U utorak je u Zagrebu predstavljena publikacija Klima i rad: Prilagodbe radnih mjesta i radnika na klimatsku krizu autorice Ana-Marie Boromise čiju je izradu naručio Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH). Nemamo previše vremena za djelovanje, a najviše će nastradati oni najranjiviji, istaknuto je, između ostaloga, na predstavljanju publikacije.
Klimatska kriza je tu, a u njoj će – nažalost i očekivano – nastradati oni najsiromašniji i najranjiviji. Uz to, Hrvatska je jako osjetljiva na klimatske promjene, između ostaloga zbog svog položaja, ali i ovisnosti o turizmu kao jednoj od glavnih gospodarskih grana. S druge je strane vlast uobičajeno pasivna, dok građani pitanje klimatskih promjena ne vide kao pretjerano bitno. Kako je istaknuto na predstavljanju publikacije, samo 12 posto građana Hrvatske smatra kako su klimatske promjene važno europsko pitanje, a tek pet posto ih vidi kao važno nacionalno pitanje.
U Hrvatskoj postoji značajan potencijal za stvaranje radnih mjesta
Autorica studije Klima i rad Boromisa istaknula je da klimatske promjene sa sobom donose kronične (erozije tla, obale, promjene vremenskih uzoraka) i akutne opasnosti (toplinski valovi, odroni, suše), kao i značajan utjecaj na radnike.
U studiji se navodi da u Hrvatskoj „postoji značajan potencijal za stvaranje radnih mjesta, a ograničavaju ga depopulacija i regulatorni okvir“. Naime, trendovi su takvi da će neminovno doći do pada broja stanovnika, pa samim time i radno aktivnog u općoj populaciji, što će dodatno opteretiti ionako opterećene hitne službe, ali dovesti do pada BDP-a pa Hrvatska neće imati toliko manevarskog prostora za borbu s klimatskim promjenama. Paralelno s tim trendovima pada broja stanovnika rasti će udio uzdržavanog stanovništva.
Procjene Svjetske banke su da će udio uzdržavanog u odnosu na radno sposobno stanovištvo u Hrvatskoj do 2030. godine iznositi više od 60 posto. Navedeno sa sobom, osim pada BDP-a po glavi stanovnika, donosi i realne probleme koje se tiču održavanja zdravlja opće populacije, starenja populacije, kao i veće potrebe za kadrom koji će se o toj populaciji skrbiti, a s čime već sada imamo problema.
Klimatske promjene, promjenjive i nepredvidive vremenske prilike, kao i rast temperature dovode do većih šansi za bolesti, ozljede, ali i dugoročno narušavanje zdravlja radnika, o čemu smo na Radničkim pravima već pisali. Jučer je i Samostalni sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima, točnije podružnica Čistoća, upozorio na „ljetnu“ opremu koju radnici Čistoće moraju nositi, a koja dodatno stvara neugodu radnicima. Naime, kako piše sindikat, oprema je puna nepropusnih materijala i sintetike koji stvaraju dodatnu toplinu i ne upijaju znoj, a prema procjenama sindikata oko pola vozila nije opremljeno klima uređajima. Ovakvi su uvjeti opasni po radnike i njihovo zdravlje.
Rast će opterećenje hitnih službi
Projekcije su da će opterećenje za radnike poput onih Čistoće ili građevinskih radnika koji velik dio radnog vremena provode vani, na otvorenom, postati gore, kao i za hitne službe poput liječnika ili vatrogasaca, koji će imati i više posla i veće radno opterećenje. Zbog svega toga očekuje se i da će veći broj ovih radnika napuštati radna mjesta upravo zbog ugroze po njihovo zdravlje. Oni koji će to onda raditi bit će najranjiviji radnici koji neće imati dugog izbora, čime će teret ove krize i klimatskih promjena opet pasti na njih.
Luka Tomac iz Zelene akcije je na panelu organiziranom tijekom predstavljanja publikacije istaknuo kako je ključno pitanje koja će naša uloga biti u klimatskoj tranziciji „koja se događa upravo sada“. Tranzicija, dakle, nije smještena u neku daleku budućnost, već se ona već odvija već sada, samo je pitanje hoćemo li u njoj biti aktivni ili pasivni promatrači. Kazao je i da ga brine što Vlada RH nema vizije borbe s klimatskim promjenama.
Izvršni tajnik za javne politike, projekte i edukaciju SSSH-a Darko Šeperić istaknuo je da vladajući na sve, pa tako i ove probleme, gledaju samo kroz kratkoročnu prizmu, dok radnici pitanje klimatskih promjena ne vide kao polje djelovanja sindikata.
Oni žele riješiti svoje neposredne probleme, poput otkaza ili neisplate plaća i borbu protiv klimatskih promjena ne vide kao zadaću sindikata, što je pogrešno, jer bi sindikati trebali igrati vodeću ulogu u diskursu o zelenoj i pravednoj tranziciji.
„Sindikat treba raditi na političkoj edukaciji i edukacija o klimatskim promjenama treba biti dio političke edukacije“, kazao je Šeperić. Jer, kao što je istaknuo Tomac, vremena nema još puno, a cilj ugljične neutralnosti za koji je kao rok postavljena 2050. godina „ostavlja puno praznog hoda“. „Ciljeve i ambicije treba prebaciti na 2030. godinu“, smatra Tomac.
Malo radnika u Hrvatskoj izravno pogođeno dekarbonizacijom
A upravo je uloga sindikata ključna, ako se, naravno, želi staviti radnike u prvi plan. Kao što su Radnička prava također već pisala, dihotomija između zaštite radnih mjesta i zaštite okoliša i planeta je lažna. Međutim, radnici često zaštitu okoliša vide kao ugrozu radnih mjesta i svoje egzistencije. Hrvatska je u povoljnom položaju, kako se ističe u publikaciji, s obzirom na to da je relativno malo radnika izravno pogođeno dekarbonizacijom, jer nema rudnika ugljena ili značajnije teške industrije.
No, svejedno joj je potreban čvrsti stav i čvrsto hvatanje u koštac s ovim problemima, kao i intenzivan rad na terenu s radnicima te njihova politička edukacija. Stvar ne smije stati na jednoj publikaciji, a potrebno je i stubokom promijeniti vlastita ponašanja. Koliko god minorno i banalno zvučalo, ali promocija publikacije naziva Klima i rad mora sa sobom donijeti i promišljanja vlastitog ponašanja (osim ako stvarna intencija nije bila baviti se klima-uređajem i radom), pa se tako treba obratiti pozornost i na ekscesivno korištenje klima-uređaja i bespotrebno traćenje energije, kao i na bespotrebno gomilanje jednokratne plastike upravo na samom događaju.
Bez obzira na sve zamke koje dolaze od toga da se borba protiv klimatskih promjena svede isključivo na tzv. odabire životnog stila (eng. lifestyle choices), što se naravno ne bi trebalo desiti, neki minimum bi se trebao ispoštovati. Ili je ipak, da parafraziramo Fredrica Jamesona, lakše zamisliti kraj planete, nego kraj vlastitog komfora. Također, nije mitski hrvatski rođo taj koji koči prijelaz na obnovljive izvore energije, kao što se moglo čuti na tribini, već vladajući. Kada oni na pozicijama moći to odluče, prijelaz će se desiti, iako će tada vrlo vjerojatno biti prekasno.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: SSSH/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: