Milijuni radnika i radnica sudjelovali su u generalnom štrajku u Južnoj Africi ovoga mjeseca. Prosvjedovalo se i u Gazi, gdje su se ljudi s praznim vrećama brašna i kutijama mlijeka pojavili ispred UN-ove Agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA), poručujući kako im se uzimaju zadnji komadi hrane iz usta. Sve ovo i više čitajte u našem kratkom pregledu prosvjeda i štrajkova u veljači.
Dok brazilski zdravstveni radnici ovoga mjeseca štrajkaju i prosvjeduju zbog nedostatka zaliha i zaštitne opreme u borbi s pandemijom, štrajkovi učitelja šire se diljem zemlje. Učitelji štrajkaju zbog odluke vlade o povratku u škole, jer smatraju da je za takvo nešto zdravstveni rizik u Brazilu trenutno prevelik. Sindikati su stali na stranu Bolsonarove vlade i pokušavaju spriječiti val štrajkova učitelja. Tijekom pandemije je zabilježeno više od 250 tisuća smrtnih slučajeva u Brazilu, a više od 10 milijuna ljudi je (bilo) zaraženo virusom, u čemu Brazil premašuju samo Indija (po broju zaraženih) i SAD (i po broju zaraženih i po broju smrtnih slučajeva).
Više od tisuću radnika koji rade na izgradnji rafinerije u luci Dos Bocas u Meksiku, stupilo je u štrajk 16. veljače zbog “neljudskih uvjeta, premalene plaće i odbijanja tvrtke ICA Fluor da pruži adekvatnu zaštitnu odjeću i opremu”. Radnici optužuju ICA Fluor za eksploataciju, radni dan od preko 10 sati bez plaćanja prekovremenih, i općenito loše i nesigurne uvjete rada. Radnici su se pobunili i protiv sindikalnog vodstva, za koje kažu da su poslali naoružane pajdaše da zastrašuju radnike. Radnici su uputili i molbu predsjedniku Andrésu Manuelu Lópezu Obradoru da prisili ICA Fluor da poveća njihove plaće za 20 posto.
U Panami su prosvjedovali profesionalni plesači i kulturne radnice, predvođeni Sindikatom plesnih umjetnika Paname. Plesači i plesačice su održali prosvjedni performans u Panama Cityju i skrenuli pažnju na zanemarivanje koje su pretrpjeli od početka pandemije, masovan gubitak prihoda i sve nesigurniju budućnost za kulturne radnike i radnice.
U Indiji su prosvjedovale radnice u području dječje skrbi, tražeći povećanje plaće i priznavanje statusa kao stalnih radnica u državnoj službi. Radnice u Uttarakhandu trenutno su plaćene samo mjesečnim honorarom od 8.000 rupija (109 američkih dolara). Traže da im se plaća poveća na 18.000 rupija, jer se tijekom pandemije povećao intenzitet i opseg njihova posla, te rade izrazito važan posao u pomaganju zdravstvenim radnicama u programima cijepljenja i ostalim vitalnim dužnostima u zdravstvu.
Milijuni radnika i radnica sudjelovali su u generalnom štrajku u Južnoj Africi 24. veljače. Južnoafrička federacija sindikata, koja je pozvala na štrajk, iznijela je zahtjeve za radikalnom promjenom politike, uključujući mjere poput nacionalizacije svih strateških monopolskih industrija i minimalne plaće za život od najmanje 12.500 randa (857 američkih dolara). Štrajk je održan u svim većim južnoafričkim gradovima, radnici su ostali doma i nisu išli na posao, a u gradovima diljem zemlje se i marširalo, ali poštujući fizičku distancu i epidemiološke mjere. U pojedinim gradovima policija je napadala prosvjednike i privodila sindikalne vođe.
Prosvjedi u Gazi, Foto: Peoples dispatch
Palestinci koji žive u osam izbjegličkih kampova u pojasu Gaze organizirali su prosvjede ispred različitih ureda za opskrbu UN-ove Agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA), buneći se protiv odluke te agencije da se riješi klasifikacije siromaštva kod oznaka pomoći u hrani. Stotine palestinskih izbjeglica sudjelovale su u prosvjednim bdjenjima i pozvali na promjenu odluke UNRWA-e. Prosvjednici su skandirali kako su gladni, mnogi su nosili simbolične prazne vreće brašna i kutije mlijeka, te lupali po praznim loncima.
Ovaj će najnoviji potez, zajedno s odlukom da se raniji sustav s dva kupona ukine i zamijeni sustavom s jednim kuponom, imati izravni negativni utjecaj na Palestince s nižom razinom prihoda, uglavnom nezaposlene i radnike s povremenim poslovima i nesigurnim prihodima. Ljudi u pojasu Gaze već pate od kroničnog siromaštva i nezaposlenosti, nestašice hrane, vode, električne energije i drugih osnovnih zaliha, što je rezultat dugotrajne izraelske zračne, pomorske i kopnene blokade te strogih ograničenja koja su Izrael i Egipat postavili na opskrbu i dostavu osnovnih dobara u Gazu.
Izvor naslovne fotografije: SAFTU
Autorica teksta:
Preporučite članak: