Novim Zakonom o radu agregatori se ozakonjuju, a platforme ostaju bez ikakve prave odgovornosti za radnike, dok istovremeno određuju visinu njihovih naknada i algoritmom koordiniraju njihov rad, objasnili su Inicijativa zajednice Wolt dostavljača i Inicijativa za radnički ZOR na prosvjedu Wolt dostavljača u četvrtak. Piše Dunja Kučinac.
Dok smo zadnjih godina pratili sve mnogobrojniju i bržu jurnjavu platformskih dostavljača i taksista domaćim ulicama, svakim novim razgovorom s radnicima i svakim tekstom postajalo je sve jasnije da će se hrvatska inačica platformske “revolucije” pokazati barem jednako toliko problematičnom, dapače – trulom, kao priče koje smo mogli čitati u vijestima iz svijeta. Sve te priče imale su i imaju istu dinamiku: počinju širokogrudnim obećanjima inovacije, slobode i fleksibilnosti za nove generacije radnika, onda se radnja polako komplicira pritiscima ćudljivog algoritma, nepredvidivim i sve manjim satnicama, prometnim nesrećama, nesigurnošću i izostankom bilo kakvih prava, radi kojih se u scenarij upliću sindikati i zaplet kulminira. A ta se kulminacija obično vrti oko jedne te iste stvari: radnicima je sve lošije, a platforme nemaju nikakvu namjeru odgovarati za osiguravanje njihovih radničkih prava pa traže sve moguće metode da to izbjegnu.
Ne samo da Hrvatska ima svoju inačicu scenarija kojim platforme iskupljuje i čuva od bilo kakve odgovornosti i brige za radnike, nego se čini da je riječ o dosta dobrom konju za međunarodnu utrku u zakonskom cementiranju tog stanja. Izmijenjeni Zakon o radu u sebi sadrži, kao što već znamo, dio o platformskom radu koji će stupiti na snagu početkom iduće godine. Ovom ga prilikom nije potrebno pretresati uzduž i poprijeko da bude jasno zašto izgleda kao da je pisan po narudžbi platformi. Dovoljno je shvatiti ključni trik: umjesto da stisne platforme, zakon legalizira takozvane agregatore kao posrednike, to jest legitimne poslodavce platformskih radnika.
Ti famozni agregatori zapravo su gomila firmi i firmica koje već silnih godina funkcioniraju kao navodni “partneri” platformama i poslodavci oko 80 posto ukupnog broja platformskih dostavljača i taksista. Javna je tajna, da ne kažemo općepoznata stvar, da je to posredničko platformsko tržište masovni lov u mutnom mulju rada na crno: da je dobar dio radnika prijavljen na minimalni broj sati, dok rade i po deset sati dnevno, i vikendom i praznicima; da sami snose sve troškove rada; da nitko od njih nikada nije dobio ni dan plaćenog bolovanja ili godišnjeg bez obzira na to što stoji u njihovim ugovorima; da dio njih niti nema ugovore; da agregatori taktički posluju ispod poreznog praga, otvaraju se i zatvaraju; da zapošljavaju sve više stranih radnika za koje se priča da rade u još lošijim uvjetima; da platforme za sve to slabo ili nimalo mare, a inspekcija je malo. Agregatorsko tržište – temelj domaće platformske ekonomije – godinama cvjeta u ritmu Haustorove take the money and run.
U takvu močvaru, osim novog Zakona o radu, reda navodno želi zavesti i Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada koji je upravo stupio na snagu. Međutim, situacija u kojoj se agregatori ozakonjuju, a platforme ostaju bez ikakve prave odgovornosti za radnike, dok istovremeno određuju visinu njihovih naknada i algoritmom koordiniraju njihov rad, prebit će se svom težinom upravo preko kičmi platformskih radnika. Tako barem prognoziraju Inicijativa zajednice Wolt dostavljača i Inicijativa za radnički Zakon o radu, koje su prošlog četvrtka održale prosvjed ispred sjedišta Wolta u Kuzminečkoj ulici u Zagrebu.
To nije bio prvi put da su Woltovci izašli na ulicu. Nakon prvog prosvjeda 14. veljače uprava je, kako kaže Katarina Peović iz Inicijative za radnički ZOR koja je podržala dostavljače, zavarala radnike obećanjem pregovora od kojih u konačnici nije bilo ništa. S obzirom na to da Wolt i dalje odmahuje rukom na njihove zahtjeve, spremaju i treći prosvjed 10. ožujka. A osnovni zahtjevi pobunjenih Woltovaca koji ne žele odustati i pristati na svoju potplaćenu svakodnevicu u kojoj svakodnevno jure ulicama s glavom u torbi su sljedeći: barem tridesetpostotno povećanje naknade za dostave, omogućavanje da rade putem vlastitih obrta umjesto preko posrednika, izmjene spomenuta dva zakona te nadzor uvjeta u kojima rade strani radnici. Uprava Wolta ih je sve odbila jer bi njihovo ispunjavanje, kako kaže generalni direktor Wolta Marin Šušnjar, „ugrozilo poslovanje tvrtke.“ Bez obzira na to što aplikacija diktira cijenu i menadžerira dostave, otprilike poručuje Šušnjar, Wolt nije odgovoran ni za visine dostavljačkih plaća, ni za doprinose, ni za njihove radne uvjete i radnička prava, ni za to u kakvim tek uvjetima rade masovno uvezeni strani radnici – sve je to stvar koju dostavljači uređuju s agregatorom.
Ovu mantru Wolt sada može samouvjereno ponavljati jer tako piše i u novom zakonu – joker karti koja je napokon pala u ruke platformama. Tim se zakonom, kako je Peović naglasila na presici dan uoči prosvjeda, „digitalne platforme u potpunosti amnestiraju od odgovornosti“. Baš kako su i htjele. Onima koji duže prate njihovo poslovanje, sve ovo vjerojatno pomalo smrdi na sezonu 2017/2018. kada je novi Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, s namjerom da navodno legalizira Uber, zapravo iskrojio novo taksi tržište upravo po njegovoj mjeri – potpuno deregulirajući cijenu vožnje i broj taksi dozvola te olakšavajući dolazak do njih.
Nelogične situacije koje na terenu nastaju u trokutu platforma – agregator – radnik opisuje nam i Domagoj Martinić iz Inicijative zajednice Wolt dostavljača: "Neki kolege su dobivali obavijesti preko aplikacije da platforma više ne radi s njima. To funkcionira, mada se tako formalno ne zove, kao otkaz, pa se postavlja pitanje – kako možeš dobiti otkaz preko aplikacije ako ti aplikacija nije poslodavac? U toj situaciji bi dužnost agregatora kao našeg poslodavca trebala biti da nam nađe drugi posao, ali to se ne događa. Puno ljudi u takvim situacijama od agregatora nije dobilo ni nikakve papire o otkazu, s kojima bi možda mogli ostvariti neka prava. Tu je puno nepravilnosti i neregularnosti. To je ogromna siva zona."
Iz sindikalne perspektive o ovim je praksama na presici govorio Mario Iveković iz Novog sindikata i Inicijative za radnički ZOR, podcrtavajući da ponašanje agregatora nimalo ne nalikuje ponašanju poslodavca: „Trenutno je situacija takva da ako čovjek padne pri dostavi, umjesto da dobije priznatu ozljedu na radu i 100 posto bolovanja, platforma ga briše iz aplikacije jer više nije efikasan, a agregator ga odjavljuje s HZZO-a bez pisanog otkaza. Neki ljudi nemaju ni papire. Nadamo se da će se dostavljači sindikalno osvijestiti i u takvim slučajevima tužiti agregatore za nezakonite otkaze. Ako su poslodavci, imaju obaveze prema radniku koje moraju ispuniti. A ako nisu, neka se maknu. Oni su tu samo posrednici koji ubiru vrhnje i nemaju nikakvu funkciju osim da Wolt oslobode odgovornosti.“
Zbog svega ovoga će Inicijativa za radnički ZOR, kako je najavila Peović, tražiti da se agregatori izbace iz računice. Dovoljno je vremena da se to napravi, tvrdi, dok dio ZOR-a koji se tiče platformi ne stupi na snagu iduće godine.
I Inicijativa zajednice Wolt dostavljača želi da se agregatore makne. Martinić nam objašnjava njihove prijedloge: „Moguća su dva modela. Jedan model je klasično direktno zapošljavanje na fiksnu satnicu, pri čemu platforme pokrivaju sve troškove koje trenutno snose dostavljači. Da je sve uredno, ne bismo imali problem raditi četrdeset sati tjedno, ali u tom slučaju plaća ni pod razno ne smije biti minimalac, jer je ovo visokorizičan posao, rade se i petci i sveci, po svim vremenskim uvjetima. Dapače, što je vrijeme gore to smo traženiji." Drugi model koji predlažu, nastavlja Martinić, je da se dostavljačima omogući rad preko vlastitih obrta, na proviziju, ali bi onda zarada morala biti i veća jer će oni sami snositi troškove vozila i svega ostalog. Osim toga, ističe da je neophodno da naknade rastu. Pogodilo ih je sve – konverzija u euro i sitno zaokruživanje na niže, inflacija, rast cijene goriva. „Više radiš za manje“, napominje. Prosječni iznosi od 1.100 eura zarade s kojima je Wolt izašao u javnost kako bi pokazao da dostavljači solidno zarađuju su, kaže Martinić, laž. Kad od tog iznosa maknete proviziju i doprinose, još niste uračunali sve troškove, gorivo, amortizaciju.
Ako se ovako nastavi, procjenjuju dostavljači, ostat će raditi još samo najjeftinija radna snaga koju agregatori masovno uvoze i koja pristaje na još gore radne uvjete od domaćih dostavljača. Iako zahtijevaju nadzor uvjeta u kojima rade strani radnici to nije zato što, kako kaže Martinić, u Inicijativi imaju nešto protiv njih: „Oni su moderni robovi koji rade, što se kaže, all day, every day. Jedan dečko je pao s motora, isti dan dobio je otkaz i izbačen je iz smještaja. Rade 75 do 80 sati tjedno, što bi bila zarada od preko 3.200 eura mjesečno, a oni od toga dobiju, recimo, 700 eura. Ostalo im uzmu za najam skutera i smještaja u stanu u kojem živi njih možda četrnaest. Oni su i prestrašeni i ne znaju svoja prava.” Zbog toga je i njegov kolega iz Inicijative Silvio Šimić na presici napomenuo da pozivaju i kolege iz drugih zemalja da im se pridruže.
Udruživanje dostavljača Wolt pokušava obeshrabriti na više načina, i moramo priznati da ni jedan od njih nije osobito kreativan. Na sastanku su, kako je Peović prepričala u Saboru, mahali papirom s 24 imena i OIB-a dostavljača iz Inicijative što je čisti pritisak na njih i na radničko organiziranje. Osim toga govore, primjerice, da će sve ovo ugroziti reputaciju platforme pa će se korisnici okrenuti drugima i time ugroziti budućnost svih Woltovih “partnera” dostavljača. Martinić ne brine za pad potražnje: „Ljudima je tijekom zadnjih godina dostava postala nešto kao Netflix, dodatni trošak koji nam je već potpuno normalan kao i režije i stanarina."
Međutim, ima toga još – na dan prosvjeda, kako je Peović također prenijela na svojim društvenim mrežama, Wolt je dostavljače pokušao demotivirati da se bune u Kuzminečkoj nudeći im višu tarifu za dostave tijekom dva sata trajanja prosvjeda, što su demantirali tvrdeći da je povećanje išlo radi kiše. Naravno, ovaj antisindikalni manevar smiješno je proziran, ali osim toga, moramo primijetiti da mu na karikaturalnosti dodaje i činjenica da je poprilično škrt. Da sam firma koja se laća unionbustinga (razbijanja sindikalnog djelovanja), nagađam, mamila bih radnike ipak kakvom mrvicu boljom ponudom – recimo, mogli su im dati bolju tarifu cijeli dan, a ne samo dva sata, ili barem kakav popust na burgere u McDonaldsu. Naime, i to su platforme već isprobale, recimo kad je Uber 2017. lomio sindikat u Seattleu između ostalog, besplatnim prženim krilcima.
No dosta šale, a i nemojmo Woltu davati ideje ako već sam ne prati globalnu platformsku scenu unionbustinga, radije završimo tekst pozivom na idući prosvjed planiran za ovaj petak na Trgu bana Jelačića. Tim povodom prepuštamo riječ Martiniću i Inicijativi: „Ponašanje platformi nalikuje najgorem američkom kapitalizmu: što veći profit sa što manje troškova. Ako nastavi u ovom smjeru, zahvatit će i druge poslove. Pozivamo radnike svih digitalnih platformi, ali i sve ljude dobre volje da nam pomognu jer se ne borimo samo za sebe, nego za to da se u ovo tržište ipak uvede neka regulacija.“
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: Ivana Perić/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: