Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Glavni i najvažniji pravni izvor koji uređuje prekovremeni rad je Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje; ZR). Sukladno članku 60. Zakona o radu, radno vrijeme vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. (čl. 60., ZR). Nastavno na navedeno, puno radno vrijeme može iznositi najviše četrdeset sati tjedno (čl.61.,st.1., ZR). Rad koji je duži od punog radnog vremena predstavlja prekovremeni rad. Prekovremeni rad se može koristiti u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, kada je radnik na zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog radnog vremena, ali najviše do osam sati tjedno (čl. 65., st.1. ZR).
Iz navedenih odredbi proizlazi da prekovremeni rad nije niti bi smio biti nešto što je učestalo i uobičajeno. Kako zakonske odredbe kažu, takvu vrstu rada poslodavac smije koristiti samo u slučajevima više sile, izvanrednog povećanja poslova ili slično. To znači da je prekovremeni rad opravdan u situacijama poput izvanrednog povećanja opsega poslova, kratkih rokova u kojima se određeni posao mora obaviti (primjerice dogovorena izrada i isporuka određene robe u nekom iznimno kratkom roku i sl.). Ono što je važno znati kod prekovremenog rada također je to da se poslodavac tim institutom ne bi smio služiti svakodnevno kako bi nadoknadio eventualni nedostatak radne snage.
Dakle, iz svega ovoga proizlazi da, u slučaju opravdanih razloga (koji moraju biti u skladu sa zakonskim odredbama), poslodavac ima pravo odrediti prekovremeni rad, a radnik je dužan odazvati se i obavljati posao. Međutim, moraju se poštivati određene granice, a te su da broj prekovremenih sati ne smije biti veći od osam (8) sati tjedno, 32 sata mjesečno i 180 sati godišnje. Ono na što poslodavac u slučaju određivanja takvog rada mora imati na umu, a na što radnik ima pravo jest korištenje dnevnog odmora između dva radna dana u neprekinutom vremenu od 12 sati i tjednog odmora između dva radna tjedna u neprekinutom vremenu od najmanje 36 sati.
Ono što najviše zanima svakog radnika koji će pročitati ovaj članak zasigurno je pravo radnika na povećanu plaću u slučaju prekovremenog rada. Zakon o radu, kao opći propis radnog prava, svojim odredbama ne određuje iznos povećanja plaće koji poslodavac mora isplatiti radniku, već to uređenje prepušta bilo ugovoru o radu koji svaki radnik potpisuje s poslodavcem prilikom zasnivanja radnog odnosa, bilo pravilnikom o radu koji donosi poslodavac, bilo kolektivnom ugovoru. Dakle, ukoliko ste u određenom vremenu odradili xy prekovremenih sati i želite saznati koliko će vam se povećati plaća u tom mjesecu, potrebno je pogledati jedan od tri navedena izvora i prema njemu izračunati iznos koji bi vam poslodavac trebao isplatiti.
Osim toga, kad postoji kolizija između propisa koji na različit način uređuju visinu iznosa naknade za prekovremeni rad, primijenit će se onaj propis koji je najpovoljniji za radnika. Također, ukoliko je to predviđeno, primjerice, ugovorom o radu, moguće je naknadu za prekovremene sate zamijeniti slobodnim danima, no ni u kojem slučaju nije moguće dobiti i povećanu plaću i slobodne dane. Dakle, ili jedno ili drugo, ako je to predviđeno, a ako nije, onda samo povećanje plaće. Ono što je također važno napomenuti jesu mogućnosti radnika u slučaju da poslodavac povrijedi neku odredbu koja se tiče ograničenja o trajanju ili uređenju prekovremenog reda. Radnik o tome može obavijestiti inspekciju i zahtijevati poduzimanje adekvatnih mjera budući da prekovremeni rad može predstavljati opasnost za zdravlje i radnu sposobnost radnika, a može biti i smetnja povećanju broja ukupno zaposlenih radnika.
I za kraj, ali ništa manje važno u odnosu na gore navedeno, jesu situacije u kojima je prekovremeni rad zabranjen. Radnik smije prekovremeno raditi najviše 8 sati tjedno. Ako radi duže od četiri tjedna neprekidno ili više od 12 tjedana kroz kalendarsku godinu ili ako prekovremeni rad svih radnika određenog poslodavca prelazi deset posto ukupnoga radnog vremena u određenom mjesecu poslodavac je dužan obavijestiti inspektora rada. Zabranjen je prekovremeni rad maloljetnika (mlađih od 18 godina). Trudnica, roditelj s djetetom do tri godine života, samohrani roditelj s djetetom do šest godina života, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.hr/
Naslovna fotografija: mohamed Hassan, Pixabay
Autor teksta: Karlo Horvat
Preporučite članak: