Naša Ana Vragolović donosi vam pregled borbe radnica Orljave od proglašenja stečaja u srpnju 2021. do nedavne Vladine odluke o isplati otpremnina do koje je došlo zbog kontinuirane borbe radnica i sindikata.
Radnice požeške Orljave izborile su otpremnine! Ova vijest stigla nam je početkom marta na sjednici Vlade, a potvrđena je na Međunarodni dan žena, kad su se premijer Andrej Plenković, ministar Branko Bačić, gradonačelnik Požege Željko Glavić i županica Požeško-slavonske županije Antonija Jozić sastali s predstavnicama radnica i Novog sindikata u Banskim dvorima. Radnice su tad, uz potvrdu odluke o isplati otpremnine, prigodno na poklon dobile i cvijeće. Kavom i cvijećem HDZ je pokušao nadoknaditi 18 mjeseci bez primanja koliko je trajala borba za otpremnine i usput, pretpostavljamo, skupiti koji glas na skorim izborima.
Radnice nisu propustile priliku da predstavnicima nacionalne i lokalne vlasti objasne kako je to izgubiti posao par godina prije mirovine, kad te nitko više ne želi zaposliti, kako je izgubiti tvornicu u kojoj su provele gotovo cijeli radni vijek i kako je godinu i pol slušati razna obećanja, a istovremeno gledati ministre koji se smjenjuju, a agonija radnica produžuje. Pitale su i zašto tvornica nije mogla opstati i zašto uniforme za vojsku i policiju ne šije državna firma, nego se poslove daje privatnicima. Konkretnog odgovora nije bilo, niti je njihovo iskustvo vladajuće potaknulo na razmišljanje.
Ipak, jednu informaciju sa sastanka treba širiti dalje. Plenković je rekao da su odluku o Orljavi donijeli svjesni da postoje i drugi slučajevi stečajeva državnih firmi u kojima radnice i radnici još nisu dobili otpremnine. Prema tome – radnice Orljave izborile su presedan koji će pomoći i drugima da dobiju ono što im po zakonu (i kolektivnom ugovoru) pripada – ako to budu tražili. K tome, u masu koju treba isplatiti Vlada je uračunala dugove prema 237 radnica, umjesto za 172 koliko ih je dobilo otkaz nakon proglašenja stečaja. To znači da su, također njihovom zaslugom, uz otpremnine uključena i druga dugovanja poput neisplaćenih prekovremenih sati, jubilarnih nagrada i sl. pa je ukupni iznos za sve 491.074,40 eura.
Ustrajna borba radnica sastojala se od više elemenata. Prije svega, radnice su se na mjesečnoj razini sastajale u centru Požege ispred Orljavine trgovine naoružane transparentima i kroz medije na tiskovnim konferencijama podsjećale da još čekaju otpremnine. Novi sindikat i Sindikat tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske, čije su radnice bile članice, redovno su slali pisma premijeru i aktualnim ministrima, izvještavajući ih o situaciji i tražeći sastanke. Nakon što je nekoliko takvih pisama ignorirano, radnice su organizirale dva prosvjeda na kojima su, osim otpremnina, tražile i da Vlada nađe rješenje za nastavak proizvodnje u Orljavi.
Osim Vlade, sindikati i radnice smatrali su da je drugi odgovorni krivac za propast Orljave modna kompanija za koju je tvornica proizvodila – njemački Olymp. Naime, Olymp je više od 50 godina bio glavni Orljavin kupac. Za košulje koje je naručivao plaćao je minimalnu cijenu – cijenu zbog koje su radnice neko vrijeme zarađivale i plaću ispod minimalca. Istovremeno je Orljavi ekskluzivnim ugovorom uvjetovao da ne smije poslovati s drugim kompanijama.
Budući da se radi o neodgovornosti i lošim praksama strane kompanije, u borbu se uključila i Clean Clothes kampanja, međunarodna organizacija koja se bori za prava radnika u tekstilnoj industriji organiziranjem online kampanja, terenskom podrškom i akcijama solidarnosti.
Prva zajednička akcija solidarnosti organizirana je u rujnu 2021, kad su u Gradskom kazalištu Požega predstavnice CCC-a govorile zašto je važno vršiti pritisak na modne brendove. Naime, oni su ti koji diktiraju cijene po kojima svojim dobavljačima plaćaju narudžbe, oni sele proizvodnju u jeftiniju zemlju kad im negdje postane preskupo, oni ostvaruju profit preko leđa radnika u proizvodnim zemljama diljem svijeta. U akciju su se putem Zooma uključili i aktivisti iz drugih zemalja pa su okupljene radnice na platnu projektora mogle čitati poruke podrške iz evropskih i azijskih zemalja. Sve su pratili i predstavnici Olympa, također pozvani da se uključe u raspravu, no nisu se javili, vjerojatno zato što nisu imali što za reći.
U prosincu 2021. mogli smo pratiti izvještaje s novih akcija solidarnosti – ovaj put organiziranih ispred Olympovih dućana u nekoliko gradova u Njemačkoj na isti dan kad su radnice prosvjedovale u Požegi. One su tad upućivale poruke hrvatskoj Vladi, a članovi CCC-a informirali su javnost o Olympu. „Kako Olymp zahvaljuje za 50 godina suradnje? S otpuštanjima! Otpremnine za radnice Orljave odmah!“, „50 godina minimalca, a sad 'doviđenja'? Sram te bilo, Olympe!“ i „Luksuzne košulje i mizerne plaće? Neće moći!“ neke su od poruka koje su se mogle čuti. Te su akcije označile početak međunarodne kampanje u kojoj je sudjelovao velik broj CCC-ovih članova.
Vršiti pritisak preko društvenih mreža jedna je od snažnijih strana CCC-a, stoga je organizirano nekoliko kampanja uoči ključnih datuma s ciljem da pobude interes kod Olympovih kupaca i javnosti. Na primjer, jedna od kampanja bila je usmjerena prema glumcu Gerardu Butleru, dugogodišnjem ambasadoru Olympa u reklamama koje promiču socijalnu odgovornost. Od njega su tražili da iskoristi svoj utjecaj i zatraži od Olympa da prihvati odgovornost prema radnicama, kao što i reklamira.
Druga kampanja organizirana je uoči Božića 2021. kao odgovor na Olympovu kampanju „Želja moga srca“ u kojoj su njihovi menadžeri izražavali želje kojoj udruzi žele pomoći, a Olymp je glumio humanitarce donirajući po 1.000 eura tim udrugama. I radnice Orljave poslale su svoju želju Olympu – da im isplati otpremnine koje im po zakonu duguje. Da ovakve kampanje smetaju Olympu i imaju uspjeha potvrdilo je to što su počeli brisati poruke solidarnosti ostavljene na njihovom računu.
U srpnju 2022. poslana je još jedna snažna poruka solidarnosti Olympu i hrvatskoj Vladi. Tad se 120 predstavnika organizacija CCC-a okupilo ispred Muzeja prekinutih veza u Zagrebu, kome su radnice predale šivaću mašinu iz tvornice i svoje kute kao simbol prekinute veze između Olympa i Orljave. Osim uključivanja aktera iz toliko različitih zemalja, ovom akcijom radnice su osigurale i podršku kulturne institucije, a Muzej je izlaganjem predmeta iz Orljave omogućio da informacije o neodgovornosti Olympa i Vlade dođu do njegovih brojnih posjetitelja.
Priča o borbi radnice Orljave došla je i do radnica drugih tvornica – tako su im podršku poslale radnice tvornice Valy iz Valjeva u Srbiji i tekstilke iz Bangalorea iz Indije. Pripomogla je tu sigurno i politička podrška zastupnica opozicije – Katarine Peović iz Radničke fronte i Martine Vlašić Iljkić iz SDP-a.
Radnice nisu zaboravile pritisnuti niti lokalnu vlast – zato su od gradonačelnika Požege i županice Požeško-slavonske županije tražili da im osiguraju minimalno jednokratnu pomoć i podršku kod zapošljavanja. I oni su odgovorni, kao predstavnici vlasti koji mogu i trebaju utjecati na politiku u gradu. Jednokratne pomoći izborile su za Uskrs 2022, a podrška kod zapošljavanja je izostala, između ostalog i zato što u gradu nema baš puno mogućnosti za pronalaženje posla.
Borba radnica Orljave uključivala je puno taktiziranja, solidarnosti i aktivnosti i na međunarodnom i na nacionalnom nivou, i naposljetku je donijela rezultat. Ona može i treba biti primjer drugim radnicama i radnicima.
Drugi krivac za propast Orljave nije se još izvukao – Novi sindikat i radnice najavljuju da borbu nastavljaju u Njemačkoj te da će od Olympa kroz žalbu Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) tražiti naknadu štete za 18 mjeseci bez primanja i podršku za ponovno zapošljavanje bivših radnica Orljave ako Olymp bude nastavio poslovati u Hrvatskoj.
Iako pozitivna za radnice, priča o Orljavi ima nesretan kraj kad u kontekst uzmemo uništavanje tekstilne industrije u Hrvatskoj. Zatvorena je još jedna tvornica koja je prije desetak godina zapošljavala 600 ljudi. S vremenom se broj zaposlenih smanjivao, pa je na početku pandemije koronavirusa tvornica brojala tristotinjak radnica, a potom je ostala bez njih stotinjak jer im nisu produženi ugovori na određeno. Godinu i pol kasnije i preostale 172 radnice dobile su otkaze.
Za Požegu i Požeško-slavonsku županiju to je veliki broj i kraj koji se mogao spriječiti da su aktualne Vlade ulagale u industriju i poticale domaću proizvodnju umjesto doradnih poslova, zbog kojih tvornice ovise o stranim naručiteljima. Imali smo tradiciju i iskustvo u toj grani privrede, a upravo su Orljavine košulje bile poznate po svojoj kvaliteti. I radnice često znaju reći da su viđale razne ministre kako nose njihove košulje, a tvornicom se nisu zamarali.
Međutim, politika HDZ-ove Vlade i svih prijašnjih Vlada je deindustrijalizacija zemlje i svođenje gospodarstva na uslužne djelatnosti i turizam. Dok se to ne promijeni, nastavit će se iseljavanje i mladih i starih, a Hrvatska će ostati siromašna zemlja ovisna o uvozu.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Fotografije i tekst:
FOTO GALERIJA
Preporučite članak: