Na gradilištu tvornice guma Linglong u susjednoj Srbiji i dalje nema mira. Radnicima koji su iz Vijetnama angažirani, a koje tvrtka drži u nehumanim uvjetima, posljednja dva mjeseca nije isplaćena plaća.
Nastavlja se agonija radnika Vijetnama koja traje duže od pola godine. Kako smo na Radničkim pravima već pisali (1, 2), Vijetnamci su u gotovo robovlasničkom odnosu radili za kinesku tvrtku za proizvodnju automobilskih guma Linglong koja u srpskom Zrenjaninu gradi tvornicu. Sada su opet stupili u štrajk.
Više od 50 vijetnamskih radnika na gradilištu tvornice guma Linglong nadomak tog grada stupilo je u početkom tjedna u štrajk. Kako su kazali za N1, plaće im nisu isplaćene već dva mjeseca i radnici žive "u gladi i siromaštvu". Također su bez novca, a uskoro se – točnije 5. srpnja – trebaju vratiti u Vijetnam. Međutim, Tara Rukeci iz Zrenjaninskog socijalnog foruma (ZSF) s kojom smo kratko razgovarali o situaciji u kojoj se nalaze radnici, kazala nam je da nije sigurna hoće li do povratka uistinu doći.
“Oni koji se vraćaju i sami kažu da nisu prikupili dovoljno novca da vrate dugove. Problem je što se ti radnici zadužuju kako bi platili agencijama da ih dovedu ovdje, u Srbiju. Radnici nisu imali prilike puno uštedjeti kako bi se vratili kući s nekom većom svotom novca”, dodala je Rukeci. Rukeci upravo dugove agenciji detektira kao jedan od najvećih problema.
Kako je javila reporterka N1, radnici koji su stupili u štrajk nisu odlazili na gradilište, već su ostali u zgradi koja se nalazi blizu. Uz neisplatu plaća, radnici navode i da su im primanja smanjena po raznim osnovama, to jest plaće koje bi trebale biti isplaćene niže su, prenosi autonomija.info.
Rukeci je za N1 kazala da veliki broj radnika ne zna “što da rade kada se vrate u Vijetnam. Nemaju da pokriju dugove jer oni agenciji plaćaju enormne sume da bi došli ovde". Također je dodala da postoje dvije grupe radnika – oni kojima se isplaćuju plaće i oni kojima se ne isplaćuju. Cilj je vjerojatno razbijanje solidarnosti među radnicima.
ZSF u najnovijem priopćenju opisuje kako izgleda to razbijanje štrajka i solidarnosti među radnicima: "Od 54 radnika, neki su dobili umanjene nadnice i kupljene su im karte za povratak kući. Oni radnici kojima nisu kupljene karte, poslužiće da se produži vreme u kome će svi koji su ostali biti eksploatisani, i pitanje je koja grupa će u narednih par meseci biti oštećena. Time se organizovani radnici razbijaju deo po deo. Uvek postoji grupa koja je potpuno zadovoljna i druga koja se ošteti. Zatim se deo nezodovoljnih radnika namiri u potpunosti, dok se druga polovina nezadovoljnih pošalje nazad u zemlju porekla. Kompanija na taj način onemogućava da se radnici solidarno pobune i udruženo obustave rad u potpunosti."
Firma Linglong s druge strane tvrdi da su radnici formalno-pravno zaposlenici agencije koja ih je dovela u Srbiju, stoga nisu za njih odgovorni.
Rukeci je za Radnička prava kazala da radnici konstantno žive u neizvjesnosti hoće li ili neće primiti plaće. "U strahu su da im poslodavci mogu umanjiti plaću zbog bilo kojeg razloga, kao što se vidi iz platnih listi radnika", dodala je Rukeci.
Kada je u studenom prošle godine otkriveno u kakvim uvjetima živi oko 750 radnika iz Vijetnama na gradilištu Linglonga u Zrenjaninu – u prljavštini, bez adekvatnih sanitarnih čvorova, spavaonica i hrane, brzo je organizirana akcija skupljanja pomoći. Neki radnici bili su se i razboljeli jer su pili vodu koja u Zrenjaninu nije za piće, a gazde su im uzele i putovnice. „Od kada smo došli ovde, ništa nije kako treba", izjavio je tada jedan od radnika za N1. Akcija prikupljanja hrane i sada je organizirana jer su radnici aktivistima javili da su doslovno gladni te da nemaju vode.
“Ja sam zadovoljna akcijom jer je u jednom danu prikupljen velik kontingent hrane”, kazala nam je Rukeci. Međutim, dodaje da je hrana od početka veliki problem na koji se radnici stalno žale te da to treba istaknuti. "Kupus i riža nisu dovoljni da ti radiš 8, 10, 12 sati, dakle težak fizički rad, na izgradnji fabrike", dodaje Rukeci.
Kako smo prije pisali, radnicima nije bila osigurana ni zdravstvena zaštita ni zaštitna oprema za rad, a zdravlje im je bilo opasno ugroženo; postojale su poteškoće i oko cijepljenja protiv koronavirusa. Lokalne vlasti, uz sve to, kako smo na Radničkim pravima također pisali, nisu htjele objaviti ni točan broj radnika iz Vijetnama koji je zaposlen u tvornici guma i on još uvijek nije poznat.
Kako su tada izvijestili mediji, radnici su u Srbiju došli u ožujku i travnju prošle godine preko vijetnamske agencije kojoj su platili po 2.000 do 4.000 dolara za vizu i smještaj. Posrednik u ovom poslu bila je agencija China Energy Engineering Group Tianjin Electric Power Construction Co. Ltd, ogranak Beograd.
Radnici su možda došli raditi za plaće koje se u Srbiji smatraju visokima (900 eura), ali oni te plaće nisu vidjeli, kazala nam je Rukeci.
Tada nas je i aktivistica Galina Maksimović s kojom smo također razgovarali o situaciji radnika iz Vijetnama podsjetila na Guardianov istraživački članak u kojem se tvrdi da su Srbija i Rumunjska posljednjih par godina ulazne točke za radnike iz Vijetnama, koji nakon nekog vremena odlaze dalje u zemlje EU-a i u Veliku Britaniju, a da su pritom na svakoj točki migracije izloženi rizicima od različitih oblika modernog ropstva.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: Slađana Ljubičić, Radnička prava
Vijest napisala:
Preporučite članak: