Nastavljam istraživati uvjete rada u zagrebačkim institucijama, ovoga puta u kulturi. Kroz razgovore sa sugovornicima iz različitih gradskih institucija i ustanova u kulturi nastaje priča o ulaganju kreativne energije u rad s ljudima i za ljude.
Iako dolaze iz različitih dijelova kulturnog sektora, blagajnica kina Kinoteka Ivana Tolić i voditeljica Dokukina (KIC) Dina Pokrajac slažu se u jednom: rad u kulturi teško je odvojiti od osobnog života, a velik dio posla ostaje nevidljiv.
U kinu Kinoteka - trenutno jedinom gradskom kinu u Zagrebu - kao blagajnica je zaposlena Ivana Tolić. Njezin doprinos kulturi traje već godinama kroz volontiranje na kulturnim događanjima, kao i kroz glazbeno novinarstvo. Nakon dvadeset godina rada u privatnom sektoru, prije tri mjeseca Ivana se zapošljava na blagajni kina Kinoteka, što postaje njezino prvo iskustvo rada u javnom sektoru. Ujedno je riječ i o njezinu prvom stalnom zaposlenju u kulturi.
“Neću skrivati svoje oduševljenje. Svim svojim prijateljima rekla sam da je kolektivni ugovor koji sam pročitala kad sam došla ovdje nešto najbolje što sam pročitala taj mjesec”, uvodi me Ivana u svoju trenutnu “radnu situaciju”.
„Prednosti rada u javnoj ustanovi koje bih istaknula su poštovanje radničkih prava, koja u privatnom sektoru često budu zanemarena“, govori Ivana prisjećajući se “neustupanja platnih lista, obmanjivanja realiteta s plaćama i različitih situacija” koje se, kako navodi, „događaju u privatnom sektoru, a koje se u javnom sektoru praktički ne mogu dogoditi“.
Ono što je posebno veseli u poslu jest izravan rad s ljudima. „Profil publike koji dolazi u kino Kinoteka izrazito je srdačan i raznolik, vjerojatno i zbog raznolikosti programa koje kino nudi.
To je moment koji me veseli svaki dan i zbog kojeg rado dolazim na posao“, kaže nova zaposlenica Centra za kulturu i film Augusta Cesarca, pod čijim su okriljem Kinoteka i Ljetna pozornica Tuškanac.
Od volontiranja do zaposlenja
Iako danas radi u Kinoteci, njezin doprinos kulturi započeo je prijavom za volontiranje na festivalu Medvedgradske večeri. „U tom trenutku nisam baš imala novca i htjela sam nekako doći na festival besplatno“, prisjeća se kroz smijeh. No, kako kaže, dogodila se ljubav. Ostala je volontirati četiri godine, svake godine koristeći godišnji odmor kako bi bila dio festivalske ekipe. Nakon završetka festivala nastavila je suradnju s Centrom za kulturu i film Augusta Cesarca (inače jednim od organizatora festivala) na glazbenom programu Fonokinoteka, paralelno razvijajući vlastitu glazbenu agenciju LL Promotion i portal Reggae.hr čija je suosnivačica i urednica.
Gledajući unatrag, volontiranje vidi kao važan dio profesionalnog puta. „Iako nije bilo lagano, osmijeh, zadovoljstvo i ljudi koje sam upoznala kroz volontiranje i rad u kulturi su neprocjenjivi“, kaže Ivana, jedna od mnogih čiji je put do posla u kulturi započeo kroz volonterski angažman. Govoreći o radu u kulturi, Ivana naglašava da je riječ o području u kojem se profesionalni i privatni aspekt života često isprepliću. „Koliko je bilo osmijeha, toliko je bilo i suza. U kulturi je uvijek taj naplatni moment dosta škakljiv - volontiranje je možda ponekad neophodno, ali to ne znači da neće dovesti do konkretnih rezultata“, objašnjava ona.
Od videoteke do Kinoteke
Za Ivanu, jedna od najvećih vrijednosti ove vrste rada jest upravo društvena dimenzija gradskog kina. Za razliku od komercijalnih kina, Kinoteka nudi različite pogodnosti za publiku, od popusta za umirovljenike, studente i organizirane posjete do besplatnih ulaznica za nezaposlene osobe i popusta za osobe s invaliditetom. „To je jedan socijalno osvješteniji pristup”, kaže Ivana dodajući kako su "ulaznice jeftinije nego u komercijalnim kinima i ljudima je to užasno važno, što vidimo u svakodnevnoj komunikaciji s publikom“.
Ona također kaže kako je posljednjih godina Kinoteka postala važno mjesto okupljanja filmske publike, osobito nakon zatvaranja kina Europa i Tuškanac. Posebno joj je važna starija publika koja se ponovno vraća u kino; smatra da starijim građanima “puno znači što nisu bombardirani tolikim zvukovima i efektima, na što možda njihove generacije nisu navikle“.
Ivana cijeni i prilike koje gradska kina pružaju mladim filmašima i mlađoj publici. Novi posao u Kinoteci zaokružio je, kaže, jednu neočekivanu životnu priču: „Da mi je netko prije deset godina, dok sam volontirala na Medvedgradskim večerima, rekao da ću danas raditi na blagajni Kinoteke, ne bih mu vjerovala.“ A sve je krenulo radi želje za besplatnim ulaskom na festival.
„Ne bih bila ovdje da ne volim film“, govori blagajnica u kinu Kinoteka, prisjećajući se kako ju je brat često zadirkivao da joj je prvi posao bio u videoteci, a možda će posljednji biti upravo u Kinoteci. Kino je prati još od djetinjstva kada je odlazila gledati filmove u Kino Zagreb do kasnijih odlazaka u Kino Europa i Kinoteku, koja je danas postala i njezino radno mjesto. „Od videoteke do Kinoteke, eto, dug je i sladak put”, zaključuje Ivana.
Kultura između poziva i prekarijata
I moja sljedeća sugovornica dolazi iz svijeta filma. Dina Pokrajac zaposlena je u udruzi Restart, koja se bavi produkcijom, edukacijom, distribucijom i kinoprikazivaštvom dokumentarnog filma, a kojoj je nedavno dodijeljena Nagrada Grada Zagreba. Dina od 2019. godine radi kao voditeljica Dokukina, zajedničkog projekta Restarta i Kulturno informativnog centra, a aktivna je i kao umjetnička ravnateljica Subversive Festivala, jedna od selektorica i koordinatorica diskurzivnog programa ZagrebDoxa te predsjednica Hrvatskog društva filmskih kritičara.
Njezin profesionalni put veže se uz zagrebačku filmsku scenu još od vremena Kina Europa, gdje je radila kao voditeljica odnosa s javnošću. Nakon kratkog freelance razdoblja, prijavila se na voditeljsku poziciju u Restartu i ubrzo pronašla novo profesionalno uporište. Kultura nije tek dodatak gradskom životu nego jedan od njegovih temelja, podsjeća voditeljica Dokukina.