Large rad na crno

Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.

Na samom početku 2023. godine na snagu je stupio novi Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada (NN 151/22, dalje: ZSNR). Neprijavljeni rad, odnosno rad na crno nipošto nije nov izazov na našim prostorima. Dapače, brojni su dosadašnji propisi sadržavali odredbe koje ga se dotiču (poput Zakona o radu, Zakona o obveznim odnosima, Općeg poreznog zakona…), no radi usklađivanja nacionalnih propisa s pravnim poretkom Europske unije (tj. radi preuzimanja u nacionalno zakonodavstvo direktiva Europske unije), o tome je donesen i poseban zakon. Riječ je o zakonu kojim se po prvi put na cjelovit način propisuje što se smatra neprijavljenim radom, uređuju mjere za njegovo suzbijanje, aktivnosti u cilju poticanja prijavljivanja rada, vođenje evidencije neaktivnih osoba te odgovornost za povrede odredaba Zakona.

Što je rad na crno?

Novi zakon definira neprijavljeni rad u užem smislu kao rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodvca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima (čl. 3. st. 1. ZSNR). Specifičnije, navedeno može poprimiti sljedeće pojavne oblike:    1. obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na stvarno radno vrijeme 2. obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu; 3. obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos; 4. zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja (čl. 3. st. 2. ZSNR).   Zakon također definira i neprijavljeni rad u širem smislu, i to kao rad koji prema svojim obilježjima predstavlja izbjegavanje obveza koje poslodavac ima vezano uz plaću radnika, a u smislu ovoga Zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike: 1. radni odnos u kojem se ne isplaćuje povećana plaća radniku i ne uplaćuju propisana javna davanja na povećanu plaću i iz povećane plaće;  2. isplaćivanje plaće ili dijela plaće bez obračuna i uplate propisanih javnih davanja (čl. 3. st. 3. ZSNR). U svakom slučaju, o kojoj se god podvrsti radilo, neprijavljeni rad je zabranjen (čl. 3. st. 4. ZSNR).   Možemo reći kako je rad na crno u novom ZSNR-u opisan nešto opširnijom definicijom od one laičke koju se nerijetko čuje u medijima i svakodnevnom govoru. Od iznimne je važnosti za svakoga građanina informirati se o važećim propisima i sankcijama za njihovo kršenje.

Problem rada na crno

Rad na crno ima ozbiljne posljedice kako za pojedinca, tako i za hrvatsko društvo u cjelini.  Poslodavci koji izbjegavaju plaćanje poreza doprinose gubitku poreznih prihoda za državu, što može rezultirati smanjenjem sredstava potrebnih za financiranje javnih službi, poput zdravstva, obrazovanja i infrastrukture. Rad na crno potpomaže širenju sive ekonomije, jer se financijske transakcije između radnika i poslodavaca obavljaju izvan pravnog sustava, što otežava praćenje ekonomske aktivnosti i oporezivanje. Još jedna od posljedica je i nepošteno tržišno natjecanje - poslodavci često mogu nuditi niže cijene za svoje proizvode ili usluge, što može dovesti do poremećaja na tržištu i otežati poslovanje onima koji poštuju zakonske obveze.   Uza sve to, neprijavljeni rad često rezultira većim brojem slučajeva radnih sporova. To može stvoriti opterećenje za pravosudni sustav i smanjiti učinkovitost postizanja pravde u radnim sporovima.   Sami radnici koji rade na crno često su lišeni osnovnih radničkih prava. To uključuje pravo na godišnji odmor, zdravstveno osiguranje, zaštitu na radu i druge beneficije koje im pripadaju zakonom. Isključeni su iz socijalnih programa koje pruža država, kao što su naknade za nezaposlene ili mirovine. Također često nemaju pristup obrazovanju ili stručnom usavršavanju, što dugoročno može smanjiti njihove kvalifikacije i ograničiti im mogućnosti napredovanja u karijeri. Rad na crno nerijetko rezultira eksploatacijom radnika što doprinosi nejednakosti i socijalnoj nepravdi u društvu. 

Rad na crno u Hrvatskoj

Svima nam je poznato koliko je rad na crno raširena pojava u hrvatskom društvu. Iako Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike priznaje da točan broj radnika koji rade neprijavljeno nije poznat, navode da procjene govore o udjelu od oko deset posto službenog broja zaposlenih. To bi značilo da u Hrvatskoj na crno radi možda i do 150.000 ljudi.   Neprijavljeni rad javlja se u različitim sektorima, ali obično je prisutan tamo gdje su radnici slabije zaštićeni, a kontrola nad radnim odnosima je manja. Tradicionalno, to su hotelijerski i ugostiteljski sektor, posebice u vrijeme turističke sezone, zatim osobne usluge poput frizerskih i kozmetičarskih, trgovina na malo, građevinski sektor, poljoprivreda (najviše tijekom berbe i sezonskih radova)..   Postavlja se pitanje: kako je moguće da je, uza sve negativne posljedice i ilegalni status, neprijavljeni rad i dalje toliko zastupljen, bez naznaka da će se u skorijoj budućnosti iskorijeniti u potpunosti?    Dugoročne posljedice, poput narušavanja radničkih prava, gubitka povjerenja u sustav, i negativnih utjecaja na gospodarstvo, obično pretežu nad privremenim "beneficijama". Zbog svega navedenog, zajednička odlika svih uređenih pravnih sustava je donošenje i primjena propisa i mjera kojima se neprijavljeni rad sprječava i sankcionira.

Novi zakon i novi izazovi

Nadzor nad primjenom spomenutog novodonesenog ZSNR-a obavljaju nadležni inspektori koji su prema posebnim propisima ovlašteni za nadzor u vezi s radom i zapošljavanjem, a nadzor zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračuna, prijava i uplata javnih davanja službenici koji su prema posebnim propisima ovlašteni za obavljanje poslova poreznog nadzora (čl. 5. ZSNR). Ako utvrdi postojanje neprijavljenog rada, nadležni će inspektor o navedenome u zapisnik unijeti podatke o radniku, razdoblju u kojem je radnik obavljao neprijavljeni rad i opis poslova koje je radnik obavljao (čl. 7. st. 1. ZSNR).    Nadležni inspektor će u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske (čl. 7. st. 2. ZSNR). Ako se kod istog poslodavca tijekom sljedećih inspekcijskih nadzora u razdoblju od šest godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenoga rada ponovno utvrdi neprijavljeni rad, nadležni inspektor će postupiti u skladu s prijašnje izloženim postupkoma, pri čemu se iznos obveze uplate povećava na 6630,00 eura za svakog neprijavljenog radnika (čl. 7. st. 3. ZSNR). Poslodavac je svoju obvezu dužan izvršiti u roku od tri dana, a ona se sastoji od isplaćivanja navedenog iznosa i podnošenja prijave na obvezno mirovinsko osiguranje (čl. 7. st. 4. ZSNR).    U roku od osam dana od izvršnosti rješenja (rješenje je izvršno kad je njegova provedba omogućena), poslodavac ima obvezu za svaki mjesec pretpostavljenog razdoblja rada radniku isplatiti plaću za puno radno vrijeme u visini mjesečne bruto medijalne plaće u Republici Hrvatskoj te doprinos za obvezna osiguranja koji se isplaćuje na plaću (čl. 10. st. 1. ZSNR).   Ako tijekom inspekcijskog nadzora nadležni inspektor utvrdi postojanje ugovornog odnosa između naručitelja posla i izvršitelja posla koji je samozaposlena osoba, a postoje okolnosti koje upućuju na to da se radi o prikrivenom radnom odnosu, obavijestit će Ministarstvo financija, Poreznu upravu (čl. 11. ZSNR). Prikriveni radni odnos je ugovorni odnos koji ima obilježja radnog odnosa, ali ga poslodavac i radnik predstavljaju kao neki drugi tip ugovornog odnosa, najčešće kao poslovnu suradnju putem paušalnog obrta (čl. 4. st. 1. t. 6. ZSNR).   Nadležni inspektor dužan je obavijestiti Ministarstvo rada o provedenom nadzoru, utvrđivanju postojanja neprijavljenog rada i poduzetim mjerama (čl. 12. st. 1. ZSNR). Ministarstvo uspostavlja, vodi i na mrežnim stranicama objavljuje popis poslodavaca koji su prakticirali neki oblik neprijavljenog rada (čl. 12. st. 2., 3. ZSNR). S toga se popisa mogu brisati tek nakon proteka šest godina od dana kad je zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, a ranije isključivo ako se uspješno ospori činjenica postojanja neprijavljenog rada (čl. 12. st. 6. ZSNR). No tog popisa u praksi i dalje nema.    Osobe koje sačinjavaju poveći udio neprijavljenih radnika svakako su tzv. neaktivne osobe.  Neaktivna osoba je osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu, odnosno koja ne obavlja samostalnu djelatnost, nije uključena u program obrazovanja niti osposobljavanja i ne traži aktivno posao (čl. 4. st. 1. t. 11. ZSNR).   Radi lakšeg otkrivanja prekršitelja i suzbijanja pojedinih pojavnih oblika neprijavljenoga rada vodi se jedinstvena elektronička evidencija rada i evidencija neaktivnih osoba (čl. 13. ZSNR). Evidenciju neaktivnih osoba u elektroničkom obliku vodi Hrvatski zavod za zapošljavanje na temelju podataka iz evidencija nadležnih tijela javne vlasti (čl. 15. st. 1. ZSNR). Jedinstvena elektronička evidencija rada informacijski je sustav u kojem se pohranjuju podaci o radnicima (i njihovom radnom vremenu) zaposlenim kod poslodavaca koji obavljaju djelatnost iz popisa djelatnosti za koje je obvezno vođenje elektroničke evidencije rada (čl. 14. ZSNR).    Jedna od većih novina koju je Zakon donio jest odredba koja govori o odgovornosti u lancu podugovaratelja (čl. 18. ZSNR). Prema toj odredbi, ugovaratelj solidarno odgovara za obveze koje njegov podugovaratelj kao poslodavac ima prema svom radniku, za potraživanja na ime dospjele, a neisplaćene plaće za obavljeni rad odnosno pružene usluge, na koju radnik ima pravo (čl. 18. st. 1. ZSNR). Tražbina, u ovom konkretnom slučaju plaća, je dospjela u trenutku nastupanja roka za ispunjenje obveze nastale na temelju ugovora, zakona ili sudske odluke.   Od tog trenutka vjerovnik je ovlašten od dužnika zahtijevati da izvrši obvezu. Radnik kojem podugovaratelj kao poslodavac nije na dan dospjelosti isplatio plaću za obavljeni rad, odnosno pružene usluge ili dio plaće, može od ugovaratelja zahtijevati isplatu u roku od tri mjeseca nakon isteka roka u kojem je poslodavac, prema općem propisu kojim se uređuju radni odnosi, dužan dostaviti obračun plaće koju mu je dužan isplatiti, a koji nije dostavio (čl. 18. st. 2. ZSNR). Ugovaratelj odgovara radniku do visine ugovorene plaće za obavljeni rad odnosno pružene usluge radi ispunjenja ugovora sklopljenog između ugovaratelja i njegova podugovaratelja (čl. 18. st. 3. ZSNR). Ugovaratelj koji je isplatio plaću radniku podugovaratelja, ima pravo od podugovaratelja zahtijevati cijeli iznos plaćen umjesto podugovaratelja (čl. 18. st. 4. ZSNR).   Ugovaratelj se oslobađa ako je poduzeo odgovarajuće radnje kako bi od svoga podugovaratelja zatražio i dobio prije početka odnosno tijekom trajanja obavljanja radova odnosno pružanja usluga: 1. popis svih radnika zaposlenih na izvršavanju ugovora o pružanju usluga između ugovaratelja i podugovaratelja, 2. za svakog pojedinog radnika iz točke 1. ovoga članka: identifikacijski podatak radnika, datum početka i završetka obavljanja radova i usluga, 3. za vrijeme trajanja ugovora između ugovaratelja i podugovaratelja, za svakog pojedinog radnika najmanje jednom mjesečno dokaz o isplati plaće i doprinosa za obvezna osiguranja koja se isplaćuju na plaću za prethodni mjesec (čl. 19. ZSNR).  

Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr

*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - https://klinika.pravo.hr/

Autor teksta: Pavičić

Naslovna fotografija: Mohamed Hassan/Radnička prava

Pravna klinika




    Preporučite članak: