Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Prekršajna odgovornost poslodavca u vezi s radnim odnosom, u najvećem se dijelu regulira Zakonom o radu (ZOR, NN 93/14, 127/17, 98/19). Zakon o radu razlikuje tri vrste prekršaja s obzirom na težinu povrede, pa tako postoje lakši, teži i najteži prekršaji poslodavca, a u vezi s tim i odgovarajuće posljedice koje se uglavnom sastoje u novčanoj kazni koju je poslodavac dužan platiti. Prekršajna odgovornost poslodavca ustanovljuje se ako je povrijedio radnikova zakonom zajamčena i priznata prava ili nije ispunio obveze propisane Zakonom o radu. Osim navedene tri vrste prekršaja, postoje i prekršaji sindikata i udruge sindikata više razine te prekršaji udruge poslodavaca i udruge poslodavaca više razine, odnosno prekršaji koji se odnose na osnivanje, djelovanje i rad udruga koje su osnovane radi zaštite i promicanja prava radnika ili poslodavaca.
Lakši prekršaji poslodavca
Sukladno članku 227. Zakona o radu, poslodavac pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 10.000 do 30.000 kuna za lakše prekršaje. Lakši prekršaji podrazumijevaju sklapanje ugovora o radu u kojem je probni rad ili pripravnički staž ugovoren u trajanju dužem od dopuštenog (čl. 227. st. 1. ZOR-a). Probni rad ne smije trajati duže od 6 mjeseci (čl. 53. st. 2. ZOR-a), a pripravnički staž duže od godinu dana, osim ako je zakonom drugačije određeno (čl. 57. ZOR-a). Ako je poslodavac fizička osoba ili je prekršaj počinila odgovorna osoba u pravnoj osobi, za navedene prekršaje predviđena je novčana kazna u iznosu od 1.000 do 3.000 kuna. Ako su navedeni prekršaji počinjeni u odnosu na maloljetnika, iznos novčane kazne se, kao i u ostalim slučajevima prekršajne odgovornosti, uvećava dvostruko (čl. 227. st. 2. i 3. ZOR-a). Broj zakonskih slučajeva u kojima postoji odgovornost poslodavca za lakše prekršaje prilično je oskudan te se svodi na dva nabrojena slučaja, iz čega se može zaključiti da je zakonodavac veću pažnju posvetio reguliranju slučajeva težih i najtežih prekršaja.
Teži prekršaji poslodavca
Teži prekršaji poslodavca obuhvaćaju tridesetak taksativno nabrojenih slučajeva gdje se uglavnom radi o povredama obveza koje poslodavac ima na temelju Zakona o radu te povredu nekih prava koja se istim zakonom priznaju osobama koje jesu ili namjeravaju zasnovati radni odnos s poslodavcem. Za teže prekršaje predviđena je novčana kazna u iznosu od 31.000 do 60.000 kuna (čl. 228. st. 1. ZOR-a). Sukladno članku 228. ZOR-a, teži prekršaji obuhvaćaju povredu odredaba zakona o sklapanju ugovora o radu na određeno vrijeme, sklapanje ugovora o radu s radnikom koji ne udovoljava posebnim uvjetima za zasnivanje radnog odnosa, zatim povrede koje se tiču podataka - prikupljanje osobnih podataka suprotno odredbama zakona, povrede tajnosti podataka, traženje podataka o trudnoći te podataka koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom prilikom razgovora za posao. Sljedeći prekršaji koji se smatraju težima odnose se na obvezu vraćanja radnika na poslove na kojima su prethodno radili ili sklapanje ugovora o radu za druge odgovarajuće poslove s radnicima koji koriste prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (ZRRP, NN 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20) te s radnicima koji su koristili bolovanje ili kod kojih je nastupilo smanjenje radne sposobnosti. Teži prekršaji obuhvaćaju i povredu odredaba ZOR-a o ustupanju radnika agenciji za privremeno zapošljavanje, nezadovoljavanje propisane forme za sklapanje ugovora, povredu prava radnika na odmore i dopuste, prava radničkog vijeća, obvezu poslodavca na savjetovanje ili traženje suglasnosti radničkog vijeća za određene poslove te povredu prava na kolektivno organiziranje i prava sindikata (čl. 228. st. 1. ZOR-a).
Najteži prekršaji poslodavca
Najteži prekršaji poslodavca u većem se dijelu vežu uz povredu prava posebno ranjivih skupina osoba – maloljetnika i trudnica, te izvanredne uvjete rada kao što su noćni i prekovremeni rad. Za ovu vrstu prekršaja predviđena je novčana kazna od 61.000 do 100.000 kuna (čl. 229. st. 1. ZOR-a). Primjeri najtežih prekršaja poslodavca, sukladno članku 229. Zakona o radu, vezanih uz maloljetnike kao posebno ranjivu skupinu osoba, odnose se na zapošljavanje maloljetnika mlađeg od 15 godina ili starijeg od 15 godina bez odobrenja skrbnika ili zapošljavanje na poslovima koji mogu ugroziti sigurnost i zdravlje maloljetnika, kao i povredu odredaba o noćnom i prekovremenom radu maloljetnika. Također, odgovornost poslodavca postojat će ako otkaže ugovor o radu trudnici ili ženi koja je rodila, a koristi prava iz ZRRP-a te ako otkaže ugovor radniku privremeno nesposobnom za rad za vrijeme trajanja te nesposobnosti. I kod ove vrste prekršaja postoji odgovornost za povredu zakonskih odredbi o ustupanju radnika za rad na određeno vrijeme preko agencija za privremeno zapošljavanje, no misli se na teži oblik povrede nego kod težih prekršaja. Najteži prekršaji poslodavca postoje i kod povrede pravila o radnom vremenu radnika, odnosno ako radnik radi duže od dopuštenog ili ako nisu ispunjeni uvjeti za prekovremeni rad. Tu je i povreda pravila o preraspodjeli i nejednakom rasporedu radnog vremena te povreda pravila o noćnom radu koja se, između ostalog, odnosi na nedostatne zdravstvene i sigurnosne uvjete za takav rad. U najteži prekršaj poslodavca spada i nevođenje evidencije o radnom vremenu i radnicima, nevođenje evidencije na propisan način ili nedostavljanje zahtijevanih podataka o radnom vremenu i radnicima inspektoru rada (čl. 229. st. 1. t. 1. ZOR-a).
U pogledu prekršajne odgovornosti poslodavca može se zaključiti kako Zakon o radu iscrpno navodi slučajeve u kojima će poslodavac prekršajno odgovarati. Oni se uglavnom odnose na teže povrede odredaba Zakona o radu. Sankcioniranjem težih i najtežih prekršaja, odnosno povreda odredaba Zakona o radu, zakonodavac je stavio naglasak na zaštitu prava osoba koje su zasnovale ili namjeravaju zasnovati radni odnos, a posebice zaštitu posebno ranjivih skupina osoba. Svaka osoba bi se, prije ulaska u radni odnos, trebala informirati o tome koja joj prava pripadaju na temelju zakona jer će u odnosu na povrede tih prava postojati i odgovornost poslodavca za prekršaj, a koja se ne bi trebala suviše olako shvatiti.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.hr/
Izvor naslovne fotografije: Pxhere
Autorica teksta: Ana Kokot
Preporučite članak: