Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Što je rad putem platformi?
Rad putem digitalnih platformi predstavlja novi oblik organiziranog plaćenog rada u kojem su radnici koji rade putem digitalnih platformi dostupni za obavljanje širokog spektra plaćenih usluga preko interneta. U takvom obliku zapošljavanja organizacije ili pojedinci koriste se internetskom platformom kako bi pristupili drugim organizacijama ili pojedincima radi rješavanja određenih problema ili pružanja određenih usluga u zamjenu za novac. Posao se može obavljati na određenoj fizičkoj lokaciji (npr. dostava hrane, naručivanje prijevoza) ili na internetu (npr. kodiranje podataka, usluge prevođenja). Primjeri takvih platformi su Wolt, Uber, Bolt, Fiverr, Upwork i dr.
Iako u potpunosti koordiniraju i kontroliraju usluge preko svojih aplikacija i na tome zarađuju, velike digitalne platforme, poput prethodno spomenutih, sa sebe skidaju bilo kakvu formalnu odgovornost za same radnike i njihove radne uvjete budući da oni direktno ne zapošljavaju niti jednog radnika. Naime, svi koji žele raditi putem digitalnih platformi moraju ili otvoriti vlastitu firmu koja će biti „partner“ velikim digitalnim platformama (koristiti njihove „informatičke usluge“) i samozaposliti se u njoj ili raditi preko druge takve partnerske firme, koje se u domaćem platformskom žargonu obično naziva ''agregatorima''. Upravo bi ti agregatori, u ovako postavljenom modelu, trebali biti formalni poslodavci i, dok zarađuju na posredovanju njihovim radom, osigurati im sve što zaposlenje sa sobom nosi – ugovor o radu, plaćeno bolovanje i godišnji odmor i sredstva za rad. No, situacija je u realnosti potpuno drugačija.
Što su digitalne radne platforme?
Digitalna radna platforma je fizička ili pravna osoba koja na zahtjev primatelja usluge pruža te usluge korištenjem digitalne tehnologije, a u okviru organizacije rada u kojem fizičke osobe posao obavljaju na daljinu s pomoću elektroničkog sredstva (internetska stranica, mobilna aplikacija i sl.) ili izravno na određenoj lokaciji (čl. 221.c st. 1. Zakona o radu, NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 (ZOR)). Te platforme nude mogućnost zarade za život ili dodatnu zaradu.
Tijekom krize uzrokovane koronavirusom rad putem platformi postao je učestaliji i ustaljeniji, djelomično zahvaljujući rastu potražnje za dostavom hrane i namirnica te posljedično doveo do rasta zaposlenosti. Prema Europskoj komisiji, procijenjeni prihodi od digitalne ekonomije u Europskoj uniji 2020. iznosili su čak 20 milijardi eura. Danas više od 28 milijuna ljudi u Europskoj uniji, većinom mlađe generacije, radi putem digitalnih radnih platformi. Procjenjuje se da će do 2025. godine ta brojka narasti na 43 milijuna. U Europskoj uniji je aktivno više od 500 digitalnih radnih platformi. Među njima su međunarodna poduzeća te mala nacionalna ili lokalna startup poduzeća.
Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme
Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme propisan je člankom 221. l ZOR-a. Ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, kojim se između poslodavca i radnika ugovara rad korištenjem digitalne radne platforme, osim uobičajenih podataka propisanih člankom 15. st. 1. t. 1-11. ZOR-a, mora sadržavati i dodatne podatke o:
- načinu dodjele poslova, radnih zadataka i uputa za rad te ocjenjivanja rada prema određenim kriterijima;
- načinu donošenja odluka vezanih za radno vrijeme i uvjete rada, za sigurnost i zdravlje na radu, za mogućnost napredovanja te za donošenje odluka vezanih za obračun i isplatu plaće i naknade plaće;
- obvezi poslodavca da informira radnika o osobi koja je kod poslodavca ovlaštena za nadzor praćenja rada u automatiziranom sustavu upravljanja;
- elektroničkoj i drugoj opremi i sredstvima rada koji su potrebni za obavljanje posla;
- mogućnosti za neometanu profesionalnu komunikaciju odnosno povezivanje i razmjenu informacija s ostalim radnicima i njihovim predstavnicima, poslodavcem te trećima u poslovnom procesu;
- sredstvima rada za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati, odnosno uporabi vlastitih sredstava rada radnika;
- naknadi troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova te amortizaciji troškova vlastitih vozila i druge opreme, ako ih koristi;
- obvezi ugovaranja osiguranja od nesretnog slučaja i osiguranja od odgovornosti na teret poslodavca ako ugovorene poslove obavlja sudjelovanjem u prometu sredstvom koje se u smislu propisa o sigurnosti prometa na cestama smatra vozilom i koje ne podliježe obvezi registracije;
- načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika;
- načinu ostvarivanja prava na informiranje i sudjelovanje u odlučivanju.
Ako se radi nepredvidivog obrasca rada ugovara rad po pozivu poslodavca, ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu članka mora sadržavati i dodatne podatke o:
- promjenjivom rasporedu rada s obzirom na organizaciju radnog vremena radnika koja je u potpunosti ili uglavnom nepredvidiva;
- referentnom razdoblju u danima i satima unutar kojeg poslodavac ima pravo zatražiti, a radnik ima dužnost obavljati posao;
- najmanjem broju radnih sati unutar razdoblja iz točke 2. ovoga stavka koje je poslodavac dužan platiti radniku, neovisno o tome je li zatražio od radnika obavljanje posla, osim ako je poslodavac zatražio obavljanje posla, a radnik ga je bez opravdanog razloga odbio obaviti;
- pravu radnika da bez štetnih posljedica odbije radni zadatak, ako je obavijest o potrebi njegova izvršenja dana u roku unutar kojega ga nije moguće izvršiti;
- roku u kojemu je moguć opoziv radnog zadatka koji je radnik prihvatio, čije neispunjenje daje radniku pravo na isplatu naknade plaće kao da je radio.
Nepredvidiv obrazac rada definiran je u ZOR-u kao oblik organizacije rada i radnog vremena koji u potpunosti ili uglavnom nastaje prema nepredvidivim potrebama za radom, uslijed čega se ne može unaprijed utvrditi početak i završetak radnog dana niti tjedna radnika, već ga, prema prirodi stvari, određuje poslodavac. U slučaju sklapanja takvog ugovora najmanji broj zajamčenih plaćenih radnih sati ne može biti manji od pet sati tjedno.
Koje su prednosti, a koji nedostaci rada putem digitalnih platformi?
Rad putem platformi nudi niz prednosti za radnike i poslodavce, kao što su mogućnosti inovacija, otvaranje novih radnih mjesta, fleksibilno radno vrijeme te povećanje konkurentnosti svake zemlje u pružanju određene usluge. Platforme također nude dodatni izvor prihoda radnicima, uključujući one koji se susreću s poteškoćama kod pristupa tržištu rada te omogućuju olakšano samozapošljavanje. S druge strane, postoji rizik nesigurnih radnih uvjeta i ograničenog pristupa socijalnoj zaštiti, kao što su kolektivno pregovaranje, zaštita zdravlja i sigurnosti te sustavi socijalnog osiguranja. Također, zapošljavanje i prihodi često su nepredvidivi te ih određuju algoritmi koji su izvan kontrole radnika. Još jedan nedostatak je čest izostanak prijave radnika. Naime, poslodavci najčešće nude dvije opcije radnicima digitalnih platformi. Prva je da prijave radnika kao zaposlenog na minimalnu satnicu i iz njegove zarade, osim dogovorene provizije, radnik izdvaja za minimalne doprinose iznos od oko 40 eura mjesečno ili da ga se uopće ne prijavi te da radnik zadrži taj dio novaca. Zbog toga se radnici digitalnih platformi uglavnom odlučuju raditi neprijavljeni. Problem predstavljaju i pitanja plaćenog godišnjeg odmora, pauze i bolovanja, koji se zloupotrebljavaju, a u mnogim slučajevima ni ne postoje.
Poboljšanje uvjeta za radnike digitalnih platformi
Europski parlament odobrio je odluku o početku pregovora oko boljih radnih uvjeta radnika koji rade putem digitalnih platformi, a nakon što države članice usvoje svoja stajališta.
Osnovni zadatak novog regulatornog okvira jest ispravno odrediti radni status radnika na digitalnim platformama te način korištenja algoritama i umjetne inteligencije za praćenje i ocjenjivanje radnika, zbog realne opasnosti da će fleksibilnost i eksponencijalni rast takvog rada dovesti do nesigurnih radnih uvjeta i to na štetu radnika koji najčešće rade u uslužnim djelatnostima poput dostave hrane, prijevoza i kreativnoj industriji.
Hrvatska je jedna od prvih članica Europske unije koja je izmjenama i dopunama ZOR-a, a koje će stupiti na snagu tek 2024. godine, uspostavila pravni okvir za rad putem digitalnih platformi. Iako je među pionirima u tom smislu, rješenja sadržana u izmjenama i dopunama nisu zadovoljavajuća. Naime, nova verzija ZOR-a ne uspijeva na adekvatan način spriječiti ili ograničiti moguće iskorištavanje radnika, već zapravo legalizira postojeće stanje.
Nadalje, Zakonom o suzbijanju neprijavljenog rada (NN 151/22), a putem jedinstvene elektroničke evidencije rada za samozaposlene i druge osobe koje rade putem digitalnih platformi, određeno je da se u realnom vremenu bilježe podaci o radnicima i radnom vremenu, kao i podaci o samozaposlenim osobama koje rade putem digitalnih platformi, te tako olakšati inspekcijski nadzor i spriječiti neplaćeni prekovremeni rad, rad više od zakonom dopuštene tjedne satnice, neisplatu povećane plaće i dr.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - https://klinika.pravo.hr/
Naslovna fotografija: Mohamed Hassan/Radnička prava
Autori teksta: Frane Bogdan
Preporučite članak: