Radnički pokret u pomorstvu posebno je aktivan u posljednje vrijeme. Pregled akcija donosi naš Mateo Ivčević.
Pandemija, pa nakon nje rat u Ukrajini, restrukturirali su svjetske opskrbne lance gotovo do neprepoznatljivosti. Zastoji u lukama i nedostatak kvalificirane radne snage zadavali su ozbiljne glavobolje pomorskim državama. I dok se u mainstream medijima na te procese gledalo s panikom, u realnosti je situacija bila daleko od apokaliptične, pogotovo ako pogledamo profite brodarskih i logističkih korporacija. Samo je danski MAERSK u 2021. bilježio rekordne profite u visini od 18,7 milijardi dolara. S druge strane, plaće transportnih radnika nisu se povećale desetljećima. Sindikati transportnih radnika taj jaz iskoristili su kao povod za pokretanje industrijskih akcija.
U San Franciscu u tijeku su kolektivni pregovori između Sindikata obalnih radnika i skladištara (ILWU) koji predstavlja oko 22.000 lučkih radnika i skladištara diljem Zapadne obale SAD-a i Pacifičkog pomorskog udruženja, krovne organizacije lučkih operatera i brodara. Glavni zahtjevi zasad se tiču pitanja povišice i zapošljavanja nezaposlenih članova sindikata kako bi se ostali radnici rasteretili prekovremenog rada u luci, a opcija generalnog štrajka koji bi paralizirao luke kroz koje se odvija 40 posto američkog izvoza još uvijek nije isključena.
No, jedan dio lučkih radnika nije imao strpljenja s iščekivanjem završetka kolektivnih pregovora, već su odmah organizirali industrijske akcije. Naime, u kalifornijskoj luci Oakland prosvjedu vozača kamiona, koji za sebe traže izuzeće od kalifornijskog zakona koji regulira da se radnici u takozvanoj gig-ekonomiji prestanu kvalificirati kao samozaposleni, pridružilo se i oko 1.000 članova ILWU-a. Međutim, iako ILWU službeno podržava primjenu zakona i preporučio je svojim članovima da nastave sa svojim uobičajenim poslovima u luci, blokada oaklandske luke s jedne strane i jest važna imajući u vidu njene odjeke na ostale sektore. I tako je u željezničkom sektoru Sindikat željezničkih strojara i vlakovođa tu preopterećenost opskrbnih lanaca iskoristio kako bi natjerao predsjednika Bidena da potpiše izvršni nalog u kojem se po hitnom postupku osniva povjerenstvo sastavljeno od predstavnika sindikata, države i udruženja željezničkih kompanija kako bi se ubrzao postupak kolektivnih pregovora i osujetio potencijalni zastoj u teretnom željezničkom prometu.
A da radnički pokret ne drži samo obrambeni gard pokazali su novozelandski lučki radnici koji su izborili iznimno važnu pobjedu prisilivši upravu luke Auckland da odustane od projekta automatizacije dok se ne riješe ozbiljni propusti vezani uz zaštitu na radu i sigurnost koji su rezultirali smrtnim slučajevima; ta pobjeda je došla unatoč oglušivanju laburističke premijerke Jacinde Ardern na radničke zahtjeve.
U međuvremenu ni europski transportni radnici nisu mirovali. Njemački lučki radnici u Hamburgu, Emdenu, Bremenu, Bremerhavenu i Wilhelmshavenu uz posredstvo sindikata ver.di stupili su prvo u jednodnevni štrajk upozorenja, a sredinom srpnja i dvodnevni štrajk. Potonji je okarakterizirala brutalna policijska represija te pokretanje sudskih postupaka od strane hamburške logističke kompanije HHL i bremenske Eurogate koji su ishodili privremenu mjeru zabrane štrajka. Naprotiv, u susjednoj Nizozemskoj sindikati su tužili kompanije Marlow Cyprus, Marlow Netherlands i Expert Shipping jer su odbile ispoštovati klauzulu o pomorcima Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) te izvojevali sudsku presudu u korist pomoraca koja je obvezala menadžere, brodovlasnike i krcatelje da za poslove privezivanja kontejnera moraju unajmiti isključivo kvalificirane lučke radnike.
Najagilniji i najduži štrajk u ovom intervalu zasigurno je štrajk južnokorejskih vozača kamiona koji su na 8 dana uspjeli zaustaviti gotovo čitavu industrijsku proizvodnju. Zakrčenost luka u tolikoj je mjeri poljuljala južnokorejsku ekonomiju da je vlada bila prisiljena podignuti vojsku kako bi otpremila kontejnere do svojih odredišta. Na Globalnom Jugu, pak, argentinski pomorci su u Buenos Airesu i širem okrugu organizirali jednodnevni štrajk zbog vladinog kašnjenja u raspisivanju javnih natječaja za pomorski sektor.
I za kraj, još jedne tragične vijesti napuštanja posade dolaze iz Šri Lanke gdje pomorci na teretnom brodu Sai Arambh 32 mjeseca žive bez hrane, pitke vode i osnovnih higijenskih uvjeta, a preživljavaju od humanitarne pomoći dobrotvornih pomorskih udruga. Ove godine zabilježeno je nevjerojatnih 49 slučajeva napuštanja brodova, odnosno 787 članova posade od kojih prednjače indijski i ukrajinski pomorci, a što je na dobrom putu da premaši prošlogodišnji rekord od 95 takvih slučajeva.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: ChrisPsi, Radnička prava
Vijest napisao:
Preporučite članak: