Bivši radnici propale tvornice koja je uništena u, sumnjaju, namjerno podmetnutom požaru, a zaposlenici ostali nezbrinuti, odbačeni od države i mršavih socijalnih institucija, od medija, politike, sudstva, od crkve, od svih, ugroženi egzistencijalno i egzistencijalistički, kreću prizivati mrtve.
Očajni i obespravljeni, preko tih mrtvih kreću prizivati vraga, nadaju se tako osvetiti lokalnim šefovima i šerifima koje krive za svoju propast. O tome pripovijeda novi film srpskog redatelja Mladena Đorđevića "Radnička klasa odlazi u pakao", socijalna tranzicijska drama u kojoj je i psihološkog horora i crne komedije, u njoj je i momenata osvete i ezoterije ... Đorđevićeva radnička klasa pobjednik je ovogodišnjeg zagrebačkog Subversive festivala.
U posljednjoj sceni filma gledatelj je ostavljen s porukom da je - snaga u radničkoj klasi. Vjeruje li redatelj Đorđević, koji potpisuje i scenarij i produkciju, da su neke bitnije, suštinske promjene u kapitalizmu moguće?
"Kroz ovaj sam film i sam sebi pokušao odgovoriti jesu li promjene moguće. Nisam siguran da sam to i uspio. Ljudska je priroda komplicirana. Čovjek kako teži slobodi teži i zarobljavanju, nema tog ushićenja oslobađanjem ako prethodno nije bio zarobljen. Silno smo kompleksna bića, u nama je neka stalna igra između zarobljavanja i oslobađanja. Krajnje je jednoznačno proglasiti čovjeka bićem slobode, to je pojednostavljivanje, posvemašnja simplifikacija ljudske prirode.
U mom filmu ljudi prolaze kroz vrlo kompliciran put, ti likovi odlaze na put unutarnjeg oslobađanja prije no što dođu do vanjskog oslobađanja, ako uopće i dođu, da ne odajemo sadržaj gledateljima.