Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Svaki radni odnos sastoji se od dva temeljna subjekta, poslodavca i radnika. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, ZOR) u čl. 4. st. 2. definira poslodavca kao fizičku ili pravnu osobu koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. Svaki poslodavac ima određena prava u vezi sa svojim radnim mjestom, ali i dužnosti i obveze. Jedna od tih dužnosti je omogućavanje sigurnih radnih uvjeta te zaštite zdravlja na radu kako bi se spriječili rizici koji se mogu pojaviti pri obavljanju određenih poslova.
Područje koje obrađuje ovaj članak uređeno je Zakonom o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, ZZR) temeljem kojega su svi poslodavci u Republici Hrvatskoj obvezni brinuti o zaštiti na radu te ju organizirati i provoditi. Spomenuti zakon navodi kako je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, te je obvezan prestati s radom u građevinama na kojima nastanu promjene zbog kojih postoji opasnost za sigurnost i zdravlje radnika (čl. 41. st. 1. i 2. ZZR-a).
Za razumijevanje sljedećih odredbi ZZR-a potrebno je izdvojiti i definirati dva pojma. Pod pojmom sredstva rada podrazumijevaju se građevine namijenjene za rad s pripadajućim instalacijama, uređajima i opremom, te prometna sredstva i radna oprema, dok pojam osobne zaštitne opreme obuhvaća opremu koju radnik nosi, drži ili na bilo koji drugi način upotrebljava pri radu, tako da ga štiti od jednog ili više rizika vezano za njegovu sigurnost i zdravlje kao i svako pomagalo ili dodatak koji se koristi (čl. 3. st. 1. t. 20. i 27. ZZR-a). Sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi u svakom trenutku trebaju biti sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te se trebaju koristiti u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike (čl. 41. st. 3. ZZR-a). Ako na sredstvima rada i osobnoj zaštitnoj opremi nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika, poslodavac je obvezan isključiti ih iz uporabe (čl. 41. st. 4. ZZR-a). Kad organizacijskim mjerama, odnosno osnovnim pravilima zaštite na radu nije moguće otkloniti ili u dovoljnoj mjeri ograničiti rizike za sigurnost i zdravlje radnika, poslodavac je obvezan osigurati odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu te osigurati da je radnici pri obavljanju poslova koriste na propisan način (čl. 41. st. 5. ZZR-a).
Poslodavac priprema i provodi radne postupke te razrađuje tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom. U skladu s tim, obveza je poslodavca da obavlja preglede i ispituje sredstva koja se koriste radi utvrđivanja jesu li na njima primijenjena pravila zaštite na radu i jesu li zbog nastalih promjena tijekom njihove uporabe ugroženi sigurnost i zdravlje radnika, a sve u skladu sa ZZR-om, njegovim provedbenim propisima, pravilima zaštite na radu, posebnim propisima i uputama proizvođača (čl. 42. st. 1. ZZR-a). Mjere, pravila i rokove pregleda i ispitivanja u vezi sa sredstvima rada, sigurnosnim znakovima, osobnom zaštitnom opremom te mjestima rada pravilnikom propisuje ministar (čl. 42. st. 2. ZZR-a).
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Republici Hrvatskoj se tijekom 2020. godine na radu ozlijedilo prosječno 13 tisuća radnika, zbog čega se izgubilo oko 350 tisuća radnih dana. Podaci se tiču prijavljenih ozljeda na radu te treba naglasiti da su realni brojevi veći, ako uzmemo u obzir i neprijavljene ozljede.
Korištenje nadzornih uređaja
Korištenje nadzornih uređaja na mjestima rada u Republici Hrvatskoj nije novost. S jedne strane ono donosi mnogobrojne pogodnosti za poslodavca kao što su zaštita imovine, povećanje kontrole proizvodnje, poštivanje zakonskih i regulatornih zahtjeva, poboljšanje organizacije i slično. No, s druge strane može se raspravljati o pretjeranoj invazivnosti nekih nadzornih sredstava i njihovom utjecaju na privatnost radnika. Pod uvjetima propisanima ZZR-om, poslodavac se smije koristiti nadzornim uređajima kao sredstvom zaštite na radu – radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostora te smanjenja izloženosti radnika riziku od razbojstva, provala, nasilja, krađa i sličnih događaja na radu ili u vezi s radom (čl. 43. st. 1. i 2. ZZR-a). Ipak, njihova uporaba izričito je zabranjena u prostorijama za osobnu higijenu i presvlačenje radnika (čl. 43. st. 3. ZZR-a).
Ako nadzorni uređaji čitavo radno vrijeme prate sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova, odnosno ako su nadzorni uređaji postavljeni tako da su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u njihovom vidnom polju, poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje isključivo na temelju prethodne suglasnosti radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća (čl. 43. st. 4. ZZR-a). Ako suglasnost bude uskraćena, poslodavac može u roku 15 dana od dana dostave izjave o uskrati tražiti da suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka u skladu s općim propisom o radu (čl. 43. st. 5. ZZR-a). Također, postoji i obveza poslodavca da prilikom zapošljavanja pisanim putem obavijesti radnika da će biti nadziran audio, odnosno video uređajima (čl. 43. st. 6. ZZR-a).
Glede korištenja materijala dobivenih uporabom nadzornih uređaja postoje određene restrikcije, tako da se poslodavac njima ne može neograničeno koristiti. Opće je pravilo da se video nadzor može postaviti jedino u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine.
Sukladno Zakonu o provedbi Opće uredbe zaštiti podataka (NN 42/18, ZPOUZP), podaci, odnosno videozapisi, mogu se čuvati najviše 6 mjeseci od prikupljanja, no moguće je i produženje tog roka ako se vodi sudski postupak te ako postoji potreba za njihovom uporabom kao dokaznog materijala (čl. 29. ZPOUZP-a). Vezano na postavljena ograničenja, ZZR propisuje da snimljene materijale poslodavac ne smije koristiti u svrhe koje nisu propisane zakonom, niti ih smije emitirati u javnosti ili pred neovlaštenim osobama te je obvezan osigurati da im snimljeni materijali ne budu dostupni (čl. 43. st. 7. ZZR-a).
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.hr/
Naslovna fotografija: Mohamed Hassan, Radnička prava
Autorica teksta: Karolina Marenić
Preporučite članak: