“Brodari zasad ne postavljaju ultimatum da za ukrcaj pomorci moraju biti cijepljeni, ali se bojim da će to uskoro biti slučaj. Zato je rezervacija određenog broja cjepiva od presudne važnosti, jer bi u protivnom pomorci mogli izgubiti posao” objašnjava glavni tajnik Sinidikata pomoraca Hrvatske Neven Melvan situaciju u kojoj se nalaze hrvatski pomorci, njih oko 20.000. Za vrijeme pandemije mnogi su pomorci ostali zarobljeni na moru, u groznim uvjetima bez mogućnosti povratka u matične zemlje. Više o njihovoj borbi i trenutnom stanju donosi Mateo Ivčević.
19. ožujka navršit će se puna godina otkako je Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) i Međunarodna brodarska komora (ICS) uputila tijelima UN-u otvoreno pismo da se pomorci proglase esencijalnim radnicima. 1. prosinca 2020. godine Generalna skupština UN-a je, nakon dugih pregovora, konačno objavila rezoluciju koja obvezuje države članice da osiguraju redovitu smjenu posade i cijepljenje pomoraca. Do ovog trenutka 45 država članica, uključujući i Republiku Hrvatsku, prihvatilo je rezoluciju. No, za oko 300 tisuća pomoraca koji su de facto bili zatvorenici na brodovima, čekanje nije bilo nimalo “ugodno”.
Iako je Međunarodnom konvencijom o pravima pomoraca (MLC) regulirano da vrijeme provedeno na brodu ne smije biti duže od 12 mjeseci, u praksi je to oduvijek bilo samo mrtvo slovo na papiru. Pandemija je situaciju samo dodatno pogoršala, a brojni primjeri nehumanog tretmana pomoraca koji dospiju u urede većih svjetskih medijskih kuća samo su vrh sante leda. Grozomorne scene uvjeta bez pitke vode, hrane i higijenskih potrepština u kojima su neki pomorci radili i preko 14 mjeseci postali su gotovo pa pravilo u 2020. godini. Iako službene statistike za prethodnu godinu još čekamo, samo u 2019. inspektorat ITF-a objavio je ukupno 10.243 inspekcija od kojih je 1.178 dojava bilo od samih posada broda, među kojima je bilo i članova hrvatske nacionalnosti.
Prema posljednjim podacima Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA) broj hrvatskih časnika u 2018. godini koji imaju valjanu svjedodžbu o osposobljenosti, kolokvijalno znani kao „breveti“, iznosio je 14.291. Ako se u tu računicu ubroji još i bijelo osoblje, Hrvatska ima preko 20.000 pomoraca od kojih je jedna polovica ostala na kopnu, a druga polovica zaglavljena na brodu nestrpljivo iščekujući smjenu. Agonija pomoraca s broda „Zagreb“ dubrovačke Atlantske plovidbe, koji su neuspješno pokušavali ishoditi dopusnice dalekoistočnih lučkih kapetanija da se mogu iskrcati, tjednima su punili naslovnice medija. Sindikat pomoraca Hrvatske (SPH) bio je prenatrpan takvim zavrzlamama:
„U proljeće i ljeto 2020. godine smjene pomoraca su bile vrlo otežane zbog blokada koje su postavile države na svojim graničnim prijelazima, dramatičnog smanjenja broja letova te potpunog zatvaranja država na Dalekom Istoku odakle se i odvija većina smjena. Od jeseni se stanje donekle stabiliziralo ali je daleko od 'normalnog' - smjene jesu komplicirane i zahtjevne, ali moguće su i odvijaju se više-manje uspješno“ kaže glavni tajnik SPH Neven Melvan.
Foto: ITF
Koliko je u tom intervalu stanje bilo zabrinjavajuće pokazuje i Bloombergov izvještaj u kojem je od singapurske lučke kapetanije – najveće istočnoazijske luke po obujmu prometa - dobiven podatak da je od početka pandemije do rujna prošle godine obavljeno samo 32 iskrcaja i tek 12 ukrcaja. Uzimajući u obzir nesrazmjer u kojem je broj iskrcaja bio viši od ukrcaja, pojedini brodovi su ostajali bez minimalnog broja članova posade potrebnog za optimalan rad. MLC konvencija je po ovom pitanju jasna; Standard A 2.7 obvezuje države potpisnice da u svojim podzakonskim propisima utvrde minimalan broj članova posade na brodovima. S druge strane, ITF sindikati su preporučili pomorcima kojima je istekao ugovor o radu da naprosto potpišu izjavu da nisu sposobni za rad kako bi se prisililo vlade nacionalnih država da naprave nešto po pitanju adekvatne smjene posada. Međutim, treba nadodati i to da brojni pomorci zaista više nisu ni bili u psihičkom stanju da mogu uredno izvršavati svoju dužnost.
Druga važna prepreka koja tek čeka pomorce je – cijepljenje. Nautilus Federacija, krovna organizacija pomorskih sindikata, prošlog mjeseca je poslala dopis vladama 22 države u kojima djeluju sindikalne podružnice da pomorce hitno uvrste kao prioritetne na listi za cijepljenje, da nadležni zdravstveni organi reguliraju da bilo koje cjepivo zadovoljava uvjet za ukrcaj te da osiguraju obrazovne materijale kako bi se uspješno obračunalo s antivakserskim pokretom.
Hrvatski pomorci posebno su opterećeni takvim razvojem situacije: „Vlada RH nije napravila dovoljno niti kako bi procijepila zdravstveno i životno ugrožene skupine a kamoli pomorce. Prema posljednjim informacijama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo cijepljenje pomoraca bi moglo krenuti u svibnju. Brodari zasad ne postavljaju ultimatum da za ukrcaj pomorci moraju biti cijepljeni, ali se bojim da će to uskoro biti slučaj. Zato je rezervacija određenog broja cjepiva od presudne važnosti, jer bi u protivnom pomorci mogli izgubiti posao“, dodaje Melvan.
Da su pomorski sindikati ipak još dovoljno snažni da mogu uzvratiti brodarskim korporacijama, pokazao je slučaj u Ujedinjenom Kraljevstvu. Naime, britanska podružnica Nautilus Federacije uspješno je sklopila kolektivni ugovor u kojem se Zakon o minimalnoj plaći iz 1988. godine proširuje na sve pomorce i ostale radnike u sektoru koji rade unutar britanskih teritorijalnih voda, čime je svakako otežana praksa snižavanja cijene rada zapošljavanjem pomoraca trećih zemalja kojom su dosad raspolagale brodarske korporacije. Sve u svemu, klasna borba u pomorskom prometu u protekloj godini se jako zaoštrila, i vrlo je važno ne dopustiti da se ne ponište brojna teško izborena radnička prava utemeljena neposredno nakon Drugog svjetskog rata. A pozitivni pomak poput ovog britanskog svakako je ohrabrujuć presedan.
Izvor naslovne fotografije: U.s. Navy
Autor teksta:
Preporučite članak: