Počela je turistička sezona – za brojne radnike Plodina to znači premještaj u poslovnice na obali, bez mogućnosti izbora žele li to ili ne. No, to je tek vrh sante problema radnika u ovom trgovačkom lancu. Naša Dunja Kučinac istražila je koji problemi najviše muče radnike, ali i koje metode Plodine koriste kako bi spriječile sindikalni rad Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske.
U solidnoj konkurenciji trgovačkih lanaca koji diljem Hrvatske broje i prebrajaju poslovnice, kupce i profite, a radnike obično – kako je opće poznato – potplaćuju i iscrpljuju, posljednjih pola godine u prve su se medijske redove progurale Plodine. Četvrti trgovački lanac po prihodima prošle godine, peti po broju poslovnica, a prvi odnosno najveći u stopostotnom domaćem vlasništvu, ove se zime i proljeća, čini se, odlučio s konkurencijom utrkivati i u kršenju radničkih prava. Na netransparentne plaće i stimulacije, neplaćene prekovremene, antisindikalne pritiske i druge probleme upozoravao je i upozorava Nezavisni sindikat radnika Hrvatske (NSRH), a ovom smo prilikom osim s njima porazgovarali i s dva radnika koji žele ostati anonimni.
Sve o čemu je NSRH govorio zadnjih pola godine u medijima potvrđuju i moji anonimni sugovornici. Iako se o problemima već puno pisalo, čini nam se korisnim kratko podsjetiti na njih – ne zato što ne bismo imali čime drugim popuniti prostor, nego da bismo dobro upamtili kakvi se radni uvjeti s vremenom mogu normalizirati ako im se ne pruži otpor. Spisak je dug i siv: plaće koje na razini države nisu usklađene, mala osnovica, a dodaci i stimulacije neregulirani i netransparentni pa time i podložni manipulacijama (recimo, ako bi radnik završio na bolovanju, izgubio bi stimulaciju), neplaćeni prekovremeni (dok se rade obračuni ili, recimo, dolazi van smjene raditi inventuru), rasporedi koji stižu dva umjesto sedam dana unaprijed, nepostojanje adekvatne uniforme, zabrane blagajnicama da sjede dok rade, pritisci da trče za kradljivcima (iako zakonski samo policajac i zaštitar smiju zaustaviti i pretražiti osobu). Ovom nizu problema, a upravo jer se oko njih NSRH bunio i organizirao, Plodine su dodale i snažne pritiske na članove sindikata.
S obzirom na to da uprava nije htjela te i dalje ne želi s njima sjedati za stol, NSRH je s Plodinama morao razgovarati kroz medije. Uporni su istupi, kažu, doveli do toga da se odnedavno kurs u firmi ipak počeo blago okretati i došlo je do niza poboljšanja. To je osobito primijećeno, govore iz NSRH-a, u poslovnicama u kojima se zna da imaju aktivne članove. Marina Palčić iz NSRH-a nabraja aktualne pomake: „Radnicima u Slavoniji su dijelom podignute plaće kako bi došlo do usklađenja s ostalim poslovnicama, mada i dalje nisu usklađene plaće u cijeloj Hrvatskoj. Stolice za radnice na blagajnama koje smo tražili postavljene su u većini centara. Petodnevni radni tjedan, koji smo tražili od starta, očekujemo od ovog listopada. Više se u slučaju bolovanja ne skida cijela stimulacija nego samo dio, ali i dalje ne postoje jasna pravila kako se to provodi.“
Tri hita ljetne sezone: obećanja umjesto slova na papiru, premještaji, pritisci
Međutim, i NSRH i radnici u stanju su pripravnosti za val problema kojim će ih, svi tako očekuju, zapljusnuti nadolazeća turistička sezona. U sezoni se velik dio radnika iz kontinentalnih poslovnica seli u primorski dio Hrvatske, a na tom se manevru, kako svi potvrđuju, obično do kosti ogole prakse koje su i inače loše u Plodinama. I ove sezone će, pribojavaju se moji sugovornici, u Plodinama biti u modi usmena obećanja umjesto čvrstih i jasnih pravila, pritisci te ogroman manjak radne snage.
Sezoncima se, povrh osnovne plaće, obećavaju dnevni dodatak od 150 ili (od ove godine) 200 kuna te nagrade od 1.000 ili 2.000 kuna ako odrade puni mjesec. Međutim, kaže jedan od mojih sugovornika, znalo se dogoditi da radnika par dana prije kraja mjeseca vrate u Zagreb ili Slavoniju kako ne bi ostvario stimulaciju. Neisplata obećanog, govore iz NSRH-a, većini se ipak ne događa i radnici u sezoni zaista dobiju značajna povećanja, ali je problem u tome što se, kada se obećanje iznevjeri – a takvi slučajevi nisu baš rijetki – radnik nema na što pozvati. “Obećanja su usmena i različita – jednima kažu da će ostvariti pravo na dnevnicu, drugima da će dobiti dodatak na plaću. U Plodinama nema ništa na papiru. Ako nešto nije ispoštovano, radnici se nemaju za što uloviti osim za taj i taj mi je obećao to i to, a to ne funkcionira”, govori Palčić. Zbog toga je NSRH uoči ove sezone od uprave tražio da im jasno kažu pravila, odnosno koje benefite i pogodnosti će ostvariti radnici koji će tu sezonu ići odraditi.
Osim netransparentnih pravila i neizvjesnih obećanja, u sezonskom se režimu Plodina kristalno jasno pokazuju i druge prakse koje iscrpljuju radnike tog trgovačkog lanca: pritisci i sankcioniranje ikakvog otpora ili prigovora. Radnicima se, govore oba moja anonimna sugovornika, odlazak na sezonu uvjetuje premještajima ili destimulacijama (onima koji imaju ugovor na neodređeno), odnosno neproduživanjem ugovora na određeno, ako odbiju. “Radnik iz, recimo, Slavonskog Broda, dobije odluku da odlazi raditi na Cres. Nema tu hoću-neću. Ako se, recimo, starijeg radnika koji radi preko dvadeset godina u Brodu tjera da u sezoni odlazi na 2 mjeseca u Rovinj, njemu se s tim teško nositi i to najčešće rezultira stresom ili otkazom”, govori Palčić i objašnjava da je to jedan od razloga zbog kojeg je NSRH u okviru Inicijative za radnički Zakon o radu tražio da se u samom Zakonu jasnije definira mjesto rada. “Iako u ovom trenutku Zakon o radu nalaže da se u ugovoru o radu konkretno navede mjesto rada, u ugovorima u Plodinama još uvijek stoji da mjesto rada može biti područje cijele Republike Hrvatske. Inspektorat na to olako gleda. Time se radnike ucjenjuje – ne želiš ispuniti ono što od tebe tražim, poslat ću te na rad na drugi kraj Hrvatske, a onda nećeš imati izbora nego sam dati otkaz”, govori Palčić.
I moji anonimni sugovornici potvrđuju da su takvi prisilni premještaji česti razlozi davanja otkaza u firmi te napominju da u Plodinama, ako se buniš ili nešto tražiš, budeš sankcioniran. Kažu da su godinama u Plodinama znali slušati da, ako ne žele pristati na nešto, nisu timski igrači. Iz NSRH pojašnjavaju: „Što je značilo biti timski igrač? Smjena ti je do 3 popodne, ostani do 5 bez da ti platimo. Dođi na inventuru do 1 ujutro, pa dođi na posao nazad u 6 ujutro. Ako nećeš, nisi timski igrač i nije ti mjesto kod nas. To nije samo dril. To je jaki mobbing.“ Palčić daje primjer sankcija i pritisaka nad jednom njihovom članicom kojoj je obećano da će, ako ode raditi sezonu, dobiti ugovor za stalno: „Kad se vratila, nije bilo ništa od ugovora. Nakon nekog vremena su ju pozvali na razgovor koji je ona snimila i kasnije ga pustila nama. Bila je sama u prostoriji s poslovođom centra i regionalnim voditeljem koji su se derali na nju da mora potpisati sporazumni otkaz. Kada bismo možda dobili neku statistiku otkaza u Plodinama, vrlo je vjerojatno da bi velik broj njih bili sporazumni otkazi za koje je upitno koliko su zapravo sporazumni.”
Konačno, u sezoni eskalira i kronična boljka Plodina – strašan manjak radnika. On nastaje, prema procjenama mojih sugovornika, kako zbog nedovoljnog zapošljavanja, tako i zbog odlazaka ljudi nezadovoljnih radnim uvjetima, kojima obično prekipi u situacijama poput nametnutih premještaja. Pri migraciji radnika u primorski dio Hrvatske na kontinentu nastaju dodatne rupe. Iz trgovačkog centra u kojem radi jedan od mojih sugovornika, u sezonu je poslano preko 30 posto radnika. Oni koju ostaju moraju se rastrgati, a za to ne dobivaju nikakve nagrade. I drugi radnik potvrđuje da se nastali manjak radne snage ne nadoknađuje: “Morate na sve mile i nemile načine pokrpati objekt jer morate odraditi svoj posao. Možda uzmu pokojeg studenta ekstra, ali ne dobijete gotovog radnika i ne možete očekivati da on odradi posao kao vi jer je tek došao. To je prividno zatrpavanje rupa i ljudi su nezadovoljni.” Preopterećenje ne kači samo radnike u dućanu, kaže, nego i same poslovođe: “Umjesto da je u uredu i radi svoj posao, poslovođa odlazi raditi na kasu, mesnicu, pekaru. Mora krpati tri odjela na kojima nema dovoljno ljudi, pa onda nije čudo da ne stigne nama napraviti raspored.”
Abeceda antisindikalizma
No, ako po manjku radnika, preopterećenosti ili malim plaćama Plodine i ne odskaču isuviše dramatično od drugih trgovačkih lanaca, ono po čemu se zadnjih pola godine svakako dosljedno brendiraju kada pričamo o radničkim pravima u sektoru trgovine jest predano kršenje prava na radničko organiziranje odnosno sindikalizaciju. Taj je antisindikalizam katkada direktan i glasan, katkada nešto suptilniji, ali uvijek nezakonit te, kako se čini, uperen prvenstveno prema članovima NSRH-a.
Palčić govori da su regionalni voditelji znali dolaziti u centre i direktno tražiti od ljudi da se iščlane. “Radnike se zvalo pojedinačno telefonski, izvan radnog vremena, i tražilo se da obrazlože zašto su u sindikatu. Dobivali smo dojave da ih se čak tražilo da se uključe u neki drugi sindikat pa i davalo pristupnice za njega. Sve to samo zato da ne bi bili članovi NSRH-a jer mi ne šutimo” kaže Palčić, dodajući da je dio njihovih članova radi pritisaka dao otkaz. Ti su pritisci katkada i nešto “mekši” pa umjesto otvorenih zabrana i nagovaranja uzimaju oblik podbadanja ili pitanja: “Pitalo ih se što će im sindikat, znaju li koliko plaćaju članarinu i nije li im bolje da si kupe cipele ili nešto djeci.” Međutim, kako podcrtavaju iz NSRH-a, i to je “suptilnije” odgovaranje radnika od sindikalizacije u suštini protuustavno, odnosno krši pravo na slobodno udruživanje, koje obuhvaća i osnivanje i uključivanje u sindikate. Optuživanje sindikata da je nepotrebna i skupa “treća strana” između poslodavca i radnika koja samo komplicira i otežava njihovu komunikaciju nije ništa novo – čini se da Plodine samo prate svaku poštenu početnicu antisindikalizma. Riječ je o klasičnoj, nebrojeno puta viđenoj i potpuno prozirnoj taktici za kojom firma poseže kada želi razbiti ili barem oslabiti borbeni sindikat.
U Plodinama je, kažu iz NSRH-a, turbulentno bilo i prilikom borbe oko Radničkog vijeća, kojeg u firmi još uvijek nema. Izbori su se pokušali provesti 2020. godine, ali je sudskom odlukom raspušteno vijeće jer je Vrhovni sud ustvrdio da su izbori provedeni nezakonito.. NSRH je išao sa svojom listom, ali je, kako kaže Palčić, vršen ogroman pritisak na njihove članove s liste. Većina njih je u međuvremenu otišla iz Plodina. NSRH je zbog načina na koji su izbori provedeni tužio Plodine, Radničko vijeće i Izborni odbor. “Neki su svjedoci poslovođe na sudu izjavili da su iz nazvali iz uprave i pitali žele li biti članovi vijeća, kao da je to nešto što određuje uprava, a ne izbori”, navodi Palčić i nastavlja: “Glasačke listiće su poslovođe osobno davali radnicima i uzimali ih nazad. Bilo je puno sugeriranja što da se zaokruži. Izbori su bili nezakoniti iz više aspekata, ali ono zbog čega su pali na sudu je činjenica da velik broj radnika, dokazano njih barem oko 800, nije uopće dobio priliku da glasaju. NSRH je provjeravao potpisne liste kada su preuzimani listići, ali dio potpisanih radnika rekao je da nisu potpisali te liste, odnosno da je netko očito preuzimao i zaokruživao glasačke listiće umjesto njih.”
Upravo je radi Radničkog vijeća, kada je NSRH uspio u maju prošle godine srušiti problematične izbore, kažu, krenuo atak uprave: “On se nastavio i zato što na novom izboru Radničkog vijeća koji je još uvijek u tijeku držimo pat poziciju. Naime nakon što je Vrhovni sud u svibnju 2022. odlukom raspustio Radničko vijeće i proglasio izbore nezakonitim, u lipnju su krenuli novi izbori. Naši predstavnici u Izbornom odboru traže da se svakom radniku u Plodinama dostavi glasački listić poštom i da tako glasaju, a poslodavac to odbija. Zbog toga se izbori ne mogu provesti do kraja. Napad na nas je kulminirao u Malinskoj u 12. mjesecu prošle godine kada smo napokon uspjeli priču plasirati u javnost, nastavilo je s Cresom i tada su Plodine očito shvatile da mislimo ozbiljno i krenule su promjene”.
Zbog enormnog pritiska NSRH je prisiljen u Plodinama imati tajno članstvo, kojeg je oko 80 posto, i zbog kojeg se prebacuje dodatni pritisak na javne članove. Takvog pritiska na članove drugih sindikata, koliko znaju, nema. Očito, zato što za to nema ni potrebe. Tih je drugih sindikata u Plodinama još sedam, ali njihove glasove nismo čuli u medijima dok smo čitali o Malinskoj ili štrajku na Cresu. “Imali smo članicu koja je bila u dva sindikata i samo se iz našeg morala iščlaniti”, govori Palčić. I jedan od mojih anonimnih sugovornika potvrđuje mi da je prešao iz drugog sindikata u NSRH jer mu je, kaže, bitno da bude borba: “Mi se ne bojimo pitati i tražiti bolje uvjete. Iako pomaci nisu tako brzi kako bismo htjeli, ide na bolje. Dok god NSRH bude radio dobar posao, davat ću mu potporu i truditi se da se u Plodinama privedu pravdi.”
A privesti pravdi šefove, menadžere, voditelje ili upravu bilo koje firme, znamo iz povijesti ali i naše sadašnjosti, obično nema tko drugi nego sindikat koji čvrsto stoji uz radnike. Bez obzira na to što firma o njemu govorila, takav sindikat pokazuje ne samo da radnicima nije suvišna i preskupa smetnja, nego da je prva i zadnja linija obrane kada treba spriječiti daljnje pritiske, ali i glavna poluga guranja prema boljem kada mizerni status quo – značio on neplaćene inventure, zabranu sjedanja na stolicu ili prisilne premještaje – postane neizdrživ. Stoga ćemo nadolazeće ljetne sezone u Plodinama, dok uprava bude brojala prodane boce pića, turiste i utrške po otočkim dućanima, mi zbrajati nove članove sindikata te pratiti i navijati za daljnje sindikalne pobjede.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Naslovna fotografija: Silverije/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: