Potaknuta nepotrebno produženim stečajnim procesom zadarske tvornice Adria i promjenom njenog stečajnog upravitelja, naša Ivana Perić istražila je kako se u Hrvatskoj provode stečajni postupci, kakvi su interesi stečajnih upravitelja za njihovo brzo dovršavanje te kakve to sve posljedice ima na tvrtke u stečaju i njihove radnike.
Nova, jedanaesta po redu dražba tvorničkog kruga i opreme zadarske tvornice Adria trebala je biti održana 30. rujna ove godine. Tvornički krug Adrije površine 48.352 metra kvadratna još uvijek je na bubnju po cijeni od 5,46 milijuna eura (113 eura po kvadratu). Sa svakom novom dražbom imovina Adrije nudi se za manju cijenu, a kupaca zasad nema.
Na stranicama Sudačke mreže datum rujanske dražbe i poziv na prikupljanje ponuda objavljen je uz ime stečajnog upravitelja Dragana Bijelića, koji od 2016. godine vodi stečaj Adrije. Kako je Bijelić lani uhićen zbog sumnje u gospodarski kriminal i pogodovanje zadarskom poduzetniku Branku Bunguru Somu, neobično nam je bilo vidjeti da se još uvijek navodi kao glavni odgovorni za vođenje stečaja Adrije. Naime, Bijelić je osumnjičen da je kao stečajni upravitelj Adrije od studenog 2019. do studenog 2020. godine, na poticaj Bungura i uz novčanu naknadu, predao u posjed nekretnine nekad najveće hrvatske riboprerađivačke tvrtke u zadarskoj lučko-industrijskoj zoni uz novu luku u Gaženici.
Bijelić je optužen da je vjerovnicima i trgovačkom sudu lažno prikazao da se radi o devastiranim nekretninama bez električne energije, nakon čega je Bungur (također optužen i uhićen lani) suprotno ugovoru o zakupu te iste nekretnine dao u podzakup trećim osobama te tako svom trgovačkom društvu ostvario korist od nemalih 771.898,30 kuna.
Kako bismo provjerili je li Bijelić još zadužen za Adriju te ga upitali o novoj dražbi, na dan dražbe nazvali smo Bijelića. Rekao nam je da je dražba odgođena i da ne zna kada će biti određen datum nove. Odgovorio nam je i kako više nije stečajni upravitelj Adrije, i da je zabunom na službenim stranicama i dalje navedeno njegovo ime. Na naš upit tko je određen za novog upravitelja, rekao je da će taj posao nadalje obavljati Dražen Vidman. Na pitanje zašto je smijenjen s mjesta stečajnog upravitelja, Bijelić nam je poklopio slušalicu.
Naknadno smo doznali da je 7. lipnja rješenjem Ministarstva pravosuđa Dragan Bijelić brisan s liste A stečajnih upravitelja za područje nadležnosti Trgovačkog suda u Zadru. Dražen Vidman imenovan je stečajnim upraviteljem automatskom dodjelom, a novi datum dražbe za Adriju još uvijek nije određen.
O upraviteljima i upravljanju
Ovaj friški primjer iz Zadra tek je mala ilustracija konfuznih, kompleksnih i često koruptivnih provođenja stečajnih postupaka u Hrvatskoj. Stečajni postupak po svojoj bi prirodi, kao i po zakonskim propisima, trebao biti žuran postupak u cilju očuvanja vrijednosti sredstava i zaštite interesa vjerovnika koji se naplaćuju iz njih.
Međutim, kako se navodi u radu o novostima i problemima u provedbi stečajnog zakonodavstva u Hrvatskoj iz 2014. godine, stečajni postupci tijekom 2000-ih trajali su u prosjeku tri do pet godina, a ponekad i deset godina (uzmimo za primjer Gredelj, koji je tek ove godine izašao iz stečaja, o čemu smo detaljno pisali na Radničkim pravima). Dugotrajnost stečajnih postupaka značajno povećava troškove postupka pa se godinama iznose procjene da u Hrvatskoj ti troškovi čine i do 90 posto vrijednosti stečajne mase (imovine poduzeća).
Dugo je i pristup podacima o stečajevima, a posebno o prodajnim stečajevima, široj javnosti bio otežan, jer su se oglasi o prodaji mogli naći samo u Narodnim novinama ili u dnevnom tisku, što je praktično onemogućavalo pristup informacijama većem dijelu potencijalnih kupaca. Važno je i reći kako prvi stečajni upravitelji nisu raspolagali posebnim zanimanjima ni iskustvom potrebno za efikasno obavljanje tako ozbiljnog posla, što je negativno utjecalo na provođenje stečajnih postupaka. Kako je pisala Valentina Wiesner u svojim tekstovima o stečajnim upraviteljima, sporno je i što ne postoji ograničenje broja stečajeva po upravitelju, pa je tako jedna stečajna sutkinja iz Rijeke istodobno vodila 218 postupaka. Stečajni upravitelji pritom se postavljaju metodom slučajnog odabira s liste A za područje nadležnog suda.
Nagradu za rad upravitelja određuje sud prema Uredbi koju donosi Vlada, a isplaćuje se iz imovine u stečaju ili, ako je nema, iz Fonda za namirenje troškova stečajnog postupka. Prema uredbi koja je trenutno na snazi, maksimalna je nagrada 795.000 kn, od čega iz unovčene stečajne mase može biti najviše 630.000 kn, s osnove dodatne nagrade najviše 150.000 kn te s osnove posebne nagrade 15.000 kn. S obzirom na to da im visina nagrade ovisi o uspješnosti unovčenja stečajne mase, upravitelji bi trebali biti motivirani prodati što skuplje. Međutim, oni mogu biti i u posebnom dogovoru s kupcima kojima bi pogodovali nižom cijenom, pa iz tih razloga mogu razvlačiti proces i umanjivati vrijednost stečajne mase – takvih je primjera mnogo, a i nedavni slučaj Adrije na tom je tragu.
Važno je reći i kako stečajni upravitelji uz vođenje stečajnih postupaka često rade posao na kojem zarađuju redovnu plaću, pa im zarade iz stečajnih postupaka dođu tek kao dodatna zarada. Koliko se loše kod nas provode stečajevi, pokazuje i činjenica da kad neka firma uspješno iziđe iz stečaja, mediji redaju hvalospjeve za stečajne upravitelje koji su začudo obavili to što im je u opisu posla (pogledati primjer intervjua s Tomislavom Đuričinom, stečajnim upraviteljem Gredelja nakon izlaska iz stečaja, kojemu su nekako brzo zaboravljene ranije sumnjive radnje).
Stečajni postupci se ne pokreću na vrijeme
O glavnim problemima sa stečajevima u Hrvatskoj razgovaramo s Darkom Šketom, stečajnim upraviteljem “bez mrlje” koji je nedavno (u manje od dvije godine) izvukao RIZ Odašiljače iz stečaja, a od ranije je poznat i zbog uspjeha koji je postigao izvlačenjem Peveca iz stečaja.
Šket prvo naglašava kako je stečajno pravo, odnosno zakon u Hrvatskoj bio predmet čestih izmjena. Aktualni stečajni zakon donesen je 2015. (s izmjenama i dopunama 2017) i u njemu je, između ostalog, uključen i postupak predstečajnih nagodbi. Dalje ističe kako se o stečajnim postupcima često govori kao o negativnim zakonskim rješenjima, ali taj institut postoji u svim državama, kao uobičajen alat reguliranja vjerovničko-dužničkih odnosa, a u konačnosti i uklanjanja poslovnih subjekata koji bi svojim djelovanjem stvarali nove obveze i dovodili partnere u teškoće.
“Česte su zamjerke i percepcija da stečajni postupci, nakon što se otvore, traju predugo i završavaju likvidacijom, odnosno prestankom postojanja društva, a zapravo činjenica je da se unatoč prijedlogu FINE koja je zakonski ovlaštena podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nakon 120 dana neizvršenih plaćanja (blokade računa), a isto tako je i uprava ili članovi Nadzornih odbora u nekim slučajevima obavezna podnijeti prijedlog, stečajni postupci ne pokreću iz različitih razloga (preopterećenost sudova, odgađanje različitim žalbama), što u konačnosti rezultira da dužnik dolazi u sve težu financijsku situaciju, da se kumuliraju i dalje obveze, da stručni radnici odlaze iz društva. Na kraju, kad se otvori stečajni postupak, dužnik nije više u mogućnosti nastaviti poslovanje kako bi se mogao sačiniti stečajni plan, i sve da to društvo osim podmirenja obveza prema vjerovnicima ostane i poslovno sposobno u nekom obliku”, objašnjava Šket.
Mišljenja je, dakle, da se stečajni postupci kod nas i dalje ne pokreću na vrijeme, i da unatoč zakonskoj regulativi ne postoji disciplina podmirenja obveza, odnosno plaćanja.
“Za očuvanje poslovne sposobnosti nakon otvaranja stečajnog postupka potrebna je prije svega aktivna i konstruktivna uloga svih vjerovnika, što zna biti najveći izazov zbog različitih interesa vjerovnika koji su u različitim skupinama po prioritetu naplate. Potrebno je i poznavanje tržišnih zakonitosti – procjena perspektive, zadržavanje stručnih radnika, pregled stanja nedovršenih poslova koji se moraju dovršiti radi naplate tražbina ili smanjenja veće štete… I u konačnosti odluka stečajnog upravitelja da nastoji, uz sve druge vrlo odgovorne obveze, obnoviti ili nastaviti poslovanje stečajnog dužnika, uz sve rizike koje to poslovanje u ambijentu stečaja nosi”, kaže Šket.
Zaključuje da bi se profesionalizacijom funkcije stečajnih upravitelja, između ostalog i kao kriznog upravljanja, uz prateću regulativu zasigurno poboljšala i efikasnost, a u konačnosti i zaštitili vjerovnici.
Stečajeva mnogo, ali danas ipak traju kraće
Kad je u pitanju Zagreb, Trgovački sud u Zagrebu u listopadu nam je odgovorio da su u prvih devet mjeseci ove godine zaprimljena 3.173 stečajna predmeta, kojima valja pridodati još 200-tinjak onih koji su od ranije u fazi rješavanja.
Ministarstvo pravosuđa i uprave pitali smo za podatke na razini čitave Hrvatske. Odgovorili su nam kako je tijekom 2020. godine zaprimljeno 4.798 stečajnih predmeta na trgovačkim sudovima, a te je iste godine riješeno 6.199 predmeta. Prosječno trajanje riješenih predmeta bilo je 468 dana. Za prvih devet mjeseci 2021. godine Ministarstvo navodi da je na trgovačkim sudovima zaprimljen 7.201 stečajni predmet, a paralelno je riješeno 6.605 predmeta. Prosječno trajanje riješenih predmeta bilo je 350 dana. Iz ovih je podataka ipak evidentan pomak u odnosu na trajanje stečajnih postupaka prije deset ili dvadeset godina.
Iz Ministarstva pravosuđa i uprave nam također kažu kako su u savjetovanje s javnošću uputili izmjene Stečajnog zakona kojima se, između ostalog, uvodi obveza stečajnog upravitelja odnosno suda da na vrijeme obavijeste HZZO o stečaju, čime će osigurati pravo svih radnika na zdravstveno osiguranje. Radnici koji su na bolovanju na taj će način dobiti obavijest da im je prestao radni odnos s danom brisanja tvrtke iz sudskog registra.
“Druga novina odnosi se na to da će Državno odvjetništvo biti ovlašteno prijaviti tražbine radnika i zastupati ih u stečajnom postupku po osnovi tražbina proračuna, zavoda ili fondova. Riječ je o situacijama u kojima se radnicima po okončanju stečajnog postupka isplaćuju bruto iznosi plaće, zbog čega im se umanjuju doprinosi za mirovinsko osiguranje. Ovom izmjenom osigurat će se da doprinosi za mirovinsko osiguranje budu isplaćeni i za vrijeme kada poslodavci nisu isplaćivali plaće”, navode iz Ministarstva.
Namirenje radnika još uvijek nisko
O glavnim problemima u provođenju stečajnih postupaka kroz prizmu sindikalnog iskustva i potraživanja radnika, razgovaramo i sa Savezom samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH). “Glavni problem vidimo u prekasnom otvaranju stečajnih postupaka. Odgovorne osobe poslodavaca odugovlače s podnošenjem prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, pa se oni otvaraju u trenutku kada prezaduženost postaje prevelika, imovina je znatno umanjena, te se vrlo često događa da se istovremeno s otvaranjem stečajeva donose odluke i o njihovom zatvaranju zbog nedostatka sredstava za pokriće troškova postupka”, kažu nam iz SSSH.
Sljedeći problem koji navode je opterećenost trgovačkih sudova koja ima utjecaj na dugotrajnost postupaka, od podnošenja samog prijedloga za otvaranje stečaja do otvaranja stečaja. “Također, dugotrajnost vođenja stečajnog postupka utječe na stanje stečajne mase, kroz troškove postupka, što dovodi do umanjivanja mase sredstava za namirenje vjerovnika, pa time i namirenje radnika kao vjerovnika, iako su njihove tražbine razvrstane u I. viši isplatni red”, objašnjavaju iz SSSH.
Glavne poteškoće za radnice i radnike vide u dužini zaštićenog razdoblja (tri mjeseca unutar razdoblja od šest mjeseci sukladno članku 3. Zakona o osiguranju tražbina radnika). Kako često prođe previše vremena od podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja do donošenja odluke o stečaju, dio radnika i radnica u međuvremenu gubi svoja prava.
“Problem vidimo i u vrlo niskom postotku namirenja radnika tijekom stečajnog postupka – prosječno oko 22 posto od prijavljene i utvrđene tražbine radnika, što je podatak Agencije za osiguranje radničkih tražbina o njihovom namirenju. Ovo će se promijeniti donošenjem izmjena i dopuna Stečajnog zakona koji se sada nalazi u postupku izrade. Mišljenja smo da bi radnici u stečajnom postupku trebali imati status razlučnih vjerovnika, a ne vjerovnika I. višeg isplatnog reda, čime bi se ostvarila bolja naplata njihovih potraživanja”, zaključuju iz SSSH.
Autorica teksta i naslovne fotografije:
Preporučite članak: