Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima se nastoji pružiti osnovne informacije o mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Zakon o radu u skladu s Direktivom Vijeća EU br. 2001/23/EC od 12. ožujka 2001. godine o približavanju prava država članica u vezi sa zaštitom prava zaposlenika u slučaju prijenosa, poduzeća, tvrtki i ili dijelova poduzeća ili tvrtki, uređuje institut prijenosa ugovora na novog poslodavca koji se primjenjuje kada se kumulativno ispune sve propisane pretpostavke.
Zakon propisuje da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.1
Iz ove odredbe može se zaključiti da su pretpostavke koje definiraju potrebu i obvezu prenošenja ugovora na novog poslodavca: 1. postojanje statusne promjene ili pravnog posla; 2. statusnom promjenom ili pravnim poslom mora se na novog poslodavca prenijet poduzeće ili dio poduzeća, odnosno gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti; 3. preneseno poduzeće ili dio poduzeća, odnosno gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti mora nakon prenošenja zadržati svoju gospodarsku cjelovitost; 4. radnici čiji se ugovori o radu prenose moraju biti u radnom odnosu u poduzeću ili dijelu poduzeća koji se prenosi, odnosno biti vezani uz obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. Navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, što bi značilo da izostankom neke od njih ne dolazi do prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca.
Svrha ovog instituta je da se osigura kontinuitet radnih odnosa u današnjem gospodarskom i poslovnom okruženju u kojem postoji stalna potreba prilagođavanja uvjeta rada zahtjevima tržišta. U kontekstu navedenog, Zakonom je određeno da radnik čiji se ugovor o radu prenosi zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu, kao i da poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu,2 iz čega proizlazi da ova odredba omogućava zaštitu radnika i kontinuitet prava iz radnog odnosa, pa se takvom prijenosu, bez obzira na postojanje stvarnih objektivnih ili subjektivnih pojedinačnih razloga, radnik ne može protiviti. Iznimka od pravila priznavanja pravnog kontinuiteta prava iz radnih odnosa propisana je u slučaju stečaja ili postupka sanacije, kada se prava koja se prenose na novog poslodavca mogu umanjiti, ali samo u skladu s posebnim propisom, sklopljenim kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca.3
Poslodavac koji na novog poslodavca prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti dužan je novog poslodavca, potpuno i istinito, pisano izvijestiti o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose.4 Prijašnji poslodavac može to učiniti npr. dostavom svih ugovora o radu ili spiska radnika u kojem su navedeni podaci mjerodavni za obračun plaća i drugih materijalnih prava iz radnih odnosa. Propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose ne utječe na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca, ali time prijašnji poslodavac čini jedan od najtežih prekršaja sankcioniran novčanom kaznom.5
Poslodavac je dužan o prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca, pravodobno, prije dana prijenosa, pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni, a ako tako ne postupi bit će sankcioniran novčanom kaznom.6 U toj obavijesti obavezno se navode podaci o: a) danu prenošenja ugovora o radu; b) razlozima prenošenja ugovora o radu; c) utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika; d) mjerama predviđenim u vezi s radnicima čiji se ugovori prenose.7
Ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, gospodarskoj djelatnosti ili dijelu gospodarske djelatnosti koje je preneseno i koje je zadržalo svoju samostalnost utemeljeno radničko vijeće, ono nastavlja s radom, najduže do isteka mandata na koji je izabrano.8 Ako poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti koje je preneseno ne zadržava svoju samostalnost i nastavak rada radničkog vijeća nije moguć, radnici čiji se ugovori prenose zadržavaju pravo na zastupljenost sve dok se ne stvore uvjeti za izbor novog radničkog vijeća, odnosno do isteka mandata njihova dotadašnjeg predstavnika.9
Zaštita radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca osigurana je i primjenom važećeg kolektivnog ugovora koji se na njih primjenjivao tijekom radnog odnosa kod prijašnjeg poslodavca, do sklapanja novog kolektivnog ugovora, ali ne dulje od godinu dana.10 Nastavno navedenom novi poslodavac nakon prenošenja ugovora o radu, odgovara solidarno s prijašnjim poslodavcem za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti.11 S druge strane osobu (ranijeg poslodavca) koja prenošenjem poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ili na drugi način zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema radniku, nadležni će sud na zahtjev radnika obvezati na ispunjenje njezinih obveza i u slučaju da ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom.12 Radnik tako može od ranijeg poslodavca, ako ovaj na štetu radnika zloupotrijebi mogućnost prenošenja poduzeća ili pogona, putem suda potraživati na primjer plaću, otpremninu, naknadu štete kao i sva druga prava iz radnog odnosa, iako s njim nema sklopljen ugovor o radu.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.hr/
Izvor naslovne fotografije: pxhere
Preporučite članak: