Large faktiv naslovna  foto benjamin strike  faktiv facebook 1

Ususret Osmom martu, razgovaramo s članicama feminističkog kolektiva fAKTIV. fAKTIV je od osnutka 2016. godine organizirao pet noćnih marševa za Osmi mart, na kojima se svake godine skupilo više tisuća ljudi. Ove se godine Noćni marš zbog pandemijskih mjera neće održati, ali fAKTIVke planiraju druge akcije, koje možete pratiti na njihovoj Facebook i Instagram stranici.


Prošle se godine marširalo taman u zadnji čas, prije nego je ozbiljno krenula pandemija. Ove se godine masovni marš zbog pandemije ipak mora preskočiti. Kako bez marša odvrtjeti ovu godinu iza nas, adresirati sve probleme koje nam je donijela?

Jako nam je teško bilo prelomiti da ne organiziramo marš, ali naprosto nije do nas. U ovakvim uvjetima ne želimo riskirati ničije zdravlje i ne možemo marš organizirati onakav kakav mislimo da treba biti - masovan, glasan, blizak. Istina je da se jako puno toga dogodilo u posljednjih godinu dana i neke od problema ćemo svakako adresirati kroz akcije koje ljudi mogu pratiti na našim društvenim mrežama uoči Osmog marta i na sam Osmi mart. Nije to isto, znamo, ali Osmi mart treba biti obilježen i ove godine, kao moment i slavlja i borbe, pa makar bio primarno na mrežama, koje su nas već sve smorile.

Pandemija nas je sve gurnula na smarajuće mreže, ali ajmo ovdje otvoriti neke od problema kojima se bavite i koje ćete adresirati kroz akcije. Krenimo s radnicama koje je pandemija posebno pogodila,  tzv. esencijalnim radnicima, od kojih su većina žene. Koji su problemi koje ističete kada su u pitanju esencijalne radnice?

Uzet ćemo za ovaj razgovor primjer medicinskih sestara i radnica u sektoru trgovine. Otprilike 90 posto svih medicinskih sestara su žene. Osnovna plaća medicinskih sestara u Hrvatskoj manja je od 5000 kuna. Iako čine 90 posto radne snage, malo ili nimalo žena nalazi se na visokim rukovodećim zdravstvenim pozicijama, većinu tih položaja drže muškarci. Pokazalo se da se u zemljama u kojima žene preuzmu rukovodeće pozicije poboljšavaju uvjeti rada za zdravstvene radnice, što ističe i Svjetska zdravstvena organizacija. Lanjsko istraživanje Hrvatske komore medicinskih sestara o uvjetima rada ukazalo je na velik kadrovski manjak medicinskih sestara i neadekvatne uvjete rada koji su eskalirali tijekom pandemije. Manje od pet tisuća kuna osnovne plaće, rastegnutost radnica u kadrovski potkapacitiranim bolnicama, i šefovi muškarci u profesiji koju gotovo u potpunosti obavljaju žene - sve to nam ne zvuči kao način na koji se tretira nekoga tko je “heroina” pandemije.

“24 posto manje plaćena”, Noćni marš 2020. godine, FOTO: Lara Varat, fAKTIV Facebook


Kakvi su problemi s radnicama u sektoru trgovine?

Kada se radi o sektoru trgovine, većinska ženska radna snaga često je zaposlena na slabije plaćenim poslovima, pa nije rijetkost da su blagajnice plaćene manje od mesara ili skladištara, dakle poslova koje uglavnom rade muškarci. Blagajnice pritom često trpe maltretiranja i mobing, na mnogim mjestima za vrijeme čitave radne smjene ne mogu ni na wc i nemaju pauzu, a na posao dolaze ranije i ostaju pospremati kasnije. Sve to za minimalnu plaću ili plaću tek malo veću od minimalne. Radnice u malim trgovinama pritom su rascjepkane i teže im je sindikalno se organizirati, nego onima koje su zaposlene u većim trgovačkim lancima, gdje postoje i uspješne sindikalne inicijative. Radnice koje nazivamo esencijalnima zapravo generalno imaju sve slabiju zaštitu na svojim radnim mjestima, a plaće im u pandemiji ili stagniraju ili se smanjuju, iako su se intenzitet rada i faktori zdravstvenog rizika pojačali.

Što je s radom od kuće za vrijeme pandemije? Čini se da su i tom području najviše nastradale žene?

Od izbijanja pandemije, rad od kuće se povećao za gotovo 30 posto, ako gledamo europske zemlje. Istraživanja na ovu temu pokazuju kako ljudi koji rade od kuće sada rade više i imaju veće radno opterećenje nego prije pandemije, a poslodavci očekuju da radnici budu na raspolaganju čitav dan. Zbog toga su i europski sindikati pokrenuli borbu za pravo na nedostupnost. Radi se o pravu kojim bi se radnicama jamčilo pravo na privatnost i slobodno vrijeme i zapravo dozvolilo da ignoriraju zadatke vezane uz posao izvan radnog vremena. Na tu direktivu izglasan je nedavno amandman, kojim se od Europske komisije traži da se na tri godine odgodi donošenje Zakona o pravu na nedostupnost, što znači da će se radnice i radnici još načekati na malo mira i odmora koje itekako zaslužuju.

Uz sve navedeno, tu je još i tihi ubojica - kućanski rad….

Upravo to. Osim što se rad od kuće razvlači od jutra do mraka, žene imaju i paralelna opterećenja, odnosno kućanski rad. Poznato nam je od ranije da žene obavljaju oko 80 posto rutinskih kućanskih poslova. Mnoga novija istraživanja pokazuju da žene sada nose teret povećanog opsega kućanskih poslova i brige za djecu te praćenje online nastave. Za vrijeme pandemije povećali su se i slučajevi obiteljskog nasilja, a briga i skrb za starije, nemoćne i rizične članove obitelji također je ponajviše pala na leđa žena, bilo da se radi o posebnom oprezu oko kroničnih bolesnika u obitelji, ili pak psihičkim adaptacijama i snalaženjima nakon razornih potresa.

Nit’ ću prat, nit’ ću čistit, nit’ ću kuvat, Noćni marš 2020. godine, FOTO: Lara Varat, fAKTIV Facebook


Pandemija je dodatno teško pogodila samohrane majke. U populaciji obitelji u Hrvatskoj ukupno je 15 posto samohranih roditelja, a od toga 83 posto (oko 160 tisuća) čine samohrane majke s djecom. One su morale iznaći posebne načine za “rastegnuti se” dovoljno da zadrže poslove i prihode i odgajaju djecu u periodima zatvorenih škola, te nemogućnosti druženja i oslanjanja na šire mreže podrške, poput prijatelja. Takvo “snalaženje” sigurno ostavlja posljedice na zdravlje žena. Već smo i na marševima govorile kako na ženskoj ljubavi, koja je zapravo težak i kontinuiran rad, parazitira čitav kapitalistički sustav. Sada to vidimo više i bolje nego ikad prije.

fAKTIV godinama zagovara besplatan pobačaj, i jako vam je važno o pobačaju govoriti i kao ekonomskoj kategoriji. Gdje je Hrvatska trenutno po tom pitanju?

Pobačaj u Hrvatskoj zapravo i dalje nije dostupan. Nije dostupan jer se jedva dolazi do osnovnih informacija gdje ga se može obaviti, jer košta od dvije do tri tisuće kuna, jer nema liječnica i liječnika koji taj pobačaj obavljaju, jer se više od zdravlja žena štuje priziv savjesti i teroriziranje žena ispred i u bolnicama. Hrvatska još uvijek nema sustav koji pruža podršku planiranom roditeljstvu, ali po gradovima diljem zemlje se otvaraju takozvani Centri za život. Posljedice zabrane pobačaja i nametanja materinstva ne manifestiraju se samo kroz ugrožavanje zdravlja žena, nego i kroz narušavanje životnih planova i perspektive, socioekonomskih uvjeta i kvalitete života. Godinama zahtijevamo siguran, besplatan i dostupan pobačaj, besplatnu kontracepciju, seksualno obrazovanje u školama, i ukidanje tzv. priziva savjesti, i to ćemo nastaviti raditi i dalje. Bolje tj. potpuno osiguravanje prava na pobačaj poboljšava zdravstvenu sliku opće populacije, i u pogledu reproduktivnog zdravlja žena, ali i njihova psihičkog zdravlja i lakšeg, sigurnijeg (planiranja) života. Zato zagovaramo povratak prava na pobačaj, odnosno prava čovjeka na slobodno odlučivanje o rađanju djece, u Ustav.

Skupoća pobačaja najteže pogađa siromašne i nezaposlene žene, koje zbog zahvata znaju završiti u (dodatnim) dugovima, ili se izlagati jeftinijim i opasnim ilegalnim zahvatima. Koje su još bazične usluge reproduktivnog zdravlja ženama nedostupne?

Udruga PaRiter provela je nedavno prvo istraživanje o menstrualnom siromaštvu u Hrvatskoj,  online upitnik koji je ispunilo 6084 djevojaka, žena i ostalih osoba koje su u prethodnih godinu dana imali menstruaciju, a rezultati su istovremeno i poražavajući i očekivani. Naime, trećina žena u Hrvatskoj prisiljena je štedjeti na ulošcima, jer su im preskupi. Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, dok više od 10 posto građanki Hrvatske ni nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale. Dodatno, 10 posto građanki ne može si priuštiti uloške uopće. Mnogo je još problema takve ili slične naravi. Primjerice, mnoge žene, ako uopće imaju financijske uvjete za to, odlaze kod ginekologa privatno, pogotovo ako imaju neke zdravstvene poteškoće jer se bez plaćanja rezultati Papa testa čekaju i preko mjesec dana, a to čekanje samo produbljuje zdravstvene probleme i stres.

Ženski štrajk, Noćni marš 2020. godine, FOTO: Lara Varat, fAKTIV Facebook


Što vam je u ovom pandemijskom periodu davalo nade i inspiracije, tjeralo vas da gurate dalje, slavite i borite se?

Nema nam druge nego da se borimo, ali i slavimo. Inspirirale su nas hrabre žene diljem svijeta, ali i u našem sokaku. Radnice zadarske menze koje su mjesec dana štrajkale i borile se za temeljno radničko pravo - da plaću reguliraju kolektivnim ugovorom. Štrajkovi žena diljem svijeta, od medicinskih sestara u Keniji, radnica na plantažama čaja u Indiji, tekstilnih radnica na Šri Lanci, migrantskih radnica u Libanonu, do radnica u supermarketima u Čileu… Nadu su nam dale i  žene koje su progovorile o seksualnom nasilju i zlostavljanju u regiji, i pokrenule inicijativu Nisam tražila, kao i žene u Poljskoj koje neumorno izlaze na ulice i brane pravo na pobačaj koje im se uporno oduzima. Inspirirala nas je i grupa penzionerki iz Gračanice koja je svoje vrijeme uložila u šivanje vreća za spavanje za tisuće migranata koji usred zime noće pod otvorenim nebom granica Europske unije. Žene znaju kako se boriti za budućnost, jer su se za sve što danas imamo morale izboriti.


Naslovna fotografija:
Noćni marš 2020. Foto: Benjamin Strike, fAKTIV Facebook
Intervju vodila:

Ivana Perić


    Preporučite članak: