Large prosvjed radnica orljave

Radnice jedne od posljednjih tvornica tekstila u državnom vlasništvu - požeške Orljave, nisu dobile plaću već 3 mjeseca. Vlada već mjesecima ignorira njihove upite oko situacije u firmi, pa su odgovore odlučile potražiti prosvjedujući na Markovom trgu u srijedu 30.6. S njima je bila i naša Ivana Jandrić.


U srijedu, 30. lipnja 2021. godine, oko 150 radnica Tekstilne konfekcije "Orljava" d.o.o. Požega stiglo je na Markov trg prosvjedovati protiv krajnje nebrige za ovu tvornicu, koja se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske. Prema riječima sindikalnog predstavnika Tomislava Kiša, Orljava je jedna od posljednjih tvornica tekstila u državnom vlasništvu, a kako kaže, trenutna situacija u kojoj se nalazi odraz je „sustavne nebrige o tekstilu kao proizvodnoj grani u Hrvatskoj, koja je nažalost izuzetno radno intenzivna i samim time je proizvodnja izuzetno otežana. Ove žene rade već tri mjeseca bez plaće, mi smo gledali kako se to može spasiti međutim Vlada garantira samo za isplatu zadnje tri plaće u stečajnom postupku pa je sada zadnji čas da se nešto pokrene.“

Izostanak plaće još od travnja, radnice je bacio u očaj, ali kako dolaskom pred zgradu Vlade poručuju, imaju još dovoljno snage da se izbore za svoja prava. Potpuno su svjesne koliko je situacija loša i osjećaju se iznevjereno, kao da za njih nitko ne mari. Sindikalno organizirane, zadnjih su mjeseci slale dopise vlasniku, ali sve do najave ovog prosvjeda nitko iz države nije reagirao niti poduzeo išta. Poručuju da žele nastaviti raditi, ali ne i proživljavati ovakvu agoniju neizvjesnosti. Kažu da ih nitko ne informira kako zadržati proizvodnju i smatraju da ih se percipira kao zadnju kariku u lancu s kojom se sustav izruguje. Kako napominju radnice, iz Vlade su prije prosvjeda poručili da se Orljavi već dovoljno pomagalo.

No, mnoge među njima u tvornici su zaposlene već 30 i više godina i kažu da su oduvijek radile za minimalac, bez ikakvih božićnica ili uskrsnica, a nije im bila osigurana niti naknada za topli obrok. Kada je posao zahtijevao radile su i prekovremene i noćne smjene. Situacija se za radnice unutar Orljave postepeno pogoršavala - poslovanje je bilo sve neizvjesnije, dugovi Orljave su se s godinama nakupljali, i dok ranije je bilo zaposleno preko 300-injak radnica, koje su proizvodile uglavnom košulje za njemačko i domaće tržište, danas pogon broji tek njih 187. Smatraju kako trenutna situacija nije posljedica pandemije Covida, već da za njihova radna mjesta strategije nema već jako dugo. Poručile su kako im treba uprava koja je sposobna ugovoriti poslove tako da nastavak proizvodnje bude omogućen.

Neće nam bašča platit' režije

Radnice Orljave su mahom žene u 50-im godinama koje još nemaju uvjete za mirovinu, a neke su i onkološki bolesnici. Za sve njih u ovom je trenutku potrebno bilo kakvo rješenje kako bi mogle nastaviti dostojanstveno živjeti. Iako dijelu njih plaća iz Orljave nije jedini prihod u kućanstvu, ne žele ovisiti o niskim mirovinama svojih partnera ili primanjima svoje djece. Ono što bi najviše željele jest ostati raditi i primati redovitu plaću. Dio žena ima uvjete za kakvu takvu mirovinu, ali i one bi voljele nastaviti raditi. U Orljavi je svatko slučaj za sebe i svi su teškoj situaciji.

Foto: Ivana Jandrić

 

A kada sam se našla među skupinom radnica koje su kao i ja hvatale hlad preko puta Markove crkve, na tragu rasprostranjene predrasude, pitala sam ih ne mogu li se stanovnici Slavonije osloniti na poljoprivredu kao pomoć u preživljavanju? Oštro su reagirale i rekle „neće nam bašča platit' režije!“. Pritom su se osvrnule i na stanje poljoprivrede u Slavoniji i trenutne mogućnosti opstanka u tom dijelu zemlje: „Ne možemo više ni u nadnicu ići jer je Slavonija sva sravnita, nema nikakve poljoprivrede. Čime se god narod htio bavit', oni nisu pomogli; ima puno korova, nema toga otrova koji to može očistiti. Brat mi se bavi poljoprivredom, ali dade novaca i novaca. Cijena otkupa žitarica je očajna! Sustavno nas obijaju. Možda će naša praunučad vidjeti šta su planirali sa Slavonijom… I onda kažu djeca odlaze - pa neka idu, šta će drugo! Mi radimo tri mjeseca za 10 000 kn, 8 sati krvavog rada, a netko to zaradi u pol' mjeseca! I onda još kažu da smo neradnici. Odeš u banku da ti stagniraju kredit, oni ti odma' kamatu lupe. Trenutno sam u minusu 3000kn i zovu me svaki drugi dan – 'oću ja posudit' novce da bi namirila banku?“

Orljava ide u stečaj

Radnice su s prosvjedom započele u 10 sati, a prije tiskovne konferencije zakazane za podne, dio njihova sindikalnog predstavništva prisustvovao je sastanku s predstavnicima vlasti. Iako na probleme upozoravaju od travnja i zovu Vladu na sastanak, nitko im nije odgovarao sve dok radnice nisu najavile prosvjed pred zgradom Vlade. Kako je jedan od sindikalnih povjerenika nakon sastanka rekao: „Mi smo vlasniku državi pisali 4 puta i čak nismo dobili generički odgovor 'hvala, mi smo primili vašu poruku, javit ćemo se'. Ovo je u pogledu tretmana radnika i sindikata najgora vlast od '90ih. Tek kada je najavljen prosvjed u Zagrebu, pojavio se ministar u Požegi, to je skandalozno. Ovo nema nikakve veze sa socijalnim dijalogom!“

I ranije se pretpostavljalo se da će Orljava u stečaj, a o tome su radnice bile obaviještene tek preko trgovačkog suda, s objavom ročišta na kojem bi se trebao pokrenuti stečajni postupak. Danas na sastanku to je i potvrđeno. Kako je delegacija prenijela radnicama: „Glavna tema sastanka je bila kako s države sprati krivnju uz tvrdnju da je uloženo puno novaca, ali njihova je krivica što se nisu potrudili upoznati s tim kako se taj novac troši. Nitko od njih nije pitao kako je došlo do duga od 30 milijuna, ni dan danas nitko od vlasnika nije pitao koja je odgovornost Luke Balenovića, predsjednika uprave Orljave, koja je odgovornost nadzornog odbora, predsjednika nadzornog odbora koji je bio predstavnik vlasnika u nadzornom odboru. Ne radi se o tome da je država slab vlasnik, nego su krivi oni koji tu državu vode i trebali bi brinuti o našoj imovini.“

Kako dalje saznajemo od radničke delegacije, đakovačka tvrtka HEMCO za koju se prethodno najavljivalo da će preuzeti vlasništvo, za Orljavu više nije zainteresirana jer njemački Olymp više ne želi proizvoditi. Sindikati su u travnju, čim su saznali da je Olymp otkazao daljnje narudžbe, obavijestili državu o nastalom problemu. Kontaktirali su i Olymp, koji im je rekao da su oni voljni nastaviti proizvodnju u Hrvatskoj, ali da im se treba javiti netko od vlasnika tvrtke kako bi znali što se planira s Orljavom. Kako se država nije potrudila stupiti u kontakt s Olympom, nakon prosvjeda je definitivno utvrđeno da ovog petka Orljava ulazi u stečaj.

Kako je nastao dug?

Radnice se usred svega ovoga pitaju otkud dug od 31 milijuna kuna, kada mjesečno na plaću ode 850 000 kn? Kako kažu „Švabo uvijek uredno plaća i sad toliki novci fale!“. Ministar Horvat okupljenima je odgovorio da je to pitanje prikladnije za upravu Orljave. No, radnice su mu poručile da je vlast to sve trebala istražiti i promijeniti upravu ako se radilo o protuzakonitim radnjama, jer one same taj dug nisu napravile.

Kada smo radnice upitale kako vide nastavak proizvodnje Orljave, sasvim logično su poručile - „pošto smo turistička zemlja zašto mi ne bismo u turizmu proizvodili koliko toga treba, npr. posteljina, ili proizvodile uniforme?“. Saborska zastupnica Radničke fronte, Katarina Peović, u nekoliko je navrata izašla sa sjednice Sabora i priključila se radnicama, a kada se među radnicama ukazao ministar Darko Horvat, priupitala ga je zašto država nije taj investitor koji će spasiti tvornicu, zašto npr. Orljava ne šiva košulje za policiju? Same radnice su pritom potvrdile da su nekada šivale košulje za javne službenike, da ih šivaju i sada, ali pod tuđim imenom i ne u tolikom obimu - samo kada neki drugi izvođač ne stigne samostalno odraditi posao s državom.

Foto: Ivana Jandrić


Sindikalna delegacija radnicama je također poručila da HEMCO, iako nije zainteresiran za preuzimanje Orljave, jest zainteresiran za rad radnica jer misli da je riječ o kvalitetnoj radnoj snazi. Kako kažu, najvjerojatnije se neće niti pokušavati spasili Orljavu u stečaju pa je najizglednije da radnice gube posao u roku od mjesec dana, koliko traje otkazni rok. Radnicama je obećano da ostaje samo vidjeti kako i gdje će barem neke od njih HEMCO angažirati nakon stečaja Orljave u petak.

Prebacivanje iz šupljeg u prazno

Kako su sindikalisti prenijeli: „Vlasnik, država nas neće ni pogledati, sat vremena smo prebacivali iz šupljeg u prazno, jedino smo što smo uspjeli saznati jest da idemo u stečaj. Nažalost, prebacuju krivicu na sve, ali ne priznaju da nisu odradili svoj posao, a to da kao pravi vlasnik u pravo vrijeme reagiraju, da naprave bolje poduzeće za koje će se netko boriti ako se odluči ići u prodaju, a ne da sad hodamo okolo i nudimo na koljenima.“

Već ranije je Orljava bila u problemima pa je tako 2017. godine izvršena predstečajna nagodba pri kojoj je država otpisala tada zatečeni dug tvornice, a otprilike godinu dana kasnije Vlada je odobrila Ministarstvu državne imovine otkup nekretnina od Orljave u iznosu od 13,34 milijuna kuna. Tim postupkom Orljava je prostor za novi proizvodni pogon bila prisiljena potražiti kod požeške tvornice termo elektrotermičkih aparata Eta koja je tada bila u likvidaciji.

Čitav postupak se pravdao činjenicom da je originalan prostor Orljave bio dio kaznionice, što je otežavalo funkcioniranje i Orljave i kaznionice – prostor pogona je navodno trebalo promijeniti zbog prekompliciranih sigurnosnih mjera. Ironično, ova je kupoprodaja u tom vremenu bila percipirana kao obostrano korisno rješenje. Kaznionica je trebala dobiti dodatan prostor za smještaj zatvorenika, a Orljavi je trebao biti omogućen novac kojim će ući u kupnju proizvodnih pogona na novoj lokaciji. No, ustvari je još tada bila riječ o prebacivanju iz šupljeg u prazno. Orljava, pokušavajući doskočiti problemima u kojima se našla, prodala je značajan dio svoje imovine i tim novcem kupila dio onoga što je preostalo od tada već likvidirane firme Eta, još jedne žrtve sustavne nebrige za radna mjesta u Slavoniji. Stoga po završetku ovog prosvjeda ocjena Sandre Benčić iz stranke Možemo! izgleda opravdanom - čini da je sve to ovo bila uvertira u stečaj tvrtke kako bi se do kraja podijelila njena imovina.


Autorica fotografija i teksta:

Ivana Jandrić


    Preporučite članak: