Pogled na centar Bejruta, "bankarskog raja Bliskog istoka" noću, foto - Ivana Perić
„Vidim, preko ovo malo interneta što hvatam, da su eksplozije u Bejrutu u vijestima diljem svijeta. Zavjesa dima, velika eksplozija. Ali ovo je zapravo samo nastavak niza. Ljudi u Libanonu već skoro godinu dana prosvjeduju. Ljudi u Libanonu ne znaju što će jesti. Izbjeglice ne znaju gdje će spavati. Migrantske radnice bacaju se s balkona vila u kojima su zatočene. Libanon nikad nije bio u ovakvoj krizi, život u Bejrutu danas je gori nego za vrijeme građanskog rata. Ovo nije naše izvanredno stanje, ovo je slika svakodnevice”, slušam kako priča Yazan, mladi radnik iz Bejruta. Šalje mi glasovne poruke na WhatsAppu – uobičajen način komunikacije u Libanonu, iako otežan zbog stalnih prekida internetske veze, kao i nestanka struje.
Snažne eksplozije zatresle su jučer čitav Bejrut, a po dosadašnjim procjenama najmanje 50 osoba je poginulo, a gotovo 3.000 ljudi je ozlijeđeno. Guverner Bejruta Marwan Abboud u obilasku bejrutske luke u kojoj se dogodila eksplozija zaplakao je među ruševinama i dimom, i izrazio zabrinutost za vatrogasce koji su nestali u gašenju požara nakon eksplozije.
„Abboud je rekao da je ovo katastrofa, najveća katastrofa Bejruta. Ali ponavljam, ovo je samo još jedna katastrofa i ova će, kao i prethodne, pokazati koliko su nesposobni ljudi koji vode ovaj grad i ovu zemlju, ali i susjedne zemlje. Lani, kad smo imali ekstremno sušno razdoblje, a u blizini Bejruta je divljalo više od stotinu požara, nisu nas spašavali ni političari, ni njihovi kanaderi – tri kanadera koja zemlja ima bila su prizemljena jer se pokazalo da nisu uopće održavana. Požare su trčali gasiti volonteri, među njima Palestinci iz kampova, Palestinci koji su ovdje došli prije više od pola stoljeća, a još nisu punopravni građani i zapravo žive u getu”, priča Yazan.
Još uvijek se ne zna točan uzrok jučerašnjih eksplozija – moguće je da se radi o slučajnosti, ali postoje i oni koji ukazuju kako je znakovito da se jedna od eksplozija dogodila u blizini kuće bivšeg premijera Saada al-Haririja. Upravo bi krajem ovog tjedna UN-ov tribunal trebao donijeti presudu četvorici optuženih za ubojstvo njegova oca, također bivšeg premijera Rafika Haririja (Rafik Hariri ubijen je 2005. godine). Stariji Hariri poznat je, između ostalog, kao čovjek koji se obogatio na građevinskom biznisu i uništio većinu javnih površina u Bejrutu te postao i ostao glavna asocijacija na libanonsku korupciju i sljubljivanje politike i kriminala.
"Stop Solidere" na zgradi u Haririjevom vlasništvu u bejrutskoj luci, foto - Ivana Perić
Podjela između bogatih i siromašnih puno je veća
„Kad god stranci pričaju o Libanonu, uvijek pričaju o sektama i etničkim i religijskim podjelama. Da, sektaškog nasilja ima, da, etničkih podjela ima. Ali puno je veća podjela između bogatih i siromašnih. Ali više nego sektaši naoružani do zuba, Libanon su uništili bankari u finim odjelima. A ako ne više, a onda makar ranije.
Libanon su uništili 'sjajni' strani investitori zbog kojih je i danas teško naći posao koji nije u sivoj zoni. Libanon je uništila industrija 'mirovnjaka' koji računaju na ratove. To jasno govore i ljudi koji su prošle jeseni po čitavoj zemlji počeli prosvjedovati. Nije slučajno da su prosvjednici među prvim zgradama okupirali baš prostore Haririjeve tvrtke Solidere, nije slučajno da su prosvjednici najviše palili banke. Nemiri će se sigurno nastaviti i nakon ove zadnje katastrofe. A moje nade? Jedino na što sam u životu dosad mogao računati je kaos, a nadam se napokon kaosu iz kojeg će na kraju izići nešto dobro”, zaključuje Yazan.
Tekst napisala:
Preporučite članak: