Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima se nastoji pružiti osnovne informacije o mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
„Prestari ste za ovaj posao, treba nam netko mlađi. Dok sam ja direktor homoseksualci neće raditi ovdje.“ Ovo su samo neki primjeri diskriminacije, a razlikuju se samo po diskriminacijskoj osnovi. Do diskriminacije često dovode predrasude, razni stereotipi i materijalni interesi, ali i potreba da se prevlada vlastiti osjećaj niže vrijednosti. Bilo kakav oblik diskriminacije zabranjen je zakonom, a njenu definiciju nalazimo u općem antidiskriminacijskom propisu. U Republici Hrvatskoj to je - Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12; dalje: ZSD). Diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po jednoj ili više diskriminacijskih osnova (čl. 1. ZSD). ZSD navodi deset područja diskriminacije (jedni od njih su rad i radni uvjeti) te taksativno navodi čak sedamnaest osnova diskriminacije, a to su: spol, jezik, rasa ili boja kože ili etnička pripadnost, vjera, političko uvjerenje, socijalno ili nacionalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni status, dob, spolna orijentacija, zdravstveno stanje, rodni identitet, genetsko nasljeđe, invaliditet.
Oblici diskriminacije
Diskriminacija ima više oblika, a njeni načini se razlikuju. Najčešće govorimo o izravnoj i neizravnoj diskriminaciji, no poznajemo i višestruku, ponovljenu i produljenju diskriminaciju te različite pojavne oblike kao što su uznemiravanje, spolno uznemiravanje, viktimizacija, govor mržnje i slično. Izravna - postupanje uvjetovano nekom od diskriminacijskih osnova u kojoj se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (čl. 2. st. 1. ZSD). Neizravna - ukoliko prividno neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj zbog neke od diskriminacijskih osnova, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji (čl. 2. st. 2. ZSD). Segregacija - prisilno i sustavno razdvajanje osoba po nekoj od diskriminacijskih osnova (čl. 5. st. 2. ZSD). Uznemiravanje - svako neželjeno ponašanje uvjetovano nekom od diskriminacijskih osnova, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje (čl. 3. st. 1. ZSD). Spolno uznemiravanje - svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, koje ima za cilj ili predstavlja povredu osobnog dostojanstva, uzrokuje neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje (čl. 3. st. 2. ZSD).
No, što ako se uznemiravanje, odnosno zlostavljanje koje proživljavate ne temelji ni na jednoj od zabranjenih osnova? Što ako uznemiravanje ne proživljavate zato što ste žena ili homoseksualna osoba, nego bez ikakvog razloga odnosno zato što se primjerice nekome ne sviđate i „uzeo vas je pod zub“? Tada je riječ o mobingu – poznatiji kao „bullying“ odnosno psihoteror, u hrvatskom zakonodavstvu nije isto kao i uznemiravanje jer se ne veže uz diskriminacijske osnove taksativno navedene u čl. 1. ZSD-a. Pod pojmom mobinga podrazumijevamo situacije psihičkog nasilja – maltretiranja, verbalnog zlostavljanja, ponižavanja, degradiranja, kojoj smo izloženi u radnoj sredini duži period. Navedeni oblik ponašanja obično prati niz uvreda na osobnoj ili profesionalnoj razini od strane nadređene osobe. Najčešće je to nazivanje pogrdnim imenima, podizanje glasa, omalovažavanje, vršenje pritiska, često u cilju iznude otkaza onoga nad kim se mobing vrši. A upravo mobing nije posebno reguliran, već je u hrvatskom zakonodavstvu tek posredno uređen kroz odredbe Zakona o Radu. No, nažalost problem mobinga sve je češći u praksi. Prisilno ga trpimo, jer ga shvaćamo kao nešto što je „normalno“, nešto što dolazi s radnim mjestom, posebno onda kada želimo zadržati posao. Osjećaj straha je ogroman. Takvo shvaćanje danas prevladava.
Diskriminacijske osnove kroz primjere
Osim diskriminacijskih oblika, razlikujemo i diskriminacijske osnove. U nastavku ćemo kroz izmišljene i jednostavne primjere objasniti svaku. 1) Spol - poslodavac odbija zaposliti žensku kandidatkinju te daje prednost muškom kandidatu zato što očekuje da će ženska kandidatkinja ostati trudna. 2) Rasa/etničko podrijetlo/boja kože/nacionalno podrijetlo - „Svi Romi su lopovi“. 3) Vjera – direktor tvrtke namještaja ne želi zaposliti muslimane. 4) Političko ili drugo uvjerenje - Tijelo državne uprave zapošljava službenika. Jedna od kandidatkinja je članica političke stranke te zbog toga biva odbijena. 5) Dob – 50te godine života smatraju se „starim“ za zaposliti nekoga te je vrlo česta zapreka za dobiti posao. 6) Rodni identitet i izražavanje - transrodna osoba prijavi se za posao ugostitelja (konobara) te je pozvana na razgovor za posao. Nakon što je vlasnik prvi put vidio kandidata, odmah otkaže razgovor i kaže da ne želi da njegove goste poslužuje „takva osoba”. 7) Invaliditet - osoba u invalidskim kolicima prijavljuje se za posao u uredu. Odbijena je zbog toga što vlasnik tvrtke smatra da će biti na bolovanju mnogo češće nego osobe bez invaliditeta. 8) Zdravstveno stanje - poslodavac odluči otkazati ugovor o radu radniku koji je HIV pozitivan, smatrajući da nije sigurno raditi s takvom osobom, premda nema opasnosti od infekcije tijekom rada. 9) Imovinsko stanje – oglas za posao između ostalih uvjeta u oglasu navodi kako: „Kandidati trebaju posjedovati automobil“. 10) Društveni položaj - bivši zatvorenik se prijavi na posao. Vlasnik ga odbije za posao jer ne želi da „kriminalci“ rade za njega.
Viktimizacija
Viktimizacija u modernom društvu postaje sve značajnija i upravo zato je važna zaštita od viktimizacije. Viktimizacija predstavlja oblik diskriminacije u kojem određene osobe postaju žrtve zbog nekog ljudskog djelovanja. Nitko ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog toga što je u dobroj vjeri prijavio diskriminaciju, nazočio diskriminaciji, odbio nalog za diskriminatornim postupanjem ili na bilo koji način sudjelovao u postupku vođenom povodom diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona (čl. 7. st. 1. ZSD). Viktimizacija je jedan od razloga neprijavljivanja diskriminacije. Posebno je opasna jer se radnike izlaže produljenoj diskriminaciji ili stvara dojam da su bespomoćni. Mnogi od njih zbog toga pokreću postupke za zaštitu svojih prava tek kada im prijeti prestanak radnog odnosa ili su im radna prava već toliko narušena da to nadilazi strah od posljedica prijavljivanja ili tek nakon prestanka radnog odnosa. Kad se i usude prijaviti diskriminaciju na radnom mjestu ili prilikom zapošljavanja, zbog straha, zaštitu nerijetko traže anonimno ili uz zahtjev za zaštitu identiteta, što potvrđuju i pritužbe koje pristižu pučkoj pravobraniteljici.
Istraživanjima je potvrđeno kako su radnici u Republici Hrvatskoj dugotrajno izloženi postupcima uznemiravanja i diskriminacije no, broj sudskih sporova to ne pokazuje. Štoviše, broj sudskih postupaka radi uznemiravanja i diskriminacije neznatan je u odnosu na učestalost prakse. Radnici se teško odlučuju na ostvarenje svojih prava sudskim putem. Danas, kada je - problem naći novi posao, straha, pogoršanja radnih prava, nije teško odgovoriti na pitanje ima li radnik volje i materijalnih sredstava boriti se za svoja prava na taj način, te se dodatno iscrpljivati u postupcima. Upravo je jedan od značajnih problema u Republici Hrvatskoj slabo razumijevanje pojma diskriminacije, kako od strane poslodavca tako i od strane radnika, ali na kraju i mišljenje kako radnik ne može ništa učiniti, ako do nje dođe. Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. godinu možete pronaći na sljedećem linku.
Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) ne definira pojam diskriminacije, već uređuje postupak zaštite dostojanstva radnika. Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji (čl. 7. st. 4. ZR). Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima (čl. 7. st. 5. ZR). Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu (čl. 134. st. 1. ZR).
Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika (čl. 134. st. 2. ZR). Ako poslodavac u roku ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom (čl. 134. st. 4. ZR). Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada (čl. 134. st. 5. ZR). Protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa niti smije biti razlog za diskriminaciju (čl. 134. st. 10. ZR).
Moramo spomenuti kako postoje i iznimke od diskriminacije. Kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u takvim uvjetima da karakteristike povezane s nekom od osnova predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla, pod uvjetom da je svrha koja se time želi postići opravdana i uvjet odmjeren (čl. 9. st. 2. ZSD). Primjerice, traženje modela za reklamu kozmetike namijenjenu njezi tinejdžerske kože. Jasno je kako model mora biti mlađa osoba (neće doći do diskriminacije na temelju dobi, jer se radi o opravdanom razlogu).
Čak 36% prijava vezano uz područja rada i zapošljavanja
Središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije u Republici Hrvatskoj je pučka pravobraniteljica. Uz pučku pravobraniteljicu imamo i: pravobraniteljicu za djecu, pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova (spol, spolna orijentacija, rodni identitet izražavanje, bračni i obiteljski status) te pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom. Također, moguća je prijava poslodavcu (ukoliko ima više od 20 zaposlenih, on imenuje osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika - povjerenik za zaštitu dostojanstva), Inspekcijskom nadzoru te prijava policijskim službenicima. Važno je spomenuti kako sudski postupak može biti: prekršajni, kazneni, građanski (individualna i udružna tužba). Diskriminacija se zabranjuje u području rada i zapošljavanja (čl. 8. ZSD). Upravo u tom području pritužbe pravobraniteljici 2019. godine iznosile su čak 36% ukupnog broja. Posljedice diskriminacije su velike. Različite vrste diskriminacije, koje se možda na prvi pogled čine bezazlenim često otvaraju mogućnosti za druge, teže oblike diskriminacije. Maltretiranja na radnom mjestu ozbiljno utječu na ljude, na njihovo psihičko pa čak i fizičko stanje.
Svaki oblik diskriminacije u radu i na radnom mjestu trebao bi se prijaviti. Ako ste žrtva diskriminacije, prijavite to nadređenima ili se obratite nekome drugome za pomoć, to je vaše pravo. Imate pravo zaštititi se. Pa tko zna, možda baš vi svojom hrabrošću pokrenete lanac prijava.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.hr/
Izvor naslovne fotografije: Pixabay
Preporučite članak: