Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Mirovina bi prema općepoznatom shvaćanju predstavljala svojevrsno novčano periodično davanje, odnosno individualni novčani primitak iz sustava mirovinskog osiguranja koji je osiguran iz proračuna Republike Hrvatske.
Sustav mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj čine:
1) obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti
2) obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje
3) dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (čl. 1. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju "NN" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22,; dalje: ZMO)
Ovaj članak objasnit će vrste obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti.
Vrste mirovine na temelju generacijske solidarnosti su:
1) starosna mirovina
2) prijevremena starosna mirovina
3) invalidska
4) prijevremena invalidska
5) obiteljska mirovina
Pod pojmom „generacijska solidarnosti“ u Zakonu o mirovinskom osiguranju se ponajprije misli na životne situacije u slučaju nastanka rizika starosti, smanjenja radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja, a članovima njihovih obitelji prava za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika prava (čl. 8. st. 1. ZMO-a). Kako je mirovina sama po sebi novčani primitak koji bi nas trebao osiguravati za slučaj nastanka jedne od spomenutih situacija i s obzirom na to da je jedini novčani primitak nakon prestanka radnog odnosa za stalno, potrebno je navesti i objasniti situacije i uvjete kojima se stječu prava na mirovinu.
Pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i barem 15 godina mirovinskog staža (čl. 33. ZMO-a). Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 60 godina života i barem 35 godina mirovinskog staža (čl. 34. ZMO-a). Pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik kada navrši 60 godina života i barem 41 godinu mirovinskog staža osiguranja u efektivnom trajanju (čl. 35. ZMO-a).
Dakle, prema navedenome, sasvim je logično da pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ne može steći osiguranik koji ispunjava uvjete za redovitu starosnu mirovinu. Zajednički uvjet u navedene tri mirovine jest radni staž i dob osiguranika. U idućim slučajevima uvjeti su malo drugačije vrste (iako opet slični) jer se ne radi o starosnim mirovinama, već o mirovinama na koje se stječe pravo dolaskom u specifičnu životnu situaciju (gubitak radne sposobnosti ili smrt osiguranika).
Uvjeti za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu su :
1) postojanje djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti
2) radni staž.
Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad na drugim poslovima s punim radnim vremenom, ali može raditi najmanje 70% posto radnog vremena na prilagođenim poslovima koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, i to iste ili slične razine obrazovanja (čl. 39. st. 3. ZMO-a).
Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (čl. 39. st. 4. ZMO-a). Isto tako, ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti i/ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života, pravo na invalidsku mirovinu osiguranik stječe ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka (čl. 56. st. 1. ZMO-a).
Bitno je naglasiti kako se radni vijek, uzima kao broj punih godina od dana kada je osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Osiguraniku koji je nakon navršene 20. godine života završio preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij (viša stručna sprema stečena prema ranijim propisima) radni vijek računa se od navršene 23. godine života, a osiguraniku koji je završio preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij (visoka stručna sprema stečena prema prijašnjim propisima) - od navršene 26. godine života (čl. 56. st. 3. ZMO). Invalid rada koji se profesionalnom rehabilitacijom osposobio za druge poslove, a nakon završene rehabilitacije je dugotrajno ostao nezaposlen, ako mu nije osiguran odgovarajući posao za koji se rehabilitacijom osposobio, ima pravo na prijevremenu invalidsku mirovinu pod uvjetima da je u neprekidnom trajanju od najmanje pet godina nakon završetka rehabilitacije bio nezaposlen i da je nezaposlenost trajala do navršene 58. godine života (čl. 57. st. 1. ZMO-a).
Posebne okolnosti uređuju obiteljsku mirovinu. U slučaju smrti osiguranika osigurani su članovi njegove obitelji i to: udovica, odnosno udovac, razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje, djeca rođena u braku, izvan braka ili posvojena, pastorčad koju je osiguranik uzdržavao, unučad koju je osiguranik uzdržavao, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, zatim roditelji - otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj osiguranika koje je osiguranik uzdržavao te djeca bez roditelja - braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti (čl. 22. st. 1. ZMO-a).
Sve nabrojene osobe imaju pravo na obiteljsku mirovinu pod sljedećim uvjetima:
1) ako je osiguranik navršio najmanje pet godina staža osiguranja ili najmanje 10 godina mirovinskog staža ili
2) ako je osiguranik ispunjavao uvjete dužine mirovinskog staža za stjecanje prava na invalidsku mirovinu ili
3) ako je osiguranik bio korisnik starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine ili invalidske mirovine ili
4) ako je osiguranik bio korisnik prava na profesionalnu rehabilitaciju.
Međutim, postoji i jedan poseban uvjet neovisan o dužini mirovinskog staža: ako je smrt osiguranika nastala zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, članovi obitelji imaju pravo na obiteljsku mirovinu bez obzira na dužinu mirovinskog staža osiguranika (čl. 65. st. 1. i 2. ZMO-a).
Zaključno, o pravima iz mirovinskog osiguranja u prvome stupnju rješenja donosi područna ustrojstvena jedinica Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO). Zahtjevi za ostvarivanje prava na starosnu, prijevremenu starosnu i invalidsku mirovinu podnose se nadležnoj područnoj službi odnosno područnom uredu i ispostavama HZMO-a prema mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva, poštanskim uredima diljem Republike Hrvatske, Mirovinskim informativnim centrima ili online putem e-Usluga HZMO-a unutar sustava e-Građani, dok se zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu (nakon smrti osiguranika) podnosi nadležnoj područnoj službi/uredu HZMO-a prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osobe koja podnosi zahtjev.
Isto tako, ako se pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruje nakon smrti korisnika mirovine, zahtjev se podnosi nadležnoj područnoj službi/uredu HZMO-a koji je isplaćivao mirovinu. Pritom, ako je kojim slučajem prebivalište osobe od koje se izvodi pravo na mirovinu bilo u inozemstvu, nadležna je područna ustrojstvena jedinica na čijem je području bilo posljednje osiguranje u Republici Hrvatskoj.
Naslovna fotografija: Mohamed Hassan Pixabay
Autor teksta: Dino Čubrilo Bobesić
Preporučite članak: