Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Radno vrijeme predstavlja važnu kategoriju u radnom odnosu, kako za radnika tako i za poslodavca. Zbog važnosti radnog vremena u poslovnom i privatnom životu radnika, ono je jedno od najznačajnijih uvjeta rada. To potvrđuje i činjenica da se na pitanje radnog vremena osvrće i Ustav RH (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) u članku 56., određujući da se najduže radno vrijeme određuje zakonom te da svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor. Zakon o radu (ZOR; NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) definira radno vrijeme kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (čl. 60. st. 1. ZOR-a). Također, u radno vrijeme ulazi vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik (čl. 60. st. 4. ZOR-a). Ovisno o trajanju i razdoblju obavljanja rada, ZOR razlikuje više oblika radnog vremena te je propisana obveza vođenja evidencije o radnicima koji su zaposleni kod poslodavca, a ona mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu.
ZOR razlikuje nekoliko vrsta radnog vremena; puno radno vrijeme, nepuno radno vrijeme, skraćeno radno vrijeme, rad duži od punog radnog vremena (prekovremeni rad i preraspodjela radnog vremena), smjenski rad, dnevni i noćni rad. Raspored radnog vremena izrađuje poslodavac, a utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu (čl. 60.a st. 3. ZOR-a).
Prema pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/2017, dalje u tekstu: Pravilnik) osim podataka o radnom vremenu evidencija treba sadržavati: ime i prezime, osobni identifikacijski broj, spol, dan, mjesec i godinu rođenja, državljanstvo, prebivalište/boravište, dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada (ako ih je strani radnik obvezan imati), stručno obrazovanje te posebne ispite i tečajeve koji su uvjet za obavljanje posla (uključujući licence, certifikate i slično), datum početka rada, mjesto rada te druge podatke o kojima ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (čl. 3. st. 1. Pravilnika). U kontekstu radnog vremena, u evidenciji je potrebno voditi sljedeće podatke (čl. 8. st. 1. Pravilnika):
1) ime i prezime radnika,
2) datum u mjesecu,
3) početak rada,
4) završetak rada,
5) vrijeme i sate zastoja, prekida rada i slično do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran,
6) ukupno dnevno radno vrijeme,
7) sate terenskog rada,
8) sate pripravnosti,
9) vrijeme nenazočnosti na radu:
– sate korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg),
– neradne dane i blagdane utvrđene posebnim propisom,
– sate spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad,
– sate plaćenih dopusta,
– sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika,
– sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove,
– sate provedene u štrajku,
– sate isključenja s rada (lockout).
Osim tih podataka, poslodavac je dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa (primjerice; sate rada noću, rad u dane blagdana, prekovremeni rad, smjenski rad i druge) (čl. 8. st. 2. Pravilnika).
Ponekad je radno vrijeme definirano na način da radnik sam određuje kada će raditi i koliko vremena unutar svog punog ili nepunog radnog vremena (tzv. fleksibilno radno vrijeme). To omogućava ZOR kroz klauzulu o samostalnom određivanju radnog vremena. Kod takvih radnika nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti radno vrijeme jer ga radnik sam određuje (čl. 88. st. 3. ZOR-a). Fleksibilno radno vrijeme moguće je ugovoriti sa svakim radnikom, sve dok takav aranžman ne krši odredbe o radnom vremenu, poput ograničenja maksimalnog broja radnih sati, obaveznih odmora, te pravila o noćnom radu i radu nedjeljom. Poslodavac je dužan i za takve radnike voditi evidenciju podatka potrebnih za ostvarivanje prava iz radnog odnosa (čl. 13. Pravilnika). Pravilnikom je predviđena i mogućnost da poslodavac zaduži radnika za redovito vođenje i dostavljanje te evidencije, koju poslodavac onda mora kontrolirati i čuvati (čl. 11. st. 2. Pravilnika).
Također, poslodavac je obvezan voditi evidenciju radnog vremena i za druge osobe čiji rad koristi (primjerice, osobe koji se nalaze na stručnom osposobljavanju, studentima koji rade posredstvom studentskog centra, učenicima koji rade posredstvom srednjoškolskih ustanova i drugi) (čl. 4. st. 1. Pravilnika). Evidenciju poslodavac počinje voditi od dana početka rada osoba za koje se evidencija mora voditi, pa sve do prestanka rada tih osoba kod poslodavca (čl. 5. st. 2. Pravilnika) i vodi ju za obračunsko razdoblje koje je utvrđeno za isplatu plaće (čl. 11. st. 2. Pravilnika).
Poslodavac evidenciju čuva najmanje šest godina od dana prestanka rada radnika u pisanom ili elektroničkom obliku (čl. 5. st. 2. i 3. Pravilnika) te ju mora voditi uredno, razumljivo i ažurno (čl. 10. st. 2. Pravilnika). Osim toga, poslodavac ju je obvezan popuniti najkasnije sedmog dana od dana za koji se podaci popunjavaju (čl. 10. st. 2. Pravilnika).
Kako bi se lakše pratio početak i završetak radnog vremena radnika, tvrtke se sve češće odlučuju za sustave za evidenciju radnog vremena. Putem takvog sustava, radnik se na početku i na kraju dana karticom, PIN-om ili putem RFID tehnologije registrira te se ti podaci automatski pohranjuju. U zadnje vrijeme sve su popularnije i biometrijske metode kao otisak prsta ili skeniranje zjenice te registriranje putem aplikacije na pametnom telefonu. Na taj način poslodavac može lakše kontrolirati koliko je točno sati radnik radio, bio na pauzi, eventualne prekovremene sate i slično. Također, takvi sustavi smanjuju pogreške do kojih može doći pri ručnom upisu podataka. Ipak, potrebno je napomenuti i određene dileme vezane uz takav način rada. Povećanjem transparentnosti u praksi može doći do pretjerane kontrole radnika od strane poslodavca. Poslodavac u želji da maksimizira svoj profit može pritiskati radnika da sve vrijeme radi, ne uzima pauzu (primjerice, za toalet). Osim povećane kontrole poslodavca nad radnikom, takvi sustavi mogu imati i još neke negativne posljedice, primjerice gubitak privatnosti radnika, mogućnost zloupotrebe podataka (ukoliko bi došlo do curenja podataka) te mogu dovesti do potencijalne neravnoteže između poslovnih i privatnih obveza radnika.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - https://klinika.pravo.hr/
Naslovna fotografija: Mohamed Hassan/Radnička prava
Autorica teksta: Una Ladan
Preporučite članak: