Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Cilj dodatnog rada je uvođenje mogućnosti rada radnika za drugog poslodavca iznad punog radnog vremena, kako bi se pridonijelo suzbijanju rada „na crno“. Dosad je dodatni rad za drugog poslodavca bio zakonski prilično strogo reguliran, što se posebno moglo vidjeti u činjenici da je radniku bila potrebna suglasnost matičnog poslodavca.
Ipak, u siječnju 2024. godine je došlo do izmjena Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZOR), kojima se uredilo pitanje dodatnog rada i trajanje istoga.
Zakon o radu definira dodatni rad kao rad za drugog poslodavca izvan punog radnog vremena kod matičnog poslodavca. Naime, svaki radnik koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca odnosno radi u nepunom radnom vremenu kod više matičnih poslodavaca, na način da je njegovo ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno, može dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca.
Ugovor o dodatnom radu može se sklopiti za obavljanje svih poslova, ali se ne može sklopiti sa sljedećim radnicima:
• koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada u skladu s propisima o zaštiti na radu
• koji rade u skraćenom radnom vremenu na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštiti radnika od štetnih utjecaja
• kojima se prema propisu o mirovinskom osiguranju staž osiguranja računa s povećanim trajanjem.
Prema najnovijim izmjenama ZOR-a radnik više ne mora tražiti pisanu suglasnost poslodavca za dodatni rad. Obveza radnika je da prije početka rada pisanim putem obavijesti matičnog poslodavca, odnosno matične poslodavce o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem. Poslodavac je ovlašten od radnika pisanim putem zatražiti da prestane s obavljanjem dodatnog rada kod drugog poslodavca, ali samo ako postoje objektivni razlozi za to. U objektivne razloge ubrajaju se zakonska zabrana natjecanja ili ako se dodatni rad obavlja unutar rasporeda radnog vremena kod matičnog poslodavca.
Takvo pravo poslodavca ograničeno je rokom jer prestaje u roku od tri mjeseca od dana kad je poslodavac doznao za sklapanje posla odnosno pet godina od dana sklapanja posla. Ako radnik postupi protivno zakonskoj zabrani, poslodavac može od radnika zatražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvog posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvog posla.
S druge strane, ako je zahtjev matičnog poslodavca postavljen zbog obavljanja dodatnog rada unutar rasporeda radnog vremena radnika kod matičnog poslodavca, radnik je dužan najkasnije u roku od tri dana prilagoditi radno vrijeme kod drugog poslodavca, a ako to ne učini morat će prestati obavljati dodatni rad kod drugog poslodavca.
Ugovor o dodatnom radu sklapa se u pisanom obliku, te mora sadržavati sve zakonom taksativno navedene podatke, a može se sklopiti na određeno ili neodređeno vrijeme. Svakako, relevantno je da se ugovorom o dodatnom radu ne smije ugovoriti radno vrijeme u trajanju dužem od 8 sati tjedno. Iznimno, ako je raspored radnog vremena u dodatnom radu radnika utvrđen kao nejednaki, tjedno radno vrijeme u dodatnom radu smije biti duže od 8 sati tjedno, ali ne duže od 16 sati tjedno, uključujući i prekovremeni rad koji je dozvoljen ZOR-om.
Stavka koja je također relevantna radnicima koji koriste mogućnost dodatnog rada je korištenje godišnjeg odmora. Naime, kod uređenja ovog pitanja ZOR je prednost dao matičnom poslodavcu. Poslodavac kod kojeg je radnik zaposlen u dodatnom radu, dužan je, na zahtjev radnika, omogućiti korištenje godišnjeg odmora toga radnika u istom tjednu u kojem godišnji odmor koristi kod matičnog poslodavca. Ako je za stjecanje prava iz radnog odnosa važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblje rada u dodatnom radu smatrat će se radom u punom radnom vremenu.
Plaća i druga materijalna prava radnika, kao što su regres, božićnica, jubilarna nagrada i sl. utvrđuju se i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu s drugim poslodavcem. Plaća radnika ne može se odrediti u visini manjoj od minimalne plaće, koja za 2025. godinu iznosi 970,00 eura bruto, razmjerno ugovorenom broju sati rada.
Primjerice, ako je s radnikom ugovoreno 6-satno tjedno radno vrijeme, u mjesecu svibnju radnik je odradio 24 sata tada bi se najniži iznos plaće radnika utvrdio na način da se bruto plaća podijeli sa fondom sati za svibanj, čime se dobije iznos satnice za radnika. Taj se iznos onda pomnoži za brojem odrađenih sati, kako bi u konačnici znali koliki iznos plaće je radnik zaradio za svibanj. U nastavku se nalazi primjer izračuna za svibanj: 970,00/176 = 4.77 × 24 = 132,27 eura.
Kod obračuna plaće radnika zaposlenog na dodatni rad primjenjuju se iste stope poreza na dohodak te doprinosa za obvezna osiguranja, kao i pri obračunu plaće radnika s punim radnim vremenom. Razlika se može pronaći kod korištenja osobnog odbitka poreznog obveznika, gdje radnik može odlučiti da cijeli pripadajući osobni odbitak koristi kod poslodavca kod kojega je zaposlen na puno radno vrijeme, a može se odlučiti da isti preraspodijeli između poslodavaca.
Za radnike koji su zaposleni kod dva ili više poslodavaca Porezna uprava po službenoj dužnosti provodi poseban postupak utvrđivanja poreza kojim utvrđuje ukupni godišnji dohodak poreznog obveznika te ukupni godišnji porez na dohodak. Ipak, ako porezni obveznik želi iskoristiti neko od prava, kao što je osobni odbitak za uzdržavane članove uže obitelji ili preraspodjelu osobnog odbitka, a Porezna uprava ne raspolaže tim podacima, tada radnik može nadležnoj ispostavi Porezne uprave, do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, podnijeti obrazac ZPP-DOH koji je dostupan na web stranicama Porezne uprave.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - https://klinika.pravo.hr/
Naslovna fotografija: Mohamed Hassan/Radnička prava
Autorica teksta: Leunora Shabanaj
Preporučite članak: