Prošli je tjedan mnoge stanovnike Kustošije neugodno iznenadila objava kvartovske grupe Črnomerec je Naš, u kojoj je stajalo sljedeće: “Gradska uprava privatizirala prostor Čitaonice Vladimir Nazor u Kustošiji!? Čitaonica je deložirana! Prostor Čitaonice Vladimir Nazor u Vatrogasnoj ulici u Kustošiji koji kontinuirano djeluje već 43 godine Grad Zagreb je prebacio na pravni subjekt Streljački klub ‘Kustošija’. (...) Još istražujemo sve detalje ove priče i nije nam jasno kojom su pravnom doskočicom društveni prostor koji je desetljećima pripadao građanima uspjeli prebaciti u vlasništvo sportskog društva”.

I sama sam bila zapanjena ovim saznanjem, pa sam se istog dana prošetala do čitaonice, koja od 1977. godine opstaje u maloj zgradi uz potok Kustošak. Kad sam došla do čitaonice, vidjela sam da je prostor ispražnjen i zaključan. Nigdje nije stajala nikakva obavijest o njenom zatvaranju ili informacija koja bi mogla biti od koristi, objasniti prolaznicima i posjetiteljima što se događa.

Iz Radničkih prava smo odmah kontaktirali Knjižnice grada Zagreba, a odgovore nam je dala viša knjižničarka i stručna suradnica KGZ-a Janja Maras. Maras nam je objasnila kako je Čitaonica Kustošija djelovala u zgradi koja je u privatnom vlasništvu Streljačkog kluba Kustošija.

“Čitaonica nije deložirana, već je 1. siječnja 2021. prestala s radom na toj lokaciji zbog sporazumnog raskida ugovora o zakupu prostora između Knjižnica grada Zagreba i Streljačkog kluba ‘Kustošija’. Naime, zbog oštećenja prostora i problema s grijanjem prostor više nije bio prikladan za knjižničnu djelatnost i potrebe čitaonice i njezinih korisnika”, objašnjavaju čitavu stvar u iz KGZ-a. Maras poručuje kako će sve dosadašnje usluge Čitaonice Kustošija, korisnici nadalje moći ostvarivati u Knjižnici Kustošija (Ilica 312-a) te Čitaonici Galeriji VN (Ilica 163-a).

Čitaonica Vladimir Nazor na Kustošiji, FOTO: Ivana Perić


“Kulturni život Kustošije? O pokojniku sve najljepše!”


Spomenuta Knjižnica Kustošija na adresi Ilica 312-a radi od 1948. godine. Upravo zato što kapaciteti knjižnice nisu bili dovoljni za sve kulturne aktivnosti, 1977. godine je s radom počela čitaonica, na lokaciji blizu knjižnice. Čitaonica Galerija VN, na koju se sada planira preusmjeriti dio aktivnosti, nalazi se nekoliko kilometara niže niz Ilicu, i bliže je glavnom gradskom trgu, nego Kustošiji. Ostaje otvoreno pitanje zašto se nije prioritizirao pronalazak novog, alternativnog prostora za čitaonicu na Kustošiji. Iako iz KGZ-a ističu da će se i knjižnica na Kustošiji sada adaptirati kako bi nastavila nuditi sve kulturne i obrazovne aktivnosti koja je nudila čitaonica, evidentno je da zatvaranjem čitaonice kvart ostaje bez izuzetno važnog kulturnog prostora, a tu će prazninu Kustošija itekako osjetititi.

Nasuprot čitaonice, s druge strane potoka Kustošaka, još uvijek je ograđena ledina na kojoj je nekada stajalo kustošijansko kino, Filmski centar Zapad. Kino je zatvoreno prije četrnaest godina, a zgrada kina srušena prije dvanaest. Od tog se rušenja još uvijek vide ožiljci na susjednoj zgradi, koji kao da svjedoče kako je naglo i nasilno rušeno. Kino je srušeno i zemljište prodano jer se najavljivala gradnja velike stambene zgrade. U posljednjih dvanaest godina nije se izgradilo apsolutno ništa, a ledina je, izgleda, isplativija od kina.

Zgrada na koju je bilo “spojeno” kino Kustošija, FOTO: Ivana Perić


“Kulturni život Kustošije!? O pokojniku sve najljepše! Bilo je lijepo i dobro rasti u ovom kvartu u kojem je bilo svega: od obrtništva, uslužnih djelatnosti do bogatog kulturnog života. S pravom i s tugom koristim prošlo vrijeme jer svega toga više nema. Kao dijete Kustošije, učenica Osnovne škole Kustošija u koju sam se nakon završenog studija vratila predavati hrvatski jezik i književnost, a posljednjih šest godina i ravnateljice iste škole, usuđujem se reći kako zabijamo i posljednji čavao lijesa samima sebi jer, da se ne zavaravamo, uskoro će nestati i još ponešto što volimo”, komentira nam Gordana Kajić, ravnateljica OŠ Kustošija.

Kaže kako su na kvartu bili neugodno iznenađeni i nesretni kad su im bez objašnjenja, nadomjestka ili nekog višeg cilja, srušili kino. “Filmski centar Zapad, Kino Kustošija nije bilo samo ‘mjesto prostih filmova’, nego upoznavanje filmske umjetnosti mnogim naraštajima Kustošije. Mjesto održavanja školskih priredaba, kvizova, natjecanja u poznavanju različitih vještina, dramskih izvedaba, nekima najvažnije pozornice u životu, književnih večeri u čast hrvatskom Andersenu Ivani Brlić-Mažuranić čije je ima tada i naša osnovna škola nosila. Na tom mjestu ograđena i sigurna raste visoka trava”, kaže nam Kajić.

Kina se prisjeća i dobro ga pamti i mlada povjesničarka umjetnosti Maja Bituh, koja je odrasla na Kustošiji. “Osnovnoškolske dane jako dobro pamtim po odlascima u kino Zapad na projekcije animiranih filmova, tamo sam prvi puta u životu išla u kino. Pamtim i godišnje školske priredbe koje smo tamo organizirali”, priča nam Bituh.

Filmski Centar Zapad nekad, FOTO: Zg-magazin.com.hr


Bituh nam kaže kako čitaonicu nisu previše koristili sve do viših razreda, kada su tamo odlazili na izložbe ili predstavljanja knjiga.

“Da ne bi bilo zabune, i streljanu smo posjećivali u okviru satova TZK-a, što je zasigurno većini bilo atraktivnije. Sve u svemu, imali smo stvarno bogat sadržaj. Ovo što se sada događa s čitaonicom, stanovnicima Kustošije oduzima i posljednji kulturni punkt u kvartu. Ono što je najbitnije, mladima oduzima jedino mjesto gdje bi mogli ostvariti prve kontakte s kulturnim životom kvarta, a time i grada. Senzibilitet prema kulturnom sadržaju u Kustošiji nikada nije bio prevelik, barem iz moje perspektive, ali vidim koliko su trenutno svi bijesni jer im se pred nosom krade taj jedini javni prostor koji je donosio nekakav programatski sadržaj. Iskreno, ima dosta otkad sam odselila iz Kustošije, ali prođem tamo često. Nažalost, kvart djeluje kao najslabija karika Zagreba, a vapaj stanovnika koji očajavaju u sada polumrtvom kvartu ne dopire do gradskih službi. Mladih u kvartu je sve manje, stariji imaju sve manje energije za borbu”, zaključuje Bituh.

Tadijanović: Ja bih vam opet doš’o!

Jedino što je u Kustošiji posljednjih godina obnovljeno mali je most, tj. pješački nathodnik koji preko željeznice spaja Donju Kustošiju i Ilicu. Taj je nathodnik (posljednji takve vrste u Zagrebu), 1970. godine dala izgraditi Tvornica olovaka Zagreb (TOZ), za potrebe svojih radnika i radnica, a brzo je postao prometno bitan za sve stanovnike kvarta. Sve drugo u Kustošiji ili se urušilo ili se urušava - potok Kustošak je zapušten i često prljav, stari most nad Kustošijanskom ulicom je derutan (iako za njega godinama postoji sjajna ideja inicijative 1POSTOZAGRAD da se napravi zagrebački High Line), park šuma Grmoščica na pojedinim mjestima služi kao odlagalište otpada i sl.

Prostor čitaonice, osim za čitanje dnevnog tiska i periodike, bio je namijenjen za učenje, pisanje domaćih i seminarskih radova, ali i održavanje izložbi, radionica te druženja općenito. U čitaonici su se održavali i brojni programi za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju. Upravo zbog nedostatka dodatnih kulturnih sadržaja kao što su kino ili galerija, uz knjižnicu je postala najvažnije mjesto društvenog života kvarta.

“Čitaonica uz školu i knjižnicu čini okosnicu cjeloživotnog odgoja i obrazovanja naše djece, simbioza je svijeta odraslih koji mogu i žele dati djeci najbolje i djece koja kao spužve naših primjera nastavljaju brinuti o svom duhu i umu. Lijepe smo ih ostavštine po tko zna koji put lišili! Jer ne znam gdje će se susresti s brojnim umjetnicima, književnicima koji donose ljepotu riječi? Ne znam koliko bih nabrajala da ih sve spomenem, ali moram se prisjetiti, tad već u poodmakloj dobi, našeg Dragutina Tadijanovića koji nam je na odlasku rekao: ‘Ja bih vam opet doš’o!’”, priča ravnateljica Kajić.

Dodaje i kako su u čitaonici učili o ekološkim praksama, o biljkama i životinjama eko sustava Kustošije, pohodili izložbe fotografija, slika, ilustracija, karikatura.

“Tu su naša djeca, budući umjetnici, izlagali, pjevali pa i zasvirali. Učili smo o stripovima i naučili ih stvarati, educirali učitelje komunikološkim vještinama, borili se protiv nasilja, imali tribine, bubnjali s afričkim bubnjarima u samom srcu Kustošije. Nema više. Sad se možemo kladiti što li će ovdje niknuti!? Kladiti se možemo gotovo na svakom uglu jer kladionica u Kustošiji jedino još i ima. U Kustošiji, ponosnom, starom i dragom kvartu s više od 11 tisuća stanovnika”, zaključuje nam svoj osvrt Kajić.

U godini pandemije i potresa, spašavao nas je i rad knjižnica

Koliko su knjižnice i čitaonice bitne jasno je pokazala lanjska godina, kada je svako javno dobro bilo zrno spasa koje je društvo koliko-toliko održalo na okupu. Iako je velik dio zagrebačkih knjižnica bio oštećen u potresima, knjižnice su se izuzetno brzo adaptirale i nastavile s radom. Kako nam komentiraju iz KGZ-a, “u samoj srži knjižnične djelatnosti komunikacija je s korisnikom i fizički susret”. Unatoč pandemiji i dodatnim ograničenjima u ophođenju u radu, knjižničarke i knjižničari snašli su se i svojim radom osigurali da nam knjižnice i dalje budu utočišta. 

Jedno takvo utočište Kustošija sada gubi. Jedino takvo utočište ostat će Knjižnica Kustošija - kultura u kvartu svedena na jedan prst jedne ruke. U nekom trenutku će sa zgrade u Vatrogasnoj ulici biti skinut natpis ‘Čitaonica Vladimir Nazor’, a kao i s kinom Zapad, ostat će ožiljci.


Autorica teksta i naslovne fotografije:

Ivana Perić


Preporučite članak: