Crnohumorna radnička melodrama "Palo lišće" karizmatičnog, slavnog finskog redatelja Akija Kaurismäkija pripovijeda o ženi koja dobije otkaz jer je iz dućana u kojem je zaposlena uzela komad hrane kojem je - i onako istekao rok upotrebe. Glumi je poznata finska glumica Alma Pöysti. Ovaj je film četvrti dio Kaurismäkijeve “proleterijatske trilogije”, sličnim se temama, poznato je, i prije bavio.
Lik Alme Pöysti zaljubljuje se u Holappa (igra ga Jussi Vatanen), koji i sam životari, dobija otkaz, radnik je koji svoje neuspjehe i nesigurnosti utapa u alkoholu. I jedno i drugo su sirotinja, usamljeni i depresivni, žive od jednog od drugog nesigurnog posla, od jedne do druge mizerne plaće. S Almom Pöysti razgovarali smo u Europskom parlamentu u Bruxellesu, jer je film "Palo lišće" bio nominiran za Nagradu publike LUX koju organiziraju Europski parlament i Europska filmska akademija, a za koju glasuju gledatelji u svim zemljama Europske unije.
Kaurismäki i u ovom filmu pokazuje svoj stav prema radničkoj klasi i uvjetima u kojima ljudi žive - radu bez gotovo ikakvih zajamčenih prava, bez sigurnosti, bez ugovora. Konačno njegovi likovi više puta ostaju i bez zarađene plaće. Dolazite iz cijenjene umjetničke obitelji, koliko vam je poznat svijet te žene koju glumite?
U mojoj obitelji je ljudi raznih zanimanja, od umjetničkih i intelektualnih do rođaka koji su radnici. I sama sam u životu radila puno različitih poslova. Radila sam neko vrijeme i na farmi, bila sam i medicinska sestra... Aki Kaurismäki u jako puno njegovih filmova priča priču malih ljudi, on ne pripovijeda o bogatima i uspješnima. On je čovjek koji kroz svoj opus pokazuje kako sistem eksploatira ljude. Pripovijeda kako u tom eksploatatorskom sistemu naći prijatelje, podršku, kako da podupiremo jedni druge, kad već sistem ne brine za ljude.
Kakva je pozicija radničke klase danas u Finskoj?
I Skandinavija odavno pamti bolja vremena. U Finskoj se proračun reže na način da to silno osjećaju upravo najniži slojevi. Smanjuju se socijalna davanja, režu razne potpore, a i nezaposlenost je u porastu. Od lanjske jeseni imali smo puno prosvjeda sindikata.
Kako ste se pripremali za ulogu siromašne prodavačice?
Nije mi bilo teško povezati se s tom ženom niti mi je bilo teško shvatiti njezine odluke. Pripremajući se otišla sam raditi kratko u kafiću, jer prošlo je već puno vremena od kad sam i sama konobarila, morala sam naučiti kako uvjerljivo ponijeti niz čaša u jednoj ruci. (smijeh) Išla sam i u tvornicu i u dućan, familijarizirati se s tim radnim sredinama. Razgovarala sam tamo s ljudima, provela s njima dan-dva-tri, gledala, učila. U dućanu gdje smo snimali imaju mjesto gdje radnici mogu uzeti tu hranu kojoj je upravo istekao rok trajanja. Ali, u drugim dućanima su to radije bacali negoli davali radnicima.
Što je vama značila ta Kaurismäkijeva "Proleterska trilogija" dok ste odrastajući gledali njegove filmove?
Akijevi filmovi meni su bili i formativno bitni, odrastala sam uz njegov humor, njegov način gledanja na ljude, njegov pogled na svijet i odnose. Pa kad su me pitali bi li prihvatila ovu ulogu, osjećala sam se kao da sam na drugoj planeti, jer reći ću vam iskreno: ne postoji nešto što sam više željela od toga da bar jednom u životu surađujem s Akijem Kaurismäkijem.
Bila sam i sad sam baš jako zahvalna. Nisam nikad ni pomisllila da bi mogla glumiti u nekom Kaurismäkijevom filmu. Taj čovjek možda na momente djeluje mrko i teško, ali ima jako toplo srce. Okuplja ljude koji pričaju priču bez da riječ kažu, priču o usamljenosti, težini života, o čežnji, i kad vidite kako porteretira tu cijelu galeriju ljudi jasno je da to može napraviti jedino veliki umjetnik.
Za ovu ulogu bili ste nominirani u kategoriji najbolje glumice za Zlatni globus. Što biste danas, iz ove pozicije poručili samoj sebi, mladoj glumici na početku karijere?
Samo čitaj knjige, i budi ti svoja, mala čudna "ja", takva kakva jesi. Nastavi biti tako "razbacana" posvuda, naizgled nefokusirana, jer sve će kasnije imati smisla.
Ovaj je film vrlo duhovit, ali i vrlo suhoparan, tipično kaurismäkijevski. Kako su vam ga na početku predstavili?
Prije no što sam dobila scenarij čula sam Akijev opis, kazao je da ćemo napraviti "romantičnu komediju" punu strasti: unutra će biti jedan poljubac u obraz, jedan poljubac u čelo i jedan stisak ruke. (smijeh)
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: Mara Pocrnić, promo "Palo lišće"
Preporučite članak: