Large office worker garage worker work preview

Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.

Izum ostvaren na radu ili u vezi s radom, kao i tehničko unapređenje koje radnik predloži poslodavcu uređuju se Zakonom o radu (dalje: ZOR).
ZOR razlikuje dvije temeljne kategorije izuma: izum ostvaren na radu ili u vezi s radom i izum koji nije ostvaren na radu ili u vezi s radom, ali je u vezi s djelatnošću poslodavca.

Izum koji je radnik stvorio na radu ili u vezi s radom pripada poslodavcu, te je dužan poslodavca obavijestiti o svojem izumu.[1] Radniku za izum pripada nagrada utvrđena ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom, a ako visina nagrade nije utvrđena niti jednim od tih dokumenata koji se primjenjuju na radni odnos tog radnika kod poslodavca, odredit će je sud.[2] Podatke o izumu radnik je dužan čuvati kao poslovnu tajnu i ne smije ih priopćiti trećim osobama, a otkrivanje podataka o izumu predstavlja kršenje poslovne tajne i može biti ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom predviđeno kao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.[3]

Za izum koji nastane vezano uz djelatnost poslodavca, a nije nastao na radu ili u vezi s radom, radnik je dužan obavijestiti poslodavca te mu pisano ponuditi ustupanje prava u vezi s tim izumom, o čemu se poslodavac može očitovati u roku od mjesec dana od primitka ponude radnika.[4] Dakle, izumi koji su u vezi s djelatnošću poslodavca, vlasništvo su radnika, ali ga zakon obvezuje da taj izum i sva prava koja iz njega proizlaze ili mogu proizaći, ponudi svom poslodavcu. Ako poslodavac ne prihvati ponudu za ustup prava u vezi s izumom radnika ili se o ponudi očituje izvan roka od mjesec dana, radnik je slobodan sa svojim izumom i pravima koja iz njega proizlaze činiti što ga je volja (npr. ustupiti prava iz toga izuma ili u vezi s njim naplatno nekoj trećoj osobi, različitoj od poslodavca ili pak koristiti se pravima iz toga izuma osobno).

ZOR propisuje da će se na ustupanje prava na izum koji je u vezi s djelatnošću poslodavca na odgovarajući način primjenjivati odredbe obveznog prava o prvokupu.[5] Pravo prvokupa definira se kao pravo određenoga subjekta da prije svih kupi određenu stvar ako ju vlasnik odluči prodati, a može proizlaziti iz ugovora ili iz zakona.[6] Prema Zakonu o obveznim odnosima ugovornom odredbom o pravu prvokupa kupac se obvezuje izvijestiti prodavatelja o namjeravanoj prodaji stvari određenoj osobi, a i o uvjetima te prodaje i ponuditi mu da on stvar kupi za istu cijenu.[7] U slučaju izuma u vezi s djelatnošću poslodavca, već je navedenom odredbom ZOR-a uspostavljeno poslodavčevo pravo prvokupa u odnosu na radnikova prava iz ili u vezi s izumom, pa je to onda zakonsko pravo prvokupa, te ga nije potrebno ugovarati ugovorom o radu ili zasebnim dokumentima tijekom trajanja radnog odnosa. Prema tome, radnik će svojom obaviješću izvijestiti poslodavca da želi prodati svoja prava u vezi izuma za određenu cijenu, te mu ponuditi da kupac bude upravo on – poslodavac. Ako prihvaća ponudu, poslodavac će biti dužan na pouzdan način obavijestiti radnika o svojoj odluci da se koristi pravom prvokupa, u roku od mjesec dana, računajući od dana kad ga je radnik obavijestio o namjeravanoj prodaji trećoj osobi.[8] Trajanje zakonskog prava prvokupa nije ograničeno, a osobe koje imaju zakonsko pravo prvokupa moraju biti obaviještene pisano o namjeravanoj prodaji i o njezinim uvjetima, inače imaju pravo zahtijevati poništaj prodaje.[9] Navedeni poništaj prodaje moguć je ako je radnik ustupio svoje pravo u vezi s izumom trećoj osobi, ne obavijestivši prethodno o tome poslodavca i ne ostavivši mu zakonom određeni rok od mjesec dana za eventualni prihvat ponude.

Na jednak način ZOR uređuje i položaj radnika koji osmisli neko tehničko unapređenje na radu ili u vezi s radom – naime, dužan je o istome obavijestiti poslodavca te, ukoliko poslodavac takvo unapređenje prihvati, za radnika nastaje pravo na isplatu nagrade čija visina može biti određena njegovim ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, a ukoliko nije, primjerenu nagradu određuje sud (čl.100).[10]

 

Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*

Žerjavićeva 6/II, 10 000 Zagreb

klinika@pravo.hr

*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.unizg.hr/


Izvor naslovne fotografije: Hippopx
Autorica teksta: Amila Džanić
--------------------------------------------------------------------

[1] Zakon o radu  (NN, br. 93/14, 127/17, 98/19)  čl. 98. st. 1. i 2.

[2] Ibid. čl. 98. st. 3. i. 5.

[3] Ibid. čl. 98. st. 2.

[4] Ibid. čl. 99. st. 1. i 2.

[5] Ibid. čl. 99. st. 3.

[6] Prvokup, https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=50879, 27.12.2020.

[7] Zakon o obveznim odnosima (NN 35/0541/08125/1178/1529/18) čl. 449. st. 1.

[8] Ibid. čl. 450. st. 1.

[9] Ibid. čl. 455. st. 2. i  3.

[10] Zakon o radu  (NN, br. 93/14, 127/17, 98/19)  čl. 100.

    Pravna Klinika


    Preporučite članak: