Cijena odjevnog predmeta govori da je riječ o predmetu bez vrijednosti, za brzu potrošnju i lako odbacivanje. Uz to su radnice tekstilne industrije među najslabije plaćenima na svijetu – na reklame se troši 12 posto cijene proizvoda, dok plaće radnica čine tek 1,8 posto cijene proizvoda. Piše Matea Grgurinović.
Posljednja dva desetljeća tekstilnu industriju u Hrvatskoj karakterizira smanjenje broja radnika, smanjenje proizvodnje i pogoršanje uvjeta rada. Međutim, istraživanje udruge Fade In i Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) Tekstilna industrija Osijeka: poboljšanjem uvjeta rada ka održivoj domaćoj tekstilnoj industriji, koje je jučer predstavljeno u prostorijama Multimedijalnog instituta MaMa, daje naslutiti da je drugačija tekstilna industrija moguća.
Kako je istaknuto na prezentaciji istraživanja, tekstilna industrija na ovim prostorima uzlet je doživjela u Jugoslaviji, nakon Drugog svjetskog rata. Međutim, naznake zaostajanja dolaze već 1970-ih, prelaskom velikog broja tekstilnih tvornica na tzv. lohn ili doradne poslove koji se baziraju na doradi proizvoda za druge, velike modne brandove, a ne na razvijanju vlastite tekstilne industrije i proizvodnje.
Tijekom istraživanja tim je razgovarao s 20 žena koje su ili radile ili još uvijek rade u tekstilnoj industriji u Osijeku. Tijekom istraživanja se, nažalost, kao jedna od glavnih niti vodilja iskristalizirala apatija radnica koje rad u tekstilnoj industriji ne vide kao svoju budućnost, već su “jednom nogom vani”, iako ih drugdje možda ne čekaju bitno drugačiji ili bolji radni uvjeti.
Još jedna propala tekstilna tvornica
Sve to dovodi nas do Varaždina. Kakve veze imaju Osijek i Varaždin? Nit koja spaja ta dva grada pokazuje kakvi su (uglavnom) trenutno uvjeti rada u tekstilu. Tako smo krajem svibnja mogli saznati da se, uz brojne druge koje su već ugašene, gasi i varaždinska tvrtka Comprom Plus koja se bavi proizvodnjom kupaćih kostima za Calzedoniu i da 200 radnica ostaje bez posla. Vijest im je došla kao šok. Radnice su bile potresene jer ostaju bez sredstava za život, i to naglo, dok Varaždinski.hr donosi izjavu direktorice Jasne Prapotnik o problemima s kojima se firma suočavala proteklih godina.
Odgovor sličan Varaždinskom dobila su i Radnička prava. Nas je zanimalo je li točno da će se firma Comprom Plus zatvoriti i koji su razlozi za zatvaranje, kakvi su planovi za budućnost, planira li se prvo smanjenje zaposlenik i postoje li planovi za pokušaje održavanja proizvodnje. Htjeli smo znati i koliko je radnica i radnika trenutačno tamo zaposleno te jesu li radnice i radnici pravovremeno obaviješteni o zatvaranju?
Prenosimo odgovor koji smo dobili, uz napomenu da društvo ostaje aktivno i da će ponuditi mogućnost novog zaposlenja svim radnicima koji će biti obuhvaćeni procedurom zbrinjavanja kolektivnog viška.
Iz poduzeća kažu kako se “uslijed pandemije COVID-19 virusa, međunarodne gospodarsko-političke krize te svakodnevnih izazova opskrbnog lanca i logistike, pokazalo neophodnim izmijeniti poslovnu strategiju odnosno preraspodijeliti uvjete proizvodnje COMPROM PLUS d.o.o., s ciljem osiguranja opstanka društva te njegove konkurentnosti i daljnjeg napredovanja kao i s ciljem zaštite radnika”.
Iz firme kažu i da je društvo “sukladno odredbama važećeg Zakona o radu te uz potpuno poštivanje i ostvarivanje prava radnika, pristupilo provedbi organizacijskih promjena pokretanjem postupka kolektivnog viška radnika u odnosu na sadašnji broj, a u kojem postupku je Radničko vijeće aktivno sudjelovalo te se s istim usuglasilo”.
Dodaju da će društvo nastaviti poslovanje, “no uz smanjen broj radnika od rujna nadalje, dok će se svakom radniku koji ulazi u kolektivni višak ponuditi mogućnost zaposlenja unutar povezanih društava iz grupacije, a koja se nalaze na istom geografskom području, odnosno u neposrednoj blizini COMPROM PLUS d.o.o.”.
“Nakon održanih sastanaka i dobivenih suglasnosti Radničkog vijeća, Uprava COMPROM PLUS-a d.o.o. je, uz otvorenu i transparentnu komunikaciju, prezentirala svim radnicima na održanim skupovima radnika cjelokupno činjenično stanje te mjere koje se namjeravaju poduzeti, s ciljem da se svakog radnika koji ulazi u kolektivni višak zbrine kroz mogućnost odnosno ponudu novog zaposlenja.
U nadi da smo razjasnili situaciju te snažan interes društva da zaštiti svoje radnike na najbolji mogući način”, zaključuju iz društva.
1,8 posto cijene proizvoda ide za plaće radnica
Kako su nam kazali naši izvori iz Varaždina, vrlo je vjerojatno da radnice koje neće biti “zbrinute” neće dugo tražiti posao, jer radne snage fali, a tekstilnih firmi u Varaždinu ne nedostaje.
Međutim, radi se o radno intenzivnim, teškim i slabo plaćenim poslovima po kojima je industrija tekstila poznata. Tako su nas nedavno na situaciju u ovoj branši upozorile i radnice Orljave koje su se dvije godine borile za otpremnine koje su svojim radom zaslužile.
Na isto upozorava i inicijativa „Kvalitetna odjeća, pravedna plaća“ (Good clothes, fair pay) koju je pokrenulo nekoliko međunarodnih organizacija – Clean Clothes Campaign (CCC), Fashion Revolution, Fair Wear, Fair Trade i druge, a koje traže dostojanstvenu plaću u tekstilnoj industriji.
Kako nam je jednom priliku u intervjuu za Radnička prava kazala Ivana Biočina koja se godinama bavi modom i tekstilnom industrijom u Hrvatskoj, danas cijena odjevnog predmeta govori da je riječ o predmetu bez vrijednosti, za brzu potrošnju i lako odbacivanje. Uz to su radnice tekstilne industrije među najslabije plaćenima na svijetu – na reklame se troši 12 posto cijene proizvoda, dok plaće radnica čine tek 1,8 posto cijene proizvoda.
Niska cijena rada tako se prelama preko leđa radnica, ali i okoliša. Tekstil nije samo naša budućnost, on je i naša sadašnjost, ali i odjevnim predmetima, kao i ljudima koji ih izrađuju, trebamo prestati razmišljati kao predmetima (i ljudima) bez vrijednosti.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Projekt "Po mjeri" u sklopu kojeg je izrađeno istraživanje "Tekstilna industrija Osijeka: poboljšanjem uvjeta rada ka održivoj domaćoj tekstilnoj industriji" financiran je sredstvima Norveške, Islanda i Lihtenštajna kroz mehanizme Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj.
Naslovna fotografija: Pickpic/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: