U općoj bolnici u Leskovcu zaštitari su nosili prsluke koji reklamiraju rakiju, koje je donirao lokalni poduzetnik. Natpis “Trivunova rakija security" i Web stranica na kojoj se proizvodi mogu naručiti tako su se našli na službenoj opremi zaštitara u bolnici koja ima i Odjel za liječenje od alkoholizma. No, ne žurite s ruganjem - da se ne bi slučajno zavarali da je u Hrvatskoj u zaštitarstvu išta bolje.

Mala kućica od kartona ispred masivne bolnice u Dubravi - to su fotografije koje su kolale internetom ovoga mjeseca, uz objašnjenje da su kućicu napravili zaštitari KBC Dubrava, kako bi se zaštitili od hladnoće. Iz bolnice i iz nadležne zaštitarske tvrtke Bilić-Erić, opovrgnuli su da se radi o službenom zaštitarskom mjestu, proglasivši čitavu stvar namještaljkom.

Iz Slobodne Dalmacije su pak doznali da je zaštitar koji je kućicu izradio dobio oštre sankcije na svom radnom mjestu, te kako je zbog ovog događaja kompletna zaštitarska postava u KBC-u Dubrava promijenjena. Iz bolnice i iz Bilić-Erića takve su navode odbacili.

Kartonska kućica u Dubravi, FOTO: Facebook stranica Zaštitarstvo RH - Zaštitarski glasnik

“Kućica u Dubravi stajala je na radnom mjestu na ulazu u hitnu pomoć u podrumu. Zaštitari su tamo do tada imali mali kontejner na tom radnom mjestu. Taj je kontejner vojska odnijela jer je njihovo vlasništvo i u tom su trenutku zaštitari ostali bez smještaja, vani na propuhu. Svatko tko je bio u Dubravi na hitnoj, zna da tamo i usred ljeta uvijek puše, nesnošljiv je propuh. Nakon toga je jedan od zaštitara izradio onu improviziranu kućicu. E sad, je li on to izradio iz sprdnje ili iz protesta, da pokaže apsurd situacije, ili primarno da se skloni, sad možemo samo nagađati. U svoj toj priči je bitna poanta da je kućica u svakom slučaju nastala iz puke potrebe”, objašnjava nam Nikola Sraka, tajnik Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti (SZZD).

Sraka nam priča kako takvih zaštitarskih radnih mjesta, ispred bolnica, ima par stotina u Hrvatskoj. Nikoga zapravo ne zanima u kakvim uvjetima ti ljudi rade, niti se u kontekstu pandemije priča o njihovoj izloženosti i ugroženosti. 

“Čim je objavljena ona fotografija zaštitarske kućice u Dubravi, inspekcija je drugi dan odmah morala biti u bolnici i provjeriti o čemu se tu radi. Trebala je, ali nije. Većini zaštitara koji rade unutar bolničkih kompleksa smjene traju po 12 sati, a znamo koliko su bolnice trenutno opterećene. Ako pogledamo primjerice zaštitara koji radi na ulazu u bolnici Rebro, njemu smjena traje 12 sati. Pacijenti neprestano ulaze i izlaze, a on stalno mora biti vani na ulazu. Diskutabilna je i upotreba zaštitara da ljudima dezinficiraju ruke i mjere temperaturu, što nije u opisu njihovog posla. To trebaju raditi medicinski radnici, ne zaštitari. Čak ni Zakonom o privatnoj zaštititi takav tip rada nije obuhvaćen”, kaže Sraka.

“Za pojasom pištolj, u jednoj ruci dezinficijens, u drugoj toplomjer”

O situaciji u kojoj zaštitari mjere temperaturu i pružaju dezinficijens, i to ne samo u bolnicama, uvjerili smo se i sami, u obilasku nekoliko različitih poslovnica Zagrebačke banke i PBZ-a u Zagrebu. Na ulazu klijentima zaštitar prvo mjeri temperaturu, a zatim ili pruža bocu s dezinficijensom ili upućuje dalje prema pultu na kojem stoji dezinficijens. U većini poslovnica radi se o zaštitarima starije životne dobi, što je dodatno problematično, jer su izloženi većem riziku u kontinuiranoj interakciji s posjetiteljima.

Naravno, tu je i dodatni rizik koji uključuje sam rad u banci, s oružjem. “Za pojasom ima pištolj, u jednoj ruci dezinficijens, u drugoj toplomjer. Zaštitar mora u banci biti spreman uvijek reagirati i izvući pištolj u sekundi, za slučaj da situacija to zahtjeva. Ovako dok baci dezinficijens i toplomjer iz ruku, već je pokojni. Nitko ne vodi računa o sigurnosti na radu za ljude koji su zaštitari”, priča Sraka.

Nikola Sraka, SZZD, FOTO: Ivana Perić

Ne postoje statistike o udjelu zaštitara koji rade pod oružjem, ali je gruba procjena da tako trenutno radi više od dvije tisuće zaštitara i zaštitarki, u pratnjama, bankama, itd. U zaštitarstvu općenito radi oko 15 tisuća licenciranih ljudi i oko pet tisuća ljudi bez licence, što je također veliki problem, ali inspekcije to ne kontroliraju.

Zakon o privatnoj zaštiti izglasan je u  veljači, ali  još uvijek nije u primjeni. Firme i dalje zapošljavaju po agencijskom modelu, a ljude plaćaju po uslužnoj djelatnosti. Zakon se treba provoditi u punom obujmu, i trebaju se početi dijeliti kazne za poslodavce koji ga ne primjenjuju. Već sam spomenuo da se često traži od zaštitara da rade stvari koje nisu u njihovom opisu posla. Desi se i da traže da čiste dvorište ispred recepcije i sl. To nije posao zaštitara. Svako zvanje traži neko znanje, pa tako i ovo. Zaštitar bi trebao uz sebe imati radni nalog, a radni nalog sadržavati popis i opis radnih zadataka koji proistječu iz ugovora. Kada bi u stvarnosti bilo tako, onda bi zakon funkcionirao”, objašnjava Sraka.

O Zakonu o privatnoj zaštiti mnogo se pričalo prošle godine, a već je sama saborska rasprava o nacrtu Zakona ukazala na to da, iako se generalno zna za loše uvjete u zaštitarstvu, postoji i opća indiferentnost prema tjeranju poslodavaca i inspekcija da se pridržavaju zakona. Da čitatelje ne mučimo čitanjem opsežnog transkripta saborske rasprave, nudimo vam mali kviz - povežite izjave sa saborskim zastupnikom za kojeg mislite da ih je izgovorio. Doznajte koliko poznajete stil raspravljanja naših saborskih zastupnika, i preletite usput kroz rezime njihove rasprave o zaštitarstvu! Točne odgovore pronaći ćete na kraju ovog članka.

KVIZ

Minimalci koji to jesu i sporazumni otkazi koji to nisu

“Kad je počela pandemija, zvali su me ljudi i žalili se u vezi sporazumnih otkaza. Ja sam se javio Ministarstvu rada i rekli su mi da se to ne smije, da nitko ne može biti primoran na potpisivanje sporazumnog otkaza. Taj sam odgovor ministarstva proslijedio ljudima koji su me zvali, oni su to pokazali poslodavcima pa onda više nisu radili pritisak na njih. Međutim, radili su na druge radnike. Znam za jednog radnika kojemu je njegov voditelj donio doma ugovor o sporazumnom raskidu radnog odnosa i čovjek je to nažalost potpisao. Dosta radnika ne zna razlikovati različite vrste otkaza, a to je dodatno teško kad vas nadređeni uvjeravaju u nešto. Ti su ljudi ostali bez primanja na burzi, a nemaju se ni pravo požaliti, jer su potpisali sporazumni otkaz”, kaže Sraka.

Iako manji dio ljudi jest završio na burzi, u zaštitarstvu se za vrijeme pandemije i dalje radi punom parom. Dio poslova koji se smanjio jest onaj vezan uz osiguravanje evenata, nogometnih utakmica i sl., ali to je ionako znatno manji udio u ukupnom kolaču.

“Ljudima treba novac i prisiljeni su raditi. Zaštitari i dalje rade preko 200 sati mjesečno i to za minimalce, a često ne mogu ni slobodan dan dobiti. Ljudi u bankama, s oružjem, rade za minimalac. Zaštitarske firme i dalje kradu na razlici do minimalca, i dodacima za noćni rad, rad nedjeljom, itd.”, objašnjava Sraka.

Većina zaštitara s kojima smo pričali za ovaj tekst ističe da im neto satnica ispadne oko 20 kuna. Posebno nam se žale zaštitari stariji od 50 godina, koji strahuju jer su u neprestanom doticaju s različitim ljudima, u intenzivnim situacijama koje često budu na rubu fizičkog obračuna. Da je njihov strah u doba pandemije itekako opravdan, potvrđuju i podaci koje je za period od ožujka od svibnja ove godine objavio Državni ured za statistiku Engleske i Walesa. Od svih profesija, muškarci koji rade kao zaštitari ispali su najizloženiji riziku da umru s koronavirusom - najviše takvih smrtnih slučajeva bilo među zaštitarima.

Smrtnost zaštitara od Covida-19, FOTO: Državni ured za statistiku, Engleska i Wales

Nitko od zaštitara s kojima smo razgovarali ne bi ovaj posao radio da im to nije nužnost. Ne osjećaju ni međusobnu solidarnost jer rade razbacani po različitim mjestima, često sami i usamljeni na svom radnom mjestu. Teško im se povezati i napraviti neki jači kolektivni pritisak, naročito u kontekstu u kojem primat ima svakodnevno preživljavanje i brojanje svake kune.

“Svaki dan me netko opsuje”

Dodatan teret osjećaju oni koji rade u shopping centrima, gdje zaštitari moraju pregledavati nose li posjetitelji maske i pridržavaju li se svih epidemioloških mjera, a ista je stvar i u većim trgovinama.

“Ja svima na ulazu moram reći da obavezno uzmu košaricu jer na taj način kontroliramo koliko je ljudi u dućanu. Kad su izdane sve košarice, znam da više nikoga ne smijem pustiti u dućan. Ne biste vjerovali koliko ljudi ulazi u svađe sa mnom, pitaju me zašto bi morali vući košaricu, ako možda neće ništa kupiti, i slično. Ja onda smireno objašnjavam da nije to do mene i da samo pokušavamo provoditi mjere koje je donio Stožer. Zna se desit da skoro dođe i do fizičkih obračuna. Svaki dan me netko opsuje, kao da sam vreća za njihove frustracije”, priča nam zaštitar koji radi u jednom od Konzumovih dućana u Zagrebu.

Ograničenje broja kupaca u Konzumu, FOTO: Ivana Perić

Da su njegovi strahovi itekako utemeljeni, pokazuje i nekoliko pandemijskih inozemnih primjera. Na proljeće je tako nastradao zaštitar u Quebecu, koji je radio u Wallmartu. Ispred trgovine je usmjeravao ulazak kupaca koji su čekali red u automobilima. Zaštitar je osiguravao da samo jedna osoba po automobilu može ući u trgovinu, kako bi se regulirao broj posjetitelja. Kad je jednom od kupaca rekao kako ne mogu ući i on i djevojka, već samo jedno od njih dvoje, kupac se vratio natrag u auto, nagazio gas i pregazio zaštitara. Zaštitar je u kritičnom stanju proveo duže vrijeme u bolnici, a na kraju je nekako uspio izvući živu glavu. U shopping centru u Merrylandsu u Australiji, na zaštitara koji je također pokušavao osigurati da se posjetitelji pridržavaju mjera fizičke distance, posjetitelj je prvo pljunuo, a onda ga udario šakom u glavu.

Ima li kraja?

“Ljudi se ne javljaju baš sindikatu, ne vjeruju da ih sindikat može zaštititi. Kad poslodavac krene na njih džonom, teško je u išta vjerovati. Čvrsto suosjećam s tim ljudima i razumijem njihov strah, jer znam da kad radnik kaže da je u sindikatu u praksi često doživi više štete nego koristi. Odmah krene ono - nećeš se ti meni sindikatom prijetititi! I sam sam od jedne osobe čuo kako je njemu u ugovoru u radu pisalo da ne smije biti član niti jednog sindikata”, priča Sraka.

Kad smo već spomenuli neslavne statistike i slučajeve i inozemstva, za kraj želimo naglasiti jedan pozitivan moment - nedavni kolektivni štrajk radnika i radnica koji rade u privatnim zaštitarskim firmama u Norveškoj, o čemu smo i pisali na Radničkim pravima. Štrajk je trajao više od dva mjeseca i tako postao jedan od najdužih štrajkova u norveškoj povijesti. Početkom prosinca, sindikati su završili pregovore i štrajk je okončan - između ostalog je izboreno povećanje satnice za rad noću, nedjeljom i praznicima. Koliko je posao zaštitara važan, pokazuje i činjenica da je zbog štrajka u jednom trenutku bio ugrožen norveški izvoz plina jer su neke od najvećih plinara u zemlji morale obustaviti proizvodnju. Sve to pokazuje kako štrajkati svakako jest teško, ali vjerojatno je i jedini izlaz iz teškog. Sraka za kraj poziva radnike da se sa svim upitima jave sindikatu, makar za savjete. I bez opterećivanja oko plaćanja članarine.

 
*

TOČNI ODGOVORI KVIZ: 1) + D),  2) + E),  3) + C), 4) + A), 5) + B)

Izvor naslovne fotografije: Istock photos
Autorica teksta:

Ivana Perić


Preporučite članak: