Large bahrain health workers protesting 3

Pandemija Covid19, među ostalim, sa sobom je donijela i više najava nacionalizacije privatnih resursa u zdravstvu. Međutim, analize najavljenih poteza nisu odmakle puno dalje od prenošenja ove elementarne informacije.

Skoro devet mjeseci kasnije, primjeri navodnih nacionalizacija zdravstva u Španjolskoj i Irskoj još uvijek izazivaju interes i zbunjenost među organizacijama koje djeluju na polju zdravlja, ali i društvenim znanstvenicima koji ga prate. Ostaje otvoren cijeli niz pitanja: što se u ovom kontekstu točno mislilo pod nacionalizacijom? Jesu li vlade zaista preuzele privatno vlasništvo, ili se radilo o nekom obliku outsourcinga pa su privatnici za to što se njihove zgrade i oprema koriste tijekom pandemije, ustvari, i više nego dobro plaćeni? Radi li se o trajnoj promjeni ili će se, nakon što 70% populacije bude cijepljeno, odmah vratiti na staro? Je li uopće riječ o odluci koja je donesena na temelju konkretnih podataka ili je u pitanju instinktivna reakcija vlade?

U pregledu istraživanja i policy dokumenata koji pokrivaju polje participacije u zdravstvu, deprivatizacije u ovom sektoru te alternativnih oblika vlasništva, Petra Ivšić i Ana Vračar mapiraju lokalna iskustva koja mogu biti korisna u oblikovanju progresivnih javnih politika.

Izvještaj možete preuzeti na Participacija u zdravstvu.

Izvor fotografije: Mazen Mahdi, Wikimedia Commons 2011.

 

Petra Ivšić


    Preporučite članak: