništvo moglo potpisati ugovor s tiskarom jer neprofitne udruge tada to nisu mogle. Tvrtka ne ostvaruje profit, niti ima druge djelatnosti, svojim suvlasnicima ne isplaćuje novac, niti suvlasnici općenito imaju ikakav utjecaj na rad uredništva. Podaci o suvlasnicima tvrtke Druga strana su javno dostupni, mi smo ih naveli i u 403. broju Zareza na drugoj stranici, a navodim ih i sada: Mario Bošnjak, Dijana Cepić, Nikica Gilić, Nataša Govedić, Višeslav Kirinić, Katarina Luketić Milatić, pok. Boris Maruna, Davor Milašinčić, Nenad Perković, Iva Pleše, Srđan Rahelić, Zoran Roško, Ana Šarić, David Šporer i Davorka Vukov Colić. To su redom ljudi koji su doprinijeli Zarezu kao autori ili urednici. Kao vlasnici, nisu bili ništa drugo osim slova na papiru.
Mediji su "iskopali" da je s izdavačem Zareza povezana i Ana Šarić, partnerica šefa opozicije Tomislava Karamarka?
Luka Ostojić: Doista, Ana Šarić je 1999. došla u uredništvo Zareza kao mlada i perspektivna studentica komparativne književnosti te je postala suvlasnica Druge strane. Koliko znam, ipak se nije dugo zadržala u redakciji. Činjenicu da je 15 godina kasnije poznata kao djevojka HDZ-ova predsjednika vidim kao simpatičnu ironiju sudbine. A činjenicu da je i dalje upisana kao suvlasnica Druge strane tumačim kao nemar s njezine strane, što mi je i razumljivo s obzirom na praktičnu beznačajnost tog udjela u vlasništvu.
Marija Ćaćić: Isti takav nemar vlada među većinom suvlasnika našeg izdavača, što je upravo dovelo do situacije u kojoj se nalazimo, pred mogućim gašenjem. Redakcija kao takva nema nikakvu moć da natjera suvlasnike da unaprijed razriješe takve situacije. Da ne spominjem da smo Luka i ja, kao i dobar dio ostatka redakcije, aktivni u Zarezu na ovaj ili onaj način tek dvije, tri godine.
Kakva je budućnost Zareza?
Luka Ostojić: Budućnost Zareza je neizvjesna i naizgled nemoguća od samog početka. Ovisi o političkoj volji, tržišnom uspjehu i entuzijazmu Zarezovih radnika. Krenimo od najpouzdanijeg faktora – nema nikakvog razloga da iz mjeseca u mjesec očekujemo od tolikog broja ljudi da ponajviše volonterskim radom pune časopis kvalitetnim sadržajem, a to se nekako događa. Sadašnja redakcija je uhodana i marljiva, priključuju nam se i mlađe, vrijedne kolege, brojni autori nam se javljaju za suradnju i u tom smislu kratkoročna budućnost nam je sigurna, mada nije svijetla jer sustav besplatnog rada nije pravedan, niti je dugoročno održiv. Tržište nam nije dobar temelj jer nijedan medij o kulturi, pogotovo o alternativnoj kulturi, ne može računati na značajan udio na malenom i siromašnom tržištu naše države. Broj prodanih primjeraka mogao bi biti veći kad bismo imali veću javnu vidljivost i sustavniji odnos s publikom, ali za to nemamo sredstava, a ni u idealnom slučaju prihodi od prodaje ne bi mogli pokriti troškove. Stoga naposljetku ovisimo o političkoj volji – žele li gradska i državna vlast imati (ili, pak, žele li ugasiti) tiskani medij za lijevu i alternativnu kulturu. Mi smatramo da takav medij, i to u tiskanom obliku, i dalje treba postojati. Tako smatraju i vlasti, mada sve veći rezovi ukazuju na polaganu tendenciju prema gašenju nas i nama srodnih medija. U ovom trenutku ne znamo ni koja će vlast doći sljedeće godine i koju će kulturnu politiku imati, pa nam je nemoguće napraviti iole dugoročan plan Zarezove budućnosti. Možemo samo ići od broja do broja.
Razgovor vodio:
Preporučite članak: