Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Mobilni radnici razlikuju se od ostalih radnika činjenicom da se njihova djelatnost ne veže isključivo za jedno mjesto poput ureda, već se nalaze u konstantnom pokretu, bilo to u kamionu, kombiju ili autobusu. Sama činjenica da se njihovi radni odnosi, radno vrijeme te obvezni odmor uređuje posebnim zakonom govori nam da se oni čine posebnu kategoriju radnika. Za početak, mobilni radnici u prosjeku provode puno više vremena na radu od ostalih. Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN 75/13, 36/15, 46/17, 152/22, u daljnjem tekstu: ZMR) propisuje minimalno radno vrijeme od 48 sati tjedno, dok Zakon o radu propisuje tjedno radno vrijeme od 40 sati. Na prvu se može uvidjeti da mobilni radnici ustvari rade jedan dan tjedno više od ostalih radnika i to ne računajući prekovremeni i noćni rad. Sklapajući to u kontekst same prirode mobilnog rada, upravljanje velikim industrijskim cestovnim vozilima poput kamiona i autobusa, vidimo da mobilni radnici nose veliku odgovornost u cestovnom prometu. Moraju paziti na vlastitu i tuđu sigurnost u cestovnom prometu, što je već samo po sebi otežano ako se radi o velikom vozilu, bez ljudskih faktora poput umora i stresa, koji sigurno nisu strani mobilnim radnicima te pogotovo ako se u tu jednadžbu doda česti prekovremeni rad. Mobilni radnici odgovaraju za brojne živote kojima su okruženi, kao i za opremu koju prevoze, stoga je izrazito bitno da se poslodavci pridržavaju zakonskih odredbi koje propisuju obvezne stanke i razdoblja odmora za radnike, kao i maksimalne duljine radnih perioda.Kako ZMR definira mobilne radnike
Mobilni radnici zakonom su definirani kao svi radnici koji čine: a) dio prijevoznog osoblja zaposlenih u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika, b) ili tereta kao javni prijevoz, c) ili prijevoz za vlastite potrebe, uključujući vježbenike i naučnike glede odredbi koje se odnose na odmore mobilnih radnika (čl. 4. st. 3. ZMR). Zakon se primjenjuje na prijevoznike, mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prometa te na samozaposlene vozače (čl. 3. st. 3. ZMR). Samozaposleni vozač prema ZMR definiran je kao fizička osoba, obrtnik čija je djelatnost javni cestovni prijevoz putnika ili tereta, koji posjeduje licenciju za obavljanje te djelatnosti, koji radi sam za sebe i koji nije vezan ugovorom o radu ili drugim oblikom radnog odnosa, koji je slobodan organizirati radne aktivnosti čiji prihod izravno ovisi o zaradi i koji ima slobodu, samostalno ili suradnjom između samozaposlenih vozača te stupati u poslovne odnose s više klijenata (čl. 4. st. 8. ZMR).Raspored radnog vremena
Zakon zbog specifičnog položaja mobilnih radnika na poseban način uređuje njihovo radno vrijeme i stanke. Kao što je već rečeno, puno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika iznosi 48 sati (čl. 5. st. 1. ZMR) Međutim, ukupni tjedni iznos sati može biti povećan i na 60 sati ukupno, no samo ako prosjek od 48 sati tjedno nije prekoračen u razdoblju od četiri mjeseca (čl. 5. st. 2. ZMR). Također, ako mobilni radnik obavlja poslove za različite poslodavce, njegovo radno vrijeme računa se kao zbroj sati odrađenih kod svakog od poslodavaca (ukupno tjedno radno vrijeme takvog radnika i dalje iznosi najviše 48 sati) (čl. 5. st. 3. ZMR). Također, poslodavac ima obvezu od takvog mobilnog radnika zatražiti pisanim putem evidenciju ili izračun radnog vremena kod drugog ili drugih poslodavaca, te mu je mobilni radnik dužan dostaviti takvu evidenciju u pisanom obliku (čl. 5. st. 3., st. 4. ZMR).Stanke
Što se tiče stanke, mobilnim radnicima Zakon određuje obveznu stanku nakon odrađenih šest neprekidnih sati obavljanja mobilnih aktivnosti u cestovnom prometu, tijekom koje ne mogu upravljati vozilom te obavljati druge poslove. Ona se mora koristiti isključivo za odmor (čl. 6. st. 1. ZMR). Ako propisana stanka prekida radni period koji traje od 6 do 9 sati, ta stanka mora trajati najmanje 30 minuta, međutim ako prekida radni period dulji od 9 sati, stanka mora trajati najmanje 45 minuta (čl. 6. st. 2. ZMR). Također, mobilni radnik ima pravo te stanke razdijeliti na više intervala, no u takvom slučaju stanke moraju trajati najmanje 15 minuta (čl. 6. st. 3. ZMR).Noćni rad
Noćni rad je rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja između 00.00 i 05.00 sati (čl. 4. st. 1. t. 4. ZMR). Ako mobilni radnici obavljaju noćni rad, njihovo ukupno radno vrijeme ne smije prelaziti 10 sati unutar perioda od 24 sata (čl. 7. st. 1. ZMR). Naknada za noćni rad mobilnim radnicima isplaćuje se sukladno posebnom propisu o radu, odnosno sukladno kolektivnom ugovoru uz uvjet da takva naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa (čl. 7. st. 2. ZMR).Informiranje i evidencije
Poslodavac je zakonom obvezan informirati svoje mobilne radnike o navedenim odredbama o njihovom radnom vremenu, stankama, noćnom radu kao i iznimkama od tih odredbi. Također ih je obvezan informirati o drugim propisima, kolektivnim ugovorima, odnosno njihovim općim aktima koji su doneseni na temelju Zakona te s odredbama o njihovoj provedbi koje se odnose na rad ili radne odnose (čl. 9. st. 1. ZMR). Što se tiče evidencije samog radnog vremena mobilnih radnika, za evidenciju su također odgovorni poslodavci. Evidencija mora biti arhivirana minimalno 3 godine nakon isteka razdoblja na koje se odnosi (čl. 9. st. st. 3. ZMR). Takve evidencije vrše se putem tahografa, a poslodavci su odgovorni i za prijenos podataka o radu sa tahografa u središnji informacijski sustav kojim se koriste (čl. 9. st. 5., st. 6. ZMR). Nadzorni uređaj, odnosno euro tahograf, uređaj je koji osigurava upis vremena vožnje članovima posade vozila, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koje ne spada u upravljanje vozilom, vremena odmora, brzine kretanja vozila i prijeđene udaljenosti vozila. Upotreba tahografa u prometu, kao i njihova ugradnja u vozila namijenjena za cestovni promet, uređuje Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i vijeća. Tahografe bi trebalo ugraditi u vozila, a sam postupak kao takav uređuje Uredba (EZ) 561/2006. Određena vozila trebala bi biti isključena iz područja primjene te Uredbe kako bi se uvela određena fleksibilnost, i to za vozila s najvećom dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona koja se koriste za prijevoz materijala, opreme ili strojeva koje vozač koristi tijekom svog rada i koja se koriste samo u rasponu od 100 km od baze poduzeća te pod uvjetom da vožnja takvog vozila ne sačinjava glavnu aktivnost vozača. Kako bi se osigurala usklađenost među relevantnim izuzećima određenima u Uredbi (EZ) br. 561/2006 te kako bi se smanjilo administrativno opterećenje prijevoznih poduzeća, a u isto vrijeme poštovali ciljevi te Uredbe, trebalo bi određene dopuštene udaljenosti navedene u njoj izmijeniti (Uredba EU 165/2014 čl. 1. st. 4.).Cilj posebnog uređenja mobilnih radnika
Iz svega navedenog vidljivo je zašto je potrebna posebna regulacija radnog vremena i odmora svih mobilnih radnika. Zbog prirode njihova posla, obvezne stanke i odmori su prijeko potrebni kako bi se osigurala sigurnost i dobrobit ne samo radnika, već i ostalih ljudi i opreme kojima su okruženi. Stoga je imperativno da postoji ovakvo pravno uređenje ne samo od strane Republike Hrvatske, već i od strane Europske Unije.Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - https://klinika.pravo.hr/
Naslovna fotografija: Mohamed Hassan/Radnička prava
Preporučite članak: