Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Jedna od ključnih institucija koje se bave problematikom zaštite prava radnika na međunarodnoj razini je međunarodna organizacija rada (dalje: MOR). Nastala je nakon Prvog svjetskog rata kao odgovor na potrebu stvaranja međunarodnih standarda koji bi štitili prava radnika širom svijeta. Osnovana je XIII. poglavljem Mirovnog sporazuma iz Versaillesa 1919. godine.
Povezivanje s UN-om izvršeno je sporazumom iz 1946. kojim je organizacija postala prva specijalizirana ustanova UN-a. Sjedište Međunarodne organizacije rada nalazi se u Ženevi te danas broji 187 država članica. Jedan od glavnih ciljeva organizacije su poboljšavanje uvjeta rada, promicanje socijalne pravde te ostvarivanje povoljnijih uvjeta života za radnike. Postavljeni su 1919. godine ustavom MOR-a, te su kasnije prošireni Philadelphijskom deklaracijom u kojoj se dodatno naglašava važnost ljudskih prava.
Organizacijska struktura MOR-a
Osnovna načela rada Međunarodne organizacije rada uključuju postavljanje standarda, poticanje zapošljavanja, zaštitu radničkih prava te poticanje socijalnog dijaloga među vladama, poslodavcima i sindikatima. Organizacija ih provodi putem tri tijela: Međunarodne skupštine rada koja predstavlja najviše tijelo organizacije, Upravnog tijela koje ima izvršnu funkciju i Međunarodnog ureda rada koji predstavlja stalno tajništvo u Ženevi.
Međunarodna skupština rada predstavlja vrhovno tijelo organizacije i sastaje se jednom godišnje u lipnju u Ženevi. Svaka država članica zastupljena je od strane četiri predstavnika. Dva predstavnika su od strane vlade država članica, jedan predstavnik predstavlja poslodavce i jedan radnike. Predstavnici poslodavaca i radnika imenovani su u konzultaciji s reprezentativnim udrugama poslodavaca i radnika, te u svom radu djeluju neovisno o mišljenju vlada svojih država. Također, Međunarodna skupština rada usvaja program i budžet cijele organizacije, donosi odluke u sklopu postavljanja međunarodnih radnih standarda te svake tri godine bira članove upravnog tijela organizacije.
Upravno vijeće MOR-a rukovodi radom MOR-a između zasjedanja Međunarodne skupštine rada. Sastaje se tri puta godišnje i donosi odluke o različitim pitanjima u vezi politike MOR-a, izvršava odluke skupštine, saziva sjednice, odlučuje o dnevnom redu te usklađuje djelatnosti MOR-a. Međunarodni ured rada je stalno tajništvo MOR-a s Generalnim direktorom kao čelnikom. Zadatak mu je provođenje odluka donesenih na konferenciji i pružanje podrške zemljama članicama.
Kodifikacija međunarodnih prava radnika
Međunarodna organizacija rada postavlja međunarodne standarde rada putem konvencija i preporuka, utvrđujući minimalne standarde osnovnih radnih prava. Ti standardi obuhvaćaju slobodu udruživanja, pravo na organiziranje, kolektivno pregovaranje, ukidanje prisilnog rada, jednakost spolova na radnom mjestu te druge standarde koji reguliraju uvjete rada. Usvojila je više od 190 konvencija na području vezanom za rad. Neke od najvažnijih konvencija uključuju: Konvenciju o slobodi udruživanja i zaštiti prava na sindikalno organiziranje (K087), Konvenciju o minimalnim standardima rada (K102), Konvenciju o zabrani prisilnog rada (K029) te Konvenciju o ukidanju najgorih oblika dječjeg rada (K182).
K087 utvrđuje osnovna prava radnika na slobodu udruživanja, osnivanje sindikata i kolektivno pregovaranje kao ključne elemente radničkih prava. K102 postavlja temeljne standarde vezane uz uvjete rada, uključujući radno vrijeme, plaće i uvjete sigurnosti na radu, s ciljem sprječavanja iskorištavanja radne snage. K029 čvrsto osuđuje i zabranjuje sve oblike prisilnog rada, uključujući ropstvo, obvezni rad i trgovinu ljudima, kako bi se zaštitila temeljna prava radnika. K182 ima za cilj eliminaciju najtežih oblika dječjeg rada, uključujući prisilni rad, trgovinu djecom i eksploataciju djece u različitim sektorima te stavlja poseban naglasak na zaštitu najranjivijih članova društva.
Implementacija konvencija i preporuka
Ratifikacijom, države članice se obvezuju na uvođenje odredbi konvencija u svoje nacionalno zakonodavstvo te na redovito izvještavanje Međunarodnoj organizaciji rada o načinu primjene tih odredbi. U slučaju da države članice ne ispunjavaju svoje obveze prema konvencijama ili na neki drugi način krše odredbe koje su ratificirale, protiv njih se može pokrenuti žalbeni postupak. Preporuke nisu obvezujuće za države članice i koriste se isključivo kao smjernice. Često se donose paralelno s konvencijama kao detaljni vodiči za njihovu implementaciju, ali mogu se također usvojiti i neovisno. Preporuke obavljaju tri osnovne funkcije. Prvo, mogu se usvojiti o pitanjima koja će kasnije biti obuhvaćena konvencijama, u slučajevima da sadržaj ne bi bio dovoljno razvijen za formalno uključivanje u konvenciju. Drugo, preporuke dopunjuju konvencije pružanjem detaljnih uputa za njihovu primjenu. Treće, preporuke reguliraju standarde tehničke i detaljne prirode koji zahtijevaju česte prilagodbe situacijama u različitim zemljama.
Isto tako, Međunarodna organizacija rada obavlja izradu izvještaja i analiza o globalnim trendovima u zapošljavanju, ekonomiji i socijalnim pitanjima te pruža preporuke članicama organizacije kako bi poboljšale uvjete rada. Standardi koje postavlja služe kao temelj za nacionalno zakonodavstvo država, potičući ih da unaprijede svoje zakonodavne okvire u području rada kako bi bili u skladu s međunarodnim standardima.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - https://klinika.pravo.hr/
Autor teksta: Silvija Kolega
Naslovna fotografija: Mohamed Hassan/Radnička prava
Preporučite članak: