Zlostavljanju/uznemiravanju i mobingu te seksualnom uznemiravanju izloženije ispitanice ženskog spola (njih 36,6 % odgovorilo je potvrdno), dok iskustvo fizičkog nasilja na radnom mjestu češće doživljavaju ispitanici muškog spola - jedan je od zaključka s predstavljanja istraživanja o nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu. Rezultate istraživanja ukratko je sumirala naša Ivana Jandrić.
U ponedjeljak, 27. rujna 2021. godine, u velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu održan je panel povodom predstavljanja rezultata istraživanja o nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu. Na panelu su sudjelovale istraživačice dr.sc. Petra Rodik i Jelena Ostojić, koje su predstavile rezultate istraživanja, te pravna savjetnica Nezavisnog hrvatskog sindikata Katarina Rumora i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, uz moderaciju Marine Ivandić iz Nezavisnog cestarskog sindikata.
Na prvom dijelu panela, Ostojić i Rodik predstavile su rezultate istraživanja provedenog na 2340 ispitanika u svrhu otkrivanja dobnih, spolnih, radno specifičnih obrazaca nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu, kao i posljedica koje takvo ponašanje uzrokuje, te obrazaca poznavanja i korištenja mehanizama zaštite dostojanstva na radnom mjestu. Ciljanu su skupinu činili zaposleni u poduzećima u kojima su aktivni sindikati udruženi u Nezavisne hrvatske sindikate, putem online ankete u razdoblju svibanj-srpanj 2021. godine, a odnosila se na razdoblje unatrag dvije godine.
Sektori unutar kojih su poduzeća u kojima se provodilo istraživanje uključuju poljoprivredu i šumarstvo, opskrbu električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, prijevoz i promet, poštanske i kurirske djelatnosti, informacije i komunikacije, telekomunikacije, financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja, državni i javni sektor, te lokalnu upravu.
Za početak, pokazalo se da su zlostavljanju/uznemiravanju i mobingu te seksualnom uznemiravanju izloženije ispitanice ženskog spola (njih 36,6 % odgovorilo je potvrdno), dok iskustvo fizičkog nasilja na radnom mjestu češće doživljavaju ispitanici muškog spola. Zlostavljanju, mobingu ili uznemiravanju izloženo je bilo između četvrtine i trećine ispitanika/ca, a seksualnom uznemiravanju značajno su više izložene osobe do 35 godina.
S obzirom na hijerarhiju unutar radnog mjesta, zlostavljanje/uznemiravanje/mobing više zastupljeno kod niže rangiranih zaposlenika/ca, dok je najmanje zastupljeno u srednjoj razini u upravljačke hijerarhije, dok ga uglavnom vrše naređene osobe. Također, pokazalo se da su uznemiravanju i nasilju izloženiji zaposleni u neposrednom kontaktu sa strankama, te se najveći broj slučajeva događa u prostorima tvrtke, a značajnije i kroz elektroničku komunikaciju. Isto tako, rezultati ukazuju da to da lošiji radni uvjeti uzrokuju više nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu.
Za sve tri kategorije - zlostavljanje/uznemiravanje/mobing, seksualno nasilje, fizičko nasilje - ispitanici su češće iskazali da su im svjedočili, nego da su ih sami doživjeli, a kada se radilo o zlostavljanju/uznemiravanju/mobingu ispitanici su bili nešto nesigurniji u vlastito iskustvo, nego u slučajeve koji su se dogodili drugima. Kako je Ostojić napomenula, možemo zaključiti da ispitanici prepoznaju nasilje i uznemiravanje u svojoj okolini, ali su nešto manje spremni ustvrditi da se događa njima samima, a kako je natuknula još u uvodnim metodološkim napomenama, pokazalo se da neke od oblike neprimjerenog ponašanja na radnom mjestu ispitanici ni nisu jasno prepoznavali kao oblike uznemiravanja i nasilja.
Kada je riječ o diskriminaciji na radnom mjestu, ona je najviše prisutna kada govorimo o diskriminaciji na osnovi dobi (13,3% ispitanika odgovorilo potvrdno) i spola (8,4%), dok se pokazalo da su ispitanice ženskog spola izloženije diskriminaciji na osnovi spola, a ispitanici muškog spola su izloženiji diskriminaciji na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, tena i vjerskoj osnovi.
Kada je riječ o prijavljivanju slučajeva nasilja ili uznemiravanja, pokazalo se da otprilike svaki jedanaesti ispitanik/ca koji su doživjeli nasilje ili uznemiravanje podnese službenu prijavu, a oni koji su napravili službenu prijavu statistički značajno češće smatraju kako niti poslodavac niti sindikati ne rade dovoljno oko nadzora nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu. Tako 58,9% onih koji su podnijeli prijavu uopće nisu zadovoljni ishodom postupka, a 53,6 % uopće nije zadovoljno brzinom postupka.
Ispitivanje razloga zbog kojih ispitanici koji su doživjeli neprimjereno ponašanje nisu podnijeli prijavu, pokazalo je da dominiraju razlozi koji se odnose na nepovjerenje prema službenim procesima, a gotovo svaki treći ispitanik/ca je kao razlog naveo/la strah od gubitka posla. Kako je Rodik naglasila, rezultati indiciraju da je veći problem u nepovjerenju u sustav prijavljivanja - misle da prijava ništa ne bi promijenila i da počinitelj ne bi bio kažnjen te da bi uopće bilo teško dokazati da ih je snašlo neprimjereno ponašanje - nego neupućenost u procedure vezane uz prijavljivanje.
Ispitivanje poznavanja postojećih mehanizama zaštite dostojanstva pokazalo je da 37 % ispitanih zna da je poslodavac imenovao osobu za zaštitu dostojanstva, a 27% zna tko je ta osoba, dok njih 47% zna da poslodavac ima akt (pravilnik i sl.) o povredi dostojanstva, te ih je približno isto toliko reklo da ih je poslodavac upoznao s aktom.
Rodik je zaključila da kada govorimo o nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu riječ o kompleksnom fenomenu u kojem se međusobno prelijevaju različiti oblici nasilja, kojem su izloženije žene, a povredu je u većini slučaja počinila nadređena osoba.
Na drugom dijelu panela Katarina Rumora ukratko je predstavila zakonodavni okvir za osiguravanje dostojanstva radnika na radnom mjestu, nakon čega se Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, detaljnije osvrnula na obim i karakter procesuiranih prijava pri uredu za ravnopravnost spolova s posebnim naglaskom na nalaze ureda u sklopu projekta.
Završna verzija izvještaja dostupna je na POVEZNICI
Autorica izvještaja i naslovne fotografije:
Preporučite članak: